Molitva – Nedjelja, 6. ožujka
Božja prisutnost
Prisutno za mene je ono što utječe na moje nastajanje.
Razmišljam o Božjoj prisutnosti, koji je uvijek uz mene u ljubavi,
usred mnogih stvari koje također utječu na mene.
Zaustavljam se i molim da mu dopustim
da utječe na moje nastajanje, na moj život, u ovom trenutku.
Sloboda
Bog nije strano tijelo u mome životu.
Naprotiv, njegov Duh udahnjuje život mojim najdubljim željama,
blago me potičući na ono što je dobro.
Molim za milost da dopustim Duhu da me ispuni.
Svjesnost
U prisutnosti Boga koji me voli
promatram sve što mi se dogodilo protekloga dana,
od ovog trenutka unatrag, korak po korak.
Prisjećam se svega što je bilo dobro i lijepo, i zahvaljujem na tome.
Uočavam i sjene i pitam se što mi govore; molim za iscjeljenje, hrabrost, oprost.
Riječ Gospodnja
Lk 15,1-3.11-32
Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike i blaguje s njima.”
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: “Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svome ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svome ocu.
Dok je još bio daleko njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj, koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’
Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No, trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Ova klasična usporedba jest univerzalni poziv. Očev lik kao i oba sina opisani su živo i pamtljivo. Opis odnosa među njima je psihološki točan. Središnji lik je otac: on je taj koji je “rasipan”, a ne mlađi sin. Rasipnost očeve ljubavi jest bezgranična i bezuvjetna. On predstavlja sve što slavimo u ovoj Godini milosrđa.
Ako imaš prilike pogledaj Rembrandtovu vrlo poznatu sliku Povratak razmetnoga sina. Slika je to oca koji grli svog iscrpljenog i savješću opterećenog mlađeg sina. Ta nas slika zajedno s današnjim izvještajem vuče u velike ljudske dubine. Primijeti ruke na sinovim ramenima na toj slici: lijeva je jaka i čvrsta, a desna vitka i nježna. Izgleda, po rukama, kao da otac i majka grle sina – otac i majka u Bogu.
Razgovor
Neka me tvoj Sveti Duh vodi
u mojim odnosima prema drugim ljudima.
Daj da pažljivo koristim dar govora.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
