Molitva – Utorak, 8. ožujka

Božja prisutnost

Gospodine, u jednostavnosti i poniznosti dolazim k tebi.
Tvoje me riječi vode do mirnoće u kojoj
shvaćam veličinu i značenje tvoje prisutnosti.

Sloboda

Molim za milost
da zaboravim na sve svoje brige,
da budem otvoren onome što Bog od mene traži,
da se prepustim vodstvu Stvoritelja koji me voli.

Svjesnost

Znam da me Bog voli bezuvjetno.
Zato iskreno promatram prošli dan, događaje i doživljaje.
Postoji li nešto za što bih trebao biti zahvalan? Onda ću zahvaliti.
Nešto za što se osjećam kriv? Onda ću moliti za oproštenje.

Riječ Gospodnja

Iv 5,1-3.5-16
Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih: čekali su da izbije voda.
Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: “Želiš li ozdraviti?” Odgovori mu bolesnik: “Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.” Kaže mu Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!” Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: “Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!” On im odvrati: “Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!'” Upitaše ga dakle: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?'” No, ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: “Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!”
Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Neimenovani je čovjek, ležeći pokraj bazena zvanog Bethzatha, čekao trideset i osam godina da ozdravi. Živuća čežnja prožima ga čitavo to vrijeme.
I sami imamo iskustvo kako naše molitve nisu često odmah uslišane. I mi trebamo “živjeti s čežnjom.” T. S. Eliot je napisao: “Vjera, ljubav i nada čekaju.”
Isusovi protivnici kritizirali su ozdravljenog čovjeka jer je nosio svoju postelju u subotu. Iskoristili su ga kako bi došli do Isusa kojega su, Ivanovim riječima, odlučili ubiti.
O dobroti i ljubaznosti težimo razmišljati kao privlačnima. Ipak, ovdje Isusov čin milosrđa izaziva neprijateljstvo. Zašto je to tako? Jesi li u svome iskustvu ikada vidio da čovjekova dobrota izaziva zao ili negativan odgovor?

Razgovor

Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.

Zaključak

Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content