Tko dijeli zadaće Tihomiru Oreškoviću?
Nacionalni ponos, narodna nada i svjetlost na kraju tunela (možda je ipak lokomotiva) – Tihomir Orešković – brzo je popustio slastima vlasti i moći te postao ključni faktor u oživljavanju sulude ideje MOST-a o tripartitnoj vladi.
Ili mu je netko zaboravio objasniti da su svi Josipovićevi i Milanovićevi ljudi, prvoklasni preziratelji i hrvatskog naroda i hrvatske države, ili ih je namjerno postavio – no s kojim ciljem?
Ako nije tripartitnost, onda jedino može biti ulagivanje Partiji i netransparentnim središtima moći, jer, Domoljubna je koalicija došla uvesti red u državu, provesti lustraciju i izbaviti zemlju iz gospodarske i moralne kaljuže, a MOST koči na svakom koraku te održava “status quo” napose u ministarstvima koja su dobili s naglaskom na MUP.
Ukoliko bi se dovoljno partijskih kadrova dovelo u novu vladu, ne bi bilo razloga da SDP na čelu s Milanovićem, ili možda Zlatkom Komadinom, ne da podršku Oreškoviću, odnosno MOST-u i tako bi vlada nastavila funkcionirati i u slučaju kad bi Domoljubna koalicija odbila pristati na ucjene i dignuti svoje ruke za određena u Saboru.
Pitanje je tko je zaista doveo Tihomira Oreškovića, jer on očito neke stvari ne razumije, niti su mu bitne. Pored toga, skandalozno je licitiranje s odabirom ministra branitelja i smjenom Dragana Lozančića. O tomu odlučuje predsjednik vlade, a naš Tim tvrdi da nema vremena za obavljati svoj posao. No, kako onda ima vremena za večeru od četiri sata s osnivačem EPH Ninoslavom Pavićem? Također ima vremena za pregovare s medijskom kućom “Styria” i don Ivanom Toljem, koji u nečije ime koordinira aktivnosti s Aleksandrom Rodićem te podupire portale dnevno.hr, rs. i ba.? Ne ukazuju li toliki razgovori s medijskim kućama neke prikrivene namjere?
Za osiguravanje vlastitog javnog imidža ima vremena, ali za sastanak s predsjednicom Republike oko rješavanja pitanja ravnatelja SOA-e – nema. Milijanu Brkiću, kandidatu HDZ-a i Domoljubne koalicije, uz očito suglasje s Mostom i djelom medijskog podzemlja, suprotstavlja desetak protukandidata i tako radi cirkus od hrvatskih branitelja ali i institucije na čijem je čelu. Time ne samo da vrijeđa relativnog pobjednika izbora već se izravno upliće u funckioniranje Hrvatske demokratske zajednice, napose zbog predstojećih unutarstranačkih izbora.
Dogovoreno je da će ministarstvo branitelja pripasti HDZ-u, ali se unatoč tomu pojavljuju Borković, Glogloški, Šterc i ostali. Kad se već svi osjećaju pozvanima dati svog kandidata, onda bi Tim Orešković mogao pričekati da Pupovčevo SNV predloži svoga kandidata, n. pr. Vojislava Stanimirovića za ministra branitelja, jer, važno je da čovjek ima iskustva, a ne treba obraćati pažnju na čijoj se strani borio.
Što se tiče Glogoškog, to bi mogao biti opasan presedan, ukoliko postane ministar, jer, kako ćete vi objasniti Zoranu Pusiću ili Urši Nedi Raukar da ne će moći biti ministri, iako su prosvjedovali dvije godine? Zar se ministarstvo dijeli po takvim “zaslugama”? No, nakon svih nedavnih imenovanja, jedna Vesna Teršelič, Goran Radman ili pak Zoran Pusić ne bi bili iznenađenje na fotelji ministra branitelja.
Ponizilo se (i ponižava se) predsjednicu Republike, jer ako Vrhovni zapovjednik oružanih snaga izjavi da šef tajne službe više ne uživa njezino povjerenje i pokrene postupak za njegovo razrješenje, o čemu se ima razmišljati? Čemu odugovlačiti s potpisivanjem? Smatra li možda predsjednik vlade da može imati povjerenja u čovjeka kojemu ne vjeruje predsjednik Države?
Možda najvažnija, najljudskija stvar: ovim nebrojenim “kandidatima” za ministre se izravno ponižavalo i omalovažavalo Milijana Brkića, koji ima besprijekoran ratni put, o kojemu njegovi suborci imaju samo riječi hvale, koji se pokazao kao izvrstan operativac i još izvrsniji političar, čovjek sa stavom i s voljom da nešto učini. Riječ je o čovjeku koji je ugradio sebe u sve pobjede HDZ-a u posljednje četiri godine. Na koncu ga se prisililo na odstupanje!
Time se omalovažava i cijeli HDZ te Domljubna koalicija jer su oni poduprijeli svoga čovjeka, čime se i dovodi u sumnju legitimitet Tomislava Karamarka i vodstva HDZ-a, eto ,baš slučajno prije unutarstranačkih izbora. Milijana Brkića je odabrao pobjednik izbora koji stoga ima svako pravo voditi glavnu riječ, a sve su ostalo podmetanja i podvale, a po čijem naputku, brzo će se saznati.
Naposljetku, sve ovo s farmaceutom na čelu države me neodoljivo podsjeća na ratnu ’92. godinu, kad je za predsjednika Federativne Republike Jugoslavije postavljen farmaceut Milan Panić. Treba se prisjetiti onih koji su ga predlagali: Dobrica Ćosić i Slobodan Milošević. Nije za odbaciti mogućnost da su umovi koji su postavili Panića isti oni koji su postavili Oreškovića, a pitanje je radi li se o domaćim izdajnicima (Budimir Lončar, Mesić, Pusić, Josipović) ili neprijateljima iz ratnih vremena (Dačić, Nikolić i Šešelj)? Kako god bilo, čini se da Hrvatska ni nakon 26 godina samostalnosti ne prestaje dobivati naredbe iz Beograda.
Josip Gajski/hrsvijet.net
