Umjesto Marulića, Držića, Gundulića, Mažuranića, Slobodana Novaka, Ivana Aralice i dr., dosadu će razbijati Ante Tomić, Miljenko Jergović, Zoran Ferić itd. Umjesto Tina Ujevića recitirat će se Đoni Štulić. Mirjana Mirt i Vedrana Rudan barem za sada neće se još recitirati. Možda će njih dvije resertirati.

Riječ “revolucija“ priznat ćete nosi u sebi neki sirenski prizvuk. Latinski “revolutio“, hrvatski preokret. Mnogi “demokrati“ u Hrvata dali bi puno za još jednu dobru revoluciju. Štogod oni mislili pod tim pojmom. Recimo kao “revolucionarna“ 1945.g., kad je počeo revolucionarni lov na poražene i nenaoružane.

Nakon prekida sa Staljinom 1948.g., revolucija je, kako to obično biva, počela jesti svoju vlastitu djecu. “Dječica“, napumpana krvnim dozama “narodnih neprijatelja“, doživjela je iznenada novu revoluciju probudivši se jedno mračno i hladno jutro na Golom otoku. Prosto nisu mogli da ‘veruju’ što ih je snašlo. Sve zastarjele, dekadentne revolucije počevši od Francuske, Oktobarske, Meksičke itd., imaju sličan scenarij. Nezadovoljne narodne mase, sirotinja, radnici i seljaci dižu se protiv otuđenih elita. Nakon uspješnog početka, film ima uvijek isti kraj. Poražene elite ostaju za glavu kraće ili odlaze na “dopunsko usavršavanje, recimo u Sibir ili na Goli otok, a nove pobjedničke elite dolaze na vrh piramide vlasti i ne sluteći da će uskoro i oni postati “otuđene elite“. Povijesni perpetum mobile! Od svih tih revolucija bile one socijalne, političke, tehnološke, kulturne, filozofske ili intelektualne najmanje su koristi imali baš oni u čije ime su podizane – obespravljene mase, radnici i seljaci, sirotinja itd. Čak ni Kulturna revolucija koja je počela 1966.g., u Kini nije donijela kineskoj kulturi ništa vrijednog. Osim 30 milijuna smijenjenih sa svojih položaja i milijun poginulih u revolucionarnoj histeriji.

Zapitat ćete se zašto ovaj podugačko dosadni uvod? Jednostavno zato što je grah pao na Hrvatsku i mi imamo čast gledati i navijati za jedan potpuno novi i originalni tip revolucije ili preokreta. Kod nas se nisu digli radnici i seljaci. Njima je tobože dobro. Revoluciju diže hrvatska “kulturna elita“. Dosta je bilo proletera sa crvenim zastavama. ”Zimski dvorac» i “Krstarica Aurora“ čiju su pucnjevi označili početak Oktobarske revolucije 8. ožujka 1917.g. Obećanje ekonomskog prosperiteta siromašnim bila je čista pušiona. Sad će Neda Raukar, Boris Jokić, Oliver Frljić, Mile Kekin, Ante Tomić, Nina Violić, Vitomira Lončar, Velimir Visković, Miljenko Jergović, Zoran Ferić, Jurica Pavičić, Branimir Pofuk i da prestanem s nabrajanjem kulturnih “nesretnika“, pokazati kako se diže revolucija. Ne bilo kakva već «kulturna», protiv Ministra kulture kojeg nitko ne pozna, ali on pozna njih. Revolucionari su navodno između sebe izabrali i dvoje glasnogovornika kako bi ih priprosta javnost lakše shvatila. Izbor je pao na Vedranu Rudan i Mirjanu Mirt, dvije afirmirane kulturne vedete. Sebe skromno i samozatajno nazivaju “lijeva kulturna javnost“, ali zlobni i neobrazovani ognjištari okolo ih olajavaju i tvrde da se radi o “lijevoj kulturnoj gomili”. Obzirom da će oko 90% tih “kulturnih nesretnika“ postati dio obvezne školske lektire, traže hitno da ih primi Predsjednica, Predsjednik Vlade i …. Ministar poljoprivrede. Ovog potonjeg žele upozoriti da su grubo otrgnuti s državne sise ili vimena. Dok se netko razuman ne sjeti maknuti nepoznatog Ministra kulture oni mogu “riknut“ od gladi. Tako Neda Raukar, odbijena od sise, mora svako jutro iz vile u Bosanskoj ulici juriti na “Mali plac“ po mlijeko što ometa njene revolucionarne aktivnosti.

Čitam u Jutarnjem: “Zgroženi smo sve većom agresijom!“. Javili su se to «Kulturnjaci 2016», skupina od 4.500 potpisnika protiv ministra Zlatka Hasanbegovića. Zgroženi su zbog provale u stan Olivera Frljića i njegove djevojke. Iz pisma mi izgleda kao da iza provala stoji sam Ministar, ali opreza radi ne optužuju ga direktno. Na istoj strani javlja se pravna država pa ministar Vlaho Orepić traži od policije: “Poduzmite sve mjere da zaštitite Olivera Frljića“. Koje mjere, Ministar nije otkrio. Samo treba biti strpljiv. Ja čekam od 2.003.g., da se otkriju provalnici u moj stan. Ipak, jedna banalna provala ne može zaustaviti hrvatsku “kulturnu revoluciju“.

Nakon što je glasnogovornica Mirjana Mirt nas ognjištare na F.B-u poslala u tri p….m…. i ljubazno nam poručila da joj možemo popušiti k….., imperija je uzvratila udarac. Boris Jokić ponudio nam je tzv. Kurikuralnu reformu. Krenulo je revolucionarno. Zamislite, čak je i «moćan» Tomislav Karamarko stao na stranu kulturnih “nesretnika“. Sad u školama “lektira ne smije biti sinonim za dosadu“ podučava nas Velimir Visković u Večernjaku. Umjesto Marulića, Držića, Gundulića, Mažuranića, Slobodana Novaka, Ivana Aralice i dr., dosadu će razbijati Ante Tomić, Miljenko Jergović, Zoran Ferić itd. Umjesto Tina Ujevića recitirat će se Đoni Štulić. Mirjana Mirt i Vedrana Rudan barem za sada neće se još recitirati. Možda će njih dvije resertirati. Mislim da je jako dobro da mladi vide koje sjajne književnike, pjesnike i esejiste ima Lijepa naša. Meni je moje desničarske oči otvorila profa književnosti Matija Grgat. Pošteno priznajem da Zorana Ferića nisam baš doživljavao kao književnika kojeg treba čitati. Uz sve one koje sam do sada pročitao i koje još trebam pročitati Ferić mi nije bio ni u peti. Kakva desničarska greška!

Kad je ukinut lovostaj na ministre kao što je Zlatko Hasanbegović naš Zoran je u zanosu čitao odlomke iz Goranove “Jame“ želeći, sugestivnošću i snagom svog književnog genija, gurnuti Ministra u neku od jama. Profesorica mi piše: “Ferićev roman «Anđeo u ofsajdu» stavljen je na popis lektire na kojem, naravno, nema Biblije. Zato u Ferićevom romanu ima svega: pedofilije, pornografije, kanibalističkih asocijacija, blasfemije, prostačkih riječi, opsjednutosti tijelom i nečistoćom. Evo primjera. Priča “Simetrija čuda“ znakovita je naslova. Nakon što je malog dječaka otac odveo k prostitutkama da ga prvi put uvede u seksualno iskustvo i to se eksplicitno opiše, stara mu prostitutka naredi da ju obriše maramicom…” Nadalje, ”priča o dva branitelja koji love ribu na mrtvo meso četnika, a onda odu k njima s druge strane Kupe i pripremaju zajednički obrok…” Stroga profesorica upozorava me da su to gadljive scene i da je to onečišćavanje javnog prostora. Možda? Ali sad bar lektira neće biti sinonim za dosadu kako kaže uvaženi leksikograf Visković. Koji usput rečeno misli da“ Anđeo u ofsajdu“ kao zbirku novela možemo proglasiti kanonskom. Što god to značilo u Hrvatskom jezičnom portalu – Znanje. Umjesto da se đake masira Marulićem, Mažuranićem, Ujevićem mladi mogu uživati u zdravom podoficirskom humoru bivše JNA čitajući Tomićev genijalni «Što je muškarac bez brkova“ ili moje prošireno izdanje “što je Ante Tomić bez Velimira Viskovića i Jagne Pogačnik.“ Još kad mlade privedu u kazalište na neku Frljićevu genijalnost s glumcima obljepljenim telećim odrescima, kulturna revolucija je pobijedila. Lijeva, mucava, ideološki obojena kultura osvojila je najvažniji prostor u RH, a to su škole i mlade generacije. Kad su uspjeli osvojiti Karamarka, premazanog svim mastima, kako će im odoliti srednjoškolci. Srećom postoje i kontra-revolucije. Naravno, kao loša utjeha pesimistima iako jedna mudra definicija kaže da su optimisti obično loše obaviješteni pesimisti.

U pravim revolucijama mijenjaju se zastave. U seksualnim se mijenja samo posteljina.

Siguran sam da će budući naraštaji uživati u još jednoj jugonostalgičarskoj veličini -Jurici Pavičiću. Jurica je stekao planetarnu slavu otkrivši da je car gol. Car je za Juricu Slobodan Novak koji je, usput rečeno, zaista književni car za Juricu, Tomića, Jergovića, Ivanu Simić Bodrožić, Mašu Kolanović… Sigurno je jedino to da Đoni Štulić svira gitaru bolje od Slobodana Novaka. No, Jurica je, u času literarnog nadahnuća, proglasio časnog starinu Novaka ni manje ni više nego «kretenom». Tako ga je počastio zato što je Novak jednom negdje napisao nešto pozitivno za dr. Franju Tuđmana. To je odmah zapalilo «orjunaški nerv» našeg Jurice pa on uzvratio direktno u glavu. Hrabro, nema što!!! Tuđman i tako nije više živ, a Slobodna i Jutarnji bili su tada udarne igle Nine Pavića. Nisam nigdje pročitao da su se od jugo-primitivizma ogradili ni Velimir Visković, ni Jagna Pogačnik ni bilo tko iz lijeve medijske ergele koja inače odmah «rokće» kad netko negativno spomene Frljića, Kekina, Tomića i slične njima. Valjda su ovo proglašavanja Novaka kretenom, zahvaljujući svom općepoznatom niskom kvocijentu senzibilnosti za bilo koga tko nije dio njihove lijeve ergele, smatrali «govorom ljubavi». Naime, «govor mržnje» je ionako rezerviran samo za nas ognjištare.

Ovih su se dana svi desničari, ognjištari, fašisti i ustašoidi bez ikakvog razloga digli na zadnje noge. Snimljen je danski dokumentarac “15 minuta-masakr u Dvoru.“ Danas se već sve zna. Hrvoje Hribar i ekipa iz HAVC-a dali su dio love kako bi Danci dokazali da je za zločin u Dvoru odgovorna Hrvatska vojska. Kad je tu verziju potvrdio Sava Štrbac za Dance nije više bilo dileme. Hrvati mogu biti sretni što nisu optuženi za masakr u Srebrenici. Pa su sad mogli malo spustiti loptu, a ne vriskati «nismo mi!». Jurica Pavičić, kao svaki objektivni orijunaš, mudruje: “U Dvoru na Uni, dakle, desilo se masovno ubojstvo. Do danas se ne zna tko ga je počinio: možda jesu vojnici HV-a, možda nisu.“ Ma Jurica je hladan k’o špricer, a objektivan k’o Dinamovi navijači. U Katynskoj šumi stradalo je 22 tisuće poljskih časnika. Desilo se masovno ubojstvo. Do danas se ne zna tko je streljao 22.000 tisuće poljskih časnika i intelektualaca – Rusi ili Nijemci. Vjerojatno se nikada i neće doznati iako su ih u stvari likvidirali Rusi. Međutim, naš Jurica nastavlja s podučavanjem: “Najgora ideja naše nove kulturne politike je da ne bi smjeli financirati film koji o Hrvatima govori loše.“ To je za Juricu totalitarizam!!! “S crnom kapom na splitskoj Rivi, ili bez nje, nebitno.“ Ajde bre, Jurica oladi!!! Izbaci iz sebe samoupravni socijalizam! Od 1945-1991.g. Jugoslavija je u stvari bila komunistička zemlja kojom su vladali komunisti tvog mentalnog sklopa, a «socijalizam» je bio samo eufemizam. Hrvati neprekidno i gotovo bez izuzetka financiraju iz proračuna filmove i projekte koji o nama govore loše. Valjda stoga što i mi sami o sebi prečesto mislimo samo loše. Ok! Valjda trebaju desetljeća da napokon shvatimo kako ni drugi neće o nama misliti lijepo ako mi sami o sebi stalno mislimo, govorimo i prikazujemo se loše! Međutim, Hrvati nikada ne bi smjeli dati ni jednu kunu za prijesnu laž kojoj se vesele likovi k’o što je Jurica Pavičić, Savo Štrbac i onih Tuđmanovih 20% koji nikada nisu prihvatili Hrvatsku. Tvrdiš “druže beogradski“ da je “opasna ideja da braniteljski pretorijanci smjenjuju šefove kulturnih ustanova i kroje repertoar”. Sve su to, druže Jurica, samo tvoje samoupravne izmišljotine. Daj drugaru jedan jedini primjer kad su “braniteljski pretorijanci“ smijenili tipove kao što su Frljić, Snježana Banović, Frljić i sl. Tvoj je problem što tebi branitelji idu na jetra. Poslali su Jugu na smetlište povijesti. Za razliku od SUBNOR-a, branitelji iz Domovinskog rata niti mogu niti smjenjuju ikoga. Da mogu smijenili bi vjerojatno Frljića. Obzirom da su ovu RH oni stvorili i obranili, imaju valjda pravo i dužnost bar dići svoj glas protiv jugo-dinosaurusa koji su, nakon 5. kolovoza 1995.g., polako – iz godine u godinu – opet postali pseudo-avangarda koja ne sikće protiv Hrvatske samo ako taj tren siše državnu sisu.

Na izložbi vina KRALJEVINA, nagradu za najkiseliju i najciknutiju bocu odnijela je boca KRALJEVINE SHS iz 1918.g.koja još danima, po popijenom gutljaju, steže usta u kiseo osmjeh.

Predsjednica se zadnje vrijeme malo povukla u odaje Pantovčaka. Jedan od mudrijih poteza bila je odluka o imenovanju posebnog savjetnika Mate Granića. Mate je idealan savjetnik. Nadasve lojalan i mudar. Nakon što je sedam godina bio čvrsta vanjskopolitička karika predsjednika Tuđmana, odlučio ga je i naslijediti. Nažalost, RH nije nasljedna monarhija i Mate je ispao još u prednatjecanju. Nedavno je u ”7dnevno” objavljen Matin intervju Pukanićevom Nacionalu koji me je još jednom uvjerio u opravdanost Matina imenovanja za posebnog savjetnika. Mate je pokazao raskošnu dvoličnost. Pljuckao je po mrtvom Predsjedniku koliko je god Mesećevac Puki to tražio. Mislim da bi o Tuđmanu pozitivnije govorila i Mirjana Rakić koja ga je ležerno proglasila ratnim zločincem. Pa ni Zoki Pusić, ni njegov “drug beogradski“ Sava Štrbac, ne bi toliko pljuvali po prvom hrvatskom Predsjedniku od “lojalnog“ Mate. Siguran sam da će Mate biti lojalan našoj Predsjednici sve dok jednog dana ne napiše memoare i u njima ju popljuje do nogu, a sve zasluge pripiše sebi. Pošto je Pantovčak najviša ulica u glavnom gradu, logično je da se tamo i vodi visoka politika. Stoga mi nije do kraja jasno kako je Predsjednica, nakon zaklinjanja u dr. Franju Tuđmana, dovukla k sebi u krilo likove kao što su Granić. Fali joj samo još Manolić.

Za njegu pripadnika HVIDRE, nakon bliskih kontakata s specijalcima u plavom, kozmetička industrija lansirala je ublažujuću HVIDRANTNU kremu.

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save