U Splitu održana tribina sjećanja na ‘Krvavi Uskrs’ 1991. godine
Sinoć je u Splitu u prepunoj dvorani Dominikanskog samostana održana tribina Sjećanje na „Krvavi Uskrs“. Tribina je održana u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, Alumnija Filozofskog fakulteta u Splitu i Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Na početku je sve nazočne pozdravio predsjednik Hrvatske udruge Benedikt dr. Vide Popović, a program je vodila Andrijana Perković Paloš iz Alumnija Filozofskog fakulteta u Splitu.
I dok se katolički vjernici pripremaju za nadolazeći Uskrs, Hrvatska udruga Benedikt odlučila je podsjetiti javnost kako je ovaj najveći kršćanski blagdan izgledao 31. ožujka 1991. godine.
Naime, na Plitvicama je tog datuma poginuo Josip Jović – prva žrtva Domovinskog rata nakon što je kolona hrvatskih specijalaca na glavnoj prometnici u blizini plitvičkih hotela upala u zasjedu pripadnika krajinskih pobunjenika. Upravo su na prigodnoj tribini u Dominikanskom samostanu sudionici ove redarstvene akcije iz redova MUP-a Rakitja i antiterorističke jedinice Lučko, podrijetlom iz Dalmacije – Ante Krolo, Željko Tošić i Ivan Lela podijelili svoja iskustva i prisjetili se tih samih početaka obrane domovine, dok je Ante Nazor, ravnatelj Memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata na kraju cijelu tu situaciju stavio u politički kontekst.
– Kad smo došli pred poštu, već se pucalo i na nekih 7-8 metara od mene nekoga je pogodio rafal. Bio je to Josip Jović, koji je ubrzo podlegao ozljedama. Nakon završetka akcije, hodajući smo sreli jednog čovjeka, koji nam je kazao da je tu na “proputovanju”, a kad smo ga pretresli, pronašli smu nož i oružje. Ispostavilo se da je to bio Goran Hadžić, vođa pobunjenih Srba – prisjeća se Tošić.
Ivan Lela vozio je kamion iza autobusa punog redarstvenika, a ono što mu se trajno urezalo u pamćenje je situacija u kojoj jedan njihov suborac ustrajno pila stablo kako bi uklonio barikadu, dok je oko njega frcala kiša metaka, iz koje izašao neozlijeđen i kao neprikosoveni junak.
– Kad smo došli skoro do kraja, u blizinu pošte, Jović je bio nekih 10-15 metara od mene. Čuli smo da je pogođen, momci iz Lučkog su ga nekako izvukli, i to je za nas bio potpuni šok. Upoznao sam ga u siječnju 1991. godine na vježbama gađanja u Rakitju kada smo dobili prve RPG-ove. Sjećam se da je tada pogodio prvu i drugu metu točno u centar! On je umro za Hrvatsku i mi smo ponosni na to, a nadam se i vi! – zaključio je Lela i dodao kako je tadašnji ministar Boljkovac rekao da zarobljenim pripadnicima Krajine “ne smije pasti dlaka s glave”. Do danas, kaže, nikome nije jasno zašto su ti zarobljenici, među kojima i Hadžić, pušteni iz zatvora nakon tri dana i zašto im se nikad nije sudilo.
Izvor: ovdje
