Kako su nas feministkinje iz Osijeka podsjetile na ljepotu katoličkog nauka
Hvala našim osječkim aktivisticama što su nas ovim putem podsjetile na ono što je zaista bitno i na što nas u svakom trenutku podsjeća naš istinsko bezvremenski katolički nauk – da se isplati ići protiv struje ako ono što slijediš vrijedi. Znao je to naš Gospodin i nasljedovatelj njegov sveti Pavao
Iako su od Dana žena prošla dva tjedna i sam povod zbog kojeg se i dotičem ove teme nije više toliko aktualan, tematika i te kako jest. Odlučila sam je namjerno distancirati od datuma popularno zvanog “osmi mart” koji je i za bivše države već odavno izgubio onaj svoj prvotni demonstrativni karakter koji je obilježio početak dvadesetog stoljeća, a kada su radnice protestirale protiv loših radnih uvjeta i nižih plaća.
Komunističke zemlje krenule su obilježavati taj datum kao svojevrsnu zamjenu za Majčin dan i Valentinovo odabravši ga kao prigodu da se ženama iskaže ljubav i poštovanje. Kako se to nije smjelo obilježavati na datume koji postoje u katoličkom kalendaru, dobili smo datum kojeg se starije dame s nostalgijom prisjećaju kao dana kada su dobile crveni karanfil i direktor ih je pustio ranije kući tako da mogu ranije prionuti kuhanju ručka i svim obavezama koje su ih ionako čekale.
Kako je samostalna hrvatska država poželjela 45 nedemokratskih godina ostaviti jednom za svagda iza sebe tako je taj Dan žena pao u lagani zaborav skupa s Danom Republike i Danom borca. Kako to već obično bude, došli su neki novi klinci kojima su ti datumi bili otprilike isto važni kao i obilježavanje rođendana Franje Josipa. Još se jednom pokazala istinitom uzrečica da ono što je od ljudi dođe i prođe, a ono što je od Boga vječno je. Iako se ono prvo često iz petnih žila potrudi osporiti ono drugo. Oboriti neoborivo.
Sličnom smo pokušaju svjedočili tako i ovih dana kada se skupina aktivistica pod imenom koje nećemo spominjati jer kako smo dosad živjeli u blaženom neznanju o pokušajima njihova aktivizma tako ćemo lijepo nastaviti i dalje, uputila u osječke katoličke crkve razdijeliti letke na kojima se vjernicama – ciljanoj skupini – čestitao Dan žena uz poruku Vrjednije ste od ovoga, što se odnosilo na nekoliko citata izvučenih iz Biblije koji prema mišljenju ovih aktivističkih bibliofila pokazuju i dokazuju potlačenost i neuvažavanje žena u katolicizmu.
Uhvatili su se tako ovi naši egzegeti svetog Pavla trijumfalno izvukavši prvi dio njegove glasovite besjede koja je tadašnje judaističko patrijarhalno poimanje muško-ženskih odnosa preokrenula naopačke riječima „muževi ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju“. Upravo je taj Pavao postavio temelje ravnopravnosti kako među spolovima tako i među nacijama i društvenim staležima: Nema više: Židov-Grk! Nema više rob-slobodnjak! Nema više muško žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu (usp. Gal 3, 28).
Upravo je taj Pavao u ambijentima prvih kršćanskih kuća gdje su se vjernici sastajali i lomili kruh s toplinom i poštovanjem susretao majku mlade Crkve Lidiju, nazivajući Apiju, Kloju, Prisku, Febu, Evodiju, Sintihu i tolike druge službenicima (diakonoi), suradnicima (synergoi) i misionarima (apostoloi). I taj krnji citat koji je egzemplarno istaknut „jer nije muž od žene nego žena od muža“(1. Kor 11,8) s pripadajućom porukom „vrjednije ste od toga“ ustvari je primjer novog, a u biti starog i iskonskog suodnosa muško-žensko u jednom odnosu naspram Boga. Pavao, uzevši u obzir židovsko čitanje teksta, razliku među spolovima najprije naglašava (spomenutim citatom), no kako bi spriječio zaključak da u odnosu muško i žensko postoji broj 1 i 2 dalje piše: Ipak u Gospodinu – ni žena bez muža, ni muž bez žene! Jer kao što je žena od muža tako je i muž po ženi, a sve je od Boga (1 Kor 11,11-12). Svaka ova riječ izvikuje jednu jedinu poruku: “Različiti ste, a jednako vrijedni.“
Na kraju sam pomislila da bi bilo bolje da svetog Pavla nisu ni dirali, no eto desilo se upravo ono na što je u svom djelu De Genesi ad litteram libri duodecim upozoravao sveti Augustin, uz Tomu Akvinskog isto tako zbog svog aristotelovskog filozofskog naslijeđa rado citiran od strane raznih nisam-vjernik-ali-sam-s-njima-opsjednut udruga kada je dakle napisao:
Nepromišljeni i nekompetentni tumači Svetog pisma donose neopisivu nevolju i tugu svojoj mudrijoj braći kada su zahvaćeni u njihovom pogrešnom mišljenju i kada ih izazivaju oni koji nisu vezani autoritetom naših svetih knjiga. Kako bi obranili svoje krajnje budalaste i očito neistinite izjave, pokušat će se pozvati na Sveto pismo kao dokaz, čak i recitirati mnoge odlomke za koje misle da podržavaju njihovu poziciju, iako ne razumiju ni što govore ni što tvrde.
Kako istinito i točno! Da su znali u što se upuštaju, vjerojatno ne bi ni citirali Levitski zakonik koji s katoličkim naukom ima veze otprilike isto kao i Hamurabijev sa svojim drakonskim starovjekovnim kaznama. Argument da “tako piše u Bibliji” možda bi stvarao stanovite poteškoće američkim protestantima, no ne i katolicima koji nisu dužni ravnati se po sola scripta načelu. Ako se kroz povijest i našlo nekih tvrdnji koje bi prema današnjim mjerilima nalazili neprimjerenima, treba reći da je suvremena teologija načinila odmak od tvrdnji koje uostalom crkveno učiteljstvo nije nikad ni usvojilo. I sveti Ivan Pavao II. u enciklici Mulieris dignitatem naglašava da ne postoji premoć muškarca nad ženom:
Sve što govori u prilog ‘pokoravanju’ žene mužu treba razumjeti u smislu ‘obostranog pokoravanja’ oboje ‘iz poštovanja prema Kristu’. Mjerilo prave bračne ljubavi ima svoj najdublji izvor u Kristu, Zaručniku Crkve, svoje zaručnice.
Moderne su feministkinje zapostavile hijerarhiju vrednota. Neke naglašeno ženske osobine poput osjećajnosti, služenja i požrtvovnosti danas više nisu na cijeni, štoviše odriče im se svaka vrijednost.
Naravno da onda i današnje žene žive u raskoraku sa samima sobom – dok one osjećaju jedno, svijet ih uvjerava u suprotno. Zato hvala našim osječkim aktivisticama što su nas ovim putem podsjetile na ono što je zaista bitno i na što nas u svakom trenutku podsjeća naš istinsko bezvremenski katolički nauk – da se isplati ići protiv struje ako ono što slijediš vrijedi. Znao je to naš Gospodin i nasljedovatelj njegov sveti Pavao kad su mijenjali tadašnje uvriježene vrijednosti i usmjeravali ih u neke nove tokove, dopustivši ženama da svoju bit – ljepotu, intuitivnost i predanost – jednom riječju ženskost – ponude svijetu koji će biti skladan jedino ako muškarci budu funkcionirali kao muškarci, a žene kao žene. Ima li ljepše čestitke nego si to ponovno osvijestiti?
Nikolina Nakić | Bitno.net
