DR. ĆAVAR OGNJENU KRAUSU: Zašto Vam smeta što su Hrvati ‘Za dom spremni’? I zašto je to govor mržnje?
Zamislite samo kako bi bilo da u Izraelu neki čelnik manjinske vjerske zajednice ili nacionalne udruge, a koji manjinci žive ravnopravno u Izraelu, počne prozivati stradalnički židovski narod zato što nekim sloganom izražava ljubav prema svojoj domovini i državi, te da taj čelnik poziva političke vođe države Izrael da se ograde i osude tu ljubav i odanost svome narodu?
Otvoreno pismo i pitanje predsjedniku Židovske općine Zagreb, Ognjenu Krausu
Gospodine Kraus!
Veoma sam iznenađena i ogorčena Vašom reakcijom nakon prijateljske nogometne utakmice između reprezentacija Hrvatske i Izraela, odigrane u Osijeku, u srijedu, 23. ožujka 2016. godine.
Prema članku novinarke Marine Borovac i Petre Maretić Žonja u Večernjem listu od 25. ožujka, pod naslovom: “Vlada osudila skandiranje u Osijeku” i nadnaslovom: “Govor mržnje na stadionu”, Vi ste izjavili: “Zašto se premijer Orešković nije ustao i otišao? Zašto utakmica nije prekinuta? Kažu nema dosta policajaca. Problem je što nema volje.”.
Ako su točne te riječi koje su Vama pripisane, ne čini li Vam se dosta preuzetno da Vi, koji ste rođeni 1945. godine u Zagrebu, u hrvatskoj domovini, i gdje ste proživjeli cijeli dosadašnji životni vijek, to jest djetinjstvo, mladost, izobrazbu i profesionalnu liječničku karijeru, i evo, do starijih godina, uz većinski hrvatski narod, a po nacionalnosti se ne osjećate Hrvatom, nego po svemu sudeći Židovom, odnosno Izraelcem, određujete predsjedniku Vlade samostalne i slobodne Republike Hrvatske, te ministrima u Vladi Predragu Šustaru i Darku Horvatu nazočnima na utakmici, kako se oni trebaju ponašati, tim više što je reprezentacija Hrvatske pobijedila reprezentaciju prijateljske zemlje Izraela i što su čelnici hrvatske nogometne reprezentacije izjavili da su navijači bili za ocjenu 10, te da su i reprezentativci Izraela čestitali hrvatskoj reprezentaciji i kasnije se zajedno prijateljski družili bez ikakvog prigovora sa izraelske strane?
Poznato mi je, iz jednoga Vašega davnog intervjua, da je i Vaš djed po ocu Židov rođen u Hrvatskoj, kao i Vaš otac, po zanimanju pravnik, također rođen u Hrvatskoj, te da je od 1945. godine, u vrijeme provođenja genocida nad hrvatskim narodom i punjenja preko 2.000 Hudih jama stotinama tisuća hrvatskih žrtava izbjeglica, vojske i civila, od strane zločinačkog komunističkog režima, Vaš otac bio zamjenik državnog tužitelja toga režima, a Vaša majka, slovenska SKOJ-evka, liječnica, je bila i ministrica zdravstva u toj totalitarnoj državi. Tu je na djelu bila ideologija mržnje, stavljena na pijedestal sotonske svetosti prema svima koji nisu mislili kao oni koji su vladali. Kakav je srazmjer tadašnjega genocida nad Hrvatima, najbolje se može objektivno vidjeti prema rezultatima popisa pučanstva cijele Jugoslavije 1948. godine.
Broj pripadnika svih nacionalnosti je bio veći nego prije rata, a jedino Hrvata je bilo okvirno milijun manje, a Srba je bilo milijun više nego prije rata (poznati su točni podaci).
Što se tiče osjećaja i opredjeljenja za određenu nacionalnu pripadnost, držim da je za svakoga čovjeka važnija njegova duhovno-duševna dimenzija, negoli njegova biološka fizička dimenzija, pa tako i nacionalno opredjeljenje pripada više u duhovnu kategoriju, nego u biološku, iako se najčešće poklapa.
Dakle, svatko po nacionalnosti može biti ono što voli i što želi, pa ste se tako i Vi, gospodine Kraus, očito opredijelili za židovsku tradiciju i nacionalnost, iako ste se mogli osjećati i kao Hrvat židovskoga podrijetla.
Ja Vaše opredjeljenje potpuno odobravam i prihvaćam, ali mi je jasno da Vi, stjecajem obiteljskih okolnosti, ne poznajete objektivnu hrvatsku tradiciju i povijest i da niste odgojeni u ljubavi prema hrvatskome narodu.
Ako ste prihvatili židovsku nacionalnost, a živite cijeli životni vijek u Hrvatskoj, ipak biste trebali znati da Hrvati i Židovi imaju puno zajedničkih povijesnih elemenata. Zajednički su nam temelji vjera, a i jedni i drugi smo puno stradavali za svoju domovinu i državu, u obrani od mnogih neprijatelja, pa tako osjećamo i prirodno prijateljstvo između naša dva naroda.
Stoga zaista ne znam zašto i zbog čega Vama toliko smeta taj divni hrvatski obrambeni slogan “Za dom – Spremni!”?
Uvjerena sam da bi i današnji Židovi u državi Izrael rado prihvatili sličan slogan, kao i mnogi drugi slobodoljubivi državotvorni narodi u svijetu.
Zamislite samo kako bi bilo da u Izraelu neki čelnik manjinske vjerske zajednice ili nacionalne udruge, a koji manjinci žive ravnopravno u Izraelu, počne prozivati stradalnički židovski narod zato što nekim sloganom izražava ljubav prema svojoj domovini i državi, te da taj čelnik poziva političke vođe države Izrael da se ograde i osude tu ljubav i odanost svoga naroda?
Drugo, zaista nije jasno što Vama zapravo smeta u tome hrvatskom sloganu “Za dom – Spremni!”? Jesu li to riječi same po sebi, što nikome razumnom ne može biti zazorno, ili možda što se taj slogan, kao pozdrav, koristio u NDH po odluci ustaškoga režima? Ni to, samo po sebi, ne bi trebalo biti sporno, jer ne možemo mi odbaciti, a ni ne trebamo, sve što se koristilo u javnome životu hrvatskoga naroda toga vremena.
Vi ćete vjerojatno reći da su te riječi neprihvatljive zbog ustaških zločina. Ako je tako, onda se podsjetimo da Vi, kao i dosta drugih osoba, utjecajnih u javnosti, veličate komunistički takozvani antifašizam, na čelu sa megazločincem Titom.
O svim zločinima Drugoga svjetskoga rata i poraća, vjerujem da znate, pisao je povjesničar i znanstvenik, dr. sc. Josip Jurčević u svojoj knjizi “Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina”, u izdanju Verbuma, objavljenoj 2012. godine.
Tu se jasno govori o svim do izlaska knjige otkrivenim mnoštvenim grobištima, sa stotinama tisuća žrtava, najviše Hrvata, te da su 90% tih grobišta napunili, i to najviše u miru i poraću, komunistički partizani, uz 864 ubijena svećenika i drugih duhovnih osoba Katoličke Crkve u Hrvata, te ubijenih mnogih hrvatskih intelektualaca i ostalih značajnih osoba, te tolikih slobodoljubivih Hrvata u emigraciji, a da samo 0,13% grobišta potječe od strane ustaša i NDH. Ostali postotak zločina i grobišta odnosi se na sve druge vojske toga vremena.
Tu su jasni dokazi kosti žrtava u preko 2.000 Hudih jama. Vi i Vama slični, ako mislite da to nije istina, zašto niste tužili autora knjige?
U Jasenovcu je otkriveno oko 400 kostura pokopanih u vrijeme NDH, a ostalo su sve partizanske žrtve nakon 1945, pa se dalje nije smjelo ni istraživati.
Za tobože smanjeni najnoviji popis žrtava ustaškog režima u Jasenovcu od oko 83.000, poznato Vam je da su u tome popisu već znanstveno otkrivene tisuće krivotvorenih imena.
Vi, kao građanin Republike Hrvatske židovske nacionalnosti, i još kao čelnik Židovske općine u Zagrebu, niste ništa učinili da se u državi Izrael, u Memorijalnom muzeju Holokausta Yad Vashemu u Jeruzalemu, ispravi mitomanski podatak o nekoliko stotina tisuća Srba, Židova i Roma ubijenih u Jasenovcu, iako znate da te laži sramote cijeli hrvatski narod, a Vi se ne trudite da se te užasne laži isprave.
Također, Vi svake godine, i to po nekoliko puta, sa svojim prijateljima iz Beograda i velikosrbima iz Hrvatske, komemorirate takozvane žrtve ustaškog režima u Šaranovoj jami na području Jadovna i zajedno s velikosrpskim agresorima govorite o 40.000 ubijenih Srba i Židova u toj jami, a znate sigurno, jer je znanstveno istraženo, i da je činjenica da u toj jami nema ni jednoga kostura.
Zar sve te mitomanske laži nisu najveći zločin i najveći govor mržnje? Vi to tolerirate i tome šutite, a smeta Vam miroljubivi domoljubni slogan “Za dom – Spremni!”.
Dakle, gospodine Kraus, svatko ima pravo biti po nacionalnosti ono što jest i što želi, ali je svatko dužan i treba biti čestit i istinoljubiv čovjek, živjeti za istinu i boriti se s ljubavlju za pravdu!
Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.
počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i
počasna članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva
