NA ISTOKU NIŠTA NOVO: Stara četnička momčad opet na okupu!
Dan prije presude Radovanu Karadžiču, pijun velikosrpske politike Dodik na Palama blagoslovio studentski dom ratnom zločincu u ‘večnu slavu’; za inat pravednom Haagu i cijeloj Međunarodnoj zajednici!? A transformirani bi ‘četnici’ u EU i to s bremenom genocida, bez kajanja, bez katarze, bez plaćanja ratne štete!?
‘Nitko neće napadati našu Republiku Srpsku’, kliče srbijanski Vučić iz Beograda, ‘presuda Karadžiću presuda je vascelom srbijanskom narodu’, dreči Šešelj, haaški uznik na privremenom dopustu!
Srbijanski ‘zvaničnici’ se uporno žale svijetu kako se u den Haagu sudi samo Srbima zaboravljajući pritom da su genocid i etničko čišćenje bile okosnice njihove ratne doktrine, zločinački alat agresora.
Donekle su i u ‘pravu’ koje im je ‘ostvario’ upravo Haaški sud pokušavajući svojom političkom trgovinom izjednačiti ratnu žrtvu s agresorom, donoseći presude tek pojedincima ali ne i zločinačkoj, SANU-ideologiji stvaranja Velike Srbije.
Prisjetimo se kako ne bi smetnuli s uma:
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) – Haaški sud, osnovan je – na temelju Izvješća Glavnog tajnika UN-a – Rezolucijom Vijeća Sigurnosti 827 (1993) od 25. svibnja 1993.Tada je prihvaćen i Statut tribunala kojime je određena stvarna, prostorna i vremenska nadležnost MKSJ. Mišljenje tadašnje političke vrhuške RH bilo je kako će MKSJ suditi isključivo Srbima-agresorima, a ne i žrtvi-Hrvatima, što se kasnije pokazalo teškom zabludom zahvaljujući u prvom redu domaćoj ‘služinčadi’.
Što se tiče nadležnosti MKSJ nad vojno-redarstvenim akcijama Bljesak i Oluja, poznato je da je Republika Hrvatska vodila spor s Haaškim sudom oko toga jesu li te oslobodilačke operacije unutarnja stvar RH, ili je za njih nadležan Haaški sud. U tom je kontekstu 1999. godine poslan podnesak Vijeću sigurnosti ali je te iste godine preminuo i prvi hrvatski predsjednik a njegovim odlaskom stubokom se promijenila i hrvatska politika prema haškom Tribunalu; i ne samo to!
Nakon dolaska šesteročlane partijske koalicije na vlast kad je i ‘etički’ veleizdajnik Stipe Mesić ‘avancirao’ za predsjednika RH, 14. je travnja 2000. Zastupnički dom Hrvatskoga Državnog Sabora donio je Deklaraciju o suradnji s MKS-om u Den Haagu i time otvorio lov na hrvatske generale-heroje Domovinskog rata.
Međutim, tom Deklaracijom nije-kako se hoće dokazati-izglasana nadležnost MKSJ nad Bljeskom i Olujom.
Neoprostiva krivnja vlasti od 2000. na ovamo nije u tome što je kapitulantski izglasala nadležnost nad Bljeskom i Olujom (jer to nije ni mogla učiniti), već u tome što je potaknula izdajničku kriminalizaciju Domovinskog rata.
Nova vlast, Mesić-Račan(a nakon nje isto tako i Mesić-Sanader), servilno je izvršavala sve zahtjeve opake haške tužibabe, CdP-e, u svezi s predajom ljudi i dokumenata, odnosno vlast je protuustavno dopustila neograničen i neselektivan pristup dokumentaciji koja je većinom nosila oznaku državne i vojne tajne i tolerirala vršljanje stranih obavještajnih službi(posebno britanskih špiclova) u Hrvatskoj.
U toj izdajničkoj raboti glavnu ulogu je odigrao glavni ‘transkript-olog’, etički veleizdajnik Stipe Mesić, koji je još i prije svoje inauguracije, u veljači 2000.-te godine, najavio svoju detuđmanizaciju morbidnim ‘vicem’ (ispričanim pariškom ‘Le Monde’-u) izjednačivši Tuđmana i Miloševića riječima političkog idiota: ‘među njima nema nikakve razlike jer ni jedan ni drugi ne mogu iz zemlje'(odnosno groba)!
-Haaški Tribunal trebao je biti pravedna šaka Međunarodne politike/zajednice u širem smislu riječi jer je osnovan i plaćen po UN-u s primarnom namjenom kazniti laiku evidentnog agresora a ne institucija pravosudnih kripto-stručnjaka, skrpanih ‘s brda-s dola’, koja će se uz masnu plaću baviti ‘sukobom balkanskih plemena’ podjednako krivih!?
Upitajmo se danas kako nam je taj sud i ta Međunarodna zajednica pomogla, dakako, nama Hrvatima i Bošnjacima odnosno Muslimanima?
-Neposredno prije proglašenja neovisnosti Hrvatske i Slovenije američki državni tajnik James Baker u Beogradu, totalnu nezainteresiranost američke administracije za rješenje balkanske krize, sažeo je u pomalo bizarnoj rečenici:
„U balkanskome ringu mi nemamo svoga psa!“ Vezano uz to, američki veleposlanik Waren Zimmermann u Beogradu, zapisao je i ovo: „James Baker nije ni indirektno dao naslutiti (notorna laž, nap. a.) niti je otvoreno dao zeleno svjetlo Miloševiću ili vojsci da napadnu odmetnute republike, Hrvatsku i Sloveniju.
Ali, je li bilo crvenog svjetla?
-Ne kao takva, jer Vlada Sjedinjenih Država nije uzela u razmatranje uporabu sile kako bi spriječila srbijanski napad i napad (agresiju!) JNA na Sloveniju ili Hrvatsku. Niti se u tom trenutku bilo koji član Kongresa, koliko je meni poznato, zalagao za uvođenje američke vojne sile.“
Dakako, takvu američku nezainteresiranost odnosno toleranciju, Milošević je sasvim logično shvatio zelenim svjetlom za agresiju i krenuo u borbenu akciju …a zašto i ne bi kad je bio siguran da će SAD-e ostati pasivne, po strani!
-E sad, jednako tako pasivan je bio i državni tajnik SAD-a Cyrus Vance u Vukovaru, studeni 1991., kada ga je ‘pošteno izribao’ vukovarski krvnik Veselin Šljivančanin, neposredno, dan prije masakra ranjenika i bolničkog osoblja vukovarske bolnice na Ovčari.
Ni prstom nije maknuo, a mogao je, da bi taj pokolj spriječio….šutio je k’o zaliven!
Ili jednako tako pasivni su bili i pripadnici zaštitnog bataljuna UN, za zločin odgovorni nizozemski vojnici u Srebrenici, neposredno prije Mladićevog genocidnog pokolja više od osam tisuća Muslimana, u srpnju 1995.g.!
-Kakvu su ulogu odigrali kanadski vojnici u ‘bitci’ s hrvatskom vojskom u Medačkom Džepu kad obdukcija poginulih ‘srpskih civila’ nikad nije bila prezentirana javnosti jer su metci na tijelima ubijenih Srba odgovarali kalibru streljiva koje koristi kanadska vojska?
-I najnovije, dansku lakrdiju ‘Petnaest minuta užasa’ u Dvoru na Uni financiralo je Hrvatsko ministarstvo kulture uz pripomoć opskurnog Save Štrpca, domaćih izdajnika i asistenciju ratnog zločinca Mile Novakovića; nije li to užas bez presedana!?
Međutim, za razliku od pasivne uloge koju je Međunarodna zajednica sramotno iskazala u slučajevima ‘Ovčara’ i ‘Srebrenica’ veliku humanitarnu ulogu pokazala je (svjetski žandar SAD!) spriječivši Gotovinu da uđe u Banja Luku čime je itekako udarila temelje genocidne tvorevine RS-e ‘rođene i ozakonjene’ u kontroverznom Dayton-u.
Ipak, nakon 16 godina stiglo je i farizejsko kajanje, doduše zakašnjelo:
U intervjuu kojega je u ožujku 2011. objavio sarajevski ‘Dnevni avaz’ Peter Galbraith je ustvrdio kako bi stanje u BiH bilo puno bolje da su snage kojima su zapovijedali (ratni zločinci, nap. a.) Radovan Karadžić i Ratko Mladić u cijelosti poražene odnosno da se hrvatskim snagama dopustilo osloboditi Banju Luku. „U jednu ruku mislili smo da bi, ako Banja Luka padne, to bio značajan poraz za fašiste i masovne ubojice.
Imali bismo drugačiji mir u kojemu oni ne bi sudjelovali. Nešto poput Njemačke u kojoj nacistima nije dopušteno biti dijelom mirovnog procesa“, opisao je Galbraith razloge zbog kojih se u administraciji Billa Clintona 1995. razmišljalo kako bi Hrvatska vojska trebala ući u Banju Luku.
-Kasno Janko na Kosovo stiže!
Apsurd, ratni zločinci su osuđeni, ili, uhićeni čekaju pravednu presudu a zločinačka tvorevina takozvana RS ‘slobodna’ pa se i studentski dom na Palama može jednako tako slobodno nazvati imenom osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića!?
I konačno ‘danas’, haški Pilat pere svoje prljave ruke i pušta na slobodu Voju Šešelja jer ne zna što bi s njim, pa će ‘slobodni Vojo’ 31.ožujka svoju presudu moći pratiti putem tv-aparata. U međuvremenu on će uveseljavati javnost redovitim paljenjem stjegova, ponajprije hrvatskih pa EU-ovih, NATO-ovih ili će četničkom kamom tranširati svinjsko meso pjevajući ‘tko kolje (na Ovčari ili u Srebrenici, nap. a.) zlo ne misli’; haška lakrdija bez presedana!?
Sjetimo se samo nevino optuženog generala Mladena Markača koji se drznuo otići u lov s prijateljima pa je odmah nakon tog ‘prekršaja’ hitno otpremljen natrag u Sheveningen; pravedno po strogim haškim pravilima i propisima!
-Obzirom da je, naoko zdrav k’o dren, Vojislav Šešelj, boraveći na slobodi zbog, eto, teške, neizlječive bolesti pokazao i izrazite glumačke sposobnosti možda ga već sutra intendant riječkog kazališta Ivana pl. Zajca, Oliver Frljić angažira u izvođenju umjetničkog performansa ‘svinjokolja’.
To bi itekako pridonijelo potvrdi kandidature Oberšnelove Rijeke za kulturnog lidera Europe!!!
I što reći na kraju?
-Pa, presuda Karadžiću otvara mogućnost obnove tužbe za genocid ali i za naknadu ratne štete koju je Srbija uz pomoć takozvane JNA evidentno počinila po Hrvatskoj a koja temeljem preciznog ‘računa’, još iz daleke 1999.g., iznosi 35,1 milijardu eura bez šteta na infrastrukturi.
Stav naše države trebao bi biti čvrst i dosljedan:
-„Kad se pošteno ispričate (poput Milana Babića) za sve zlo koje ste nam nanijeli i prihvatite obvezu isplate ratne štete imat ćete našu punu podršku vašem EU-pristupu.“
Svaki verbalni, ili, dijalog putem medija s dojučerašnjim agresorom pošto-poto izbjegavati jer treba se držati narodne mudrosti: što go*no više diraš, više smrdi!
Damir Kalafatić/dragovoljac.com
