Zanimljivo je bilo analizirati tijekom proteklih dana razloge „ljutnje“ HDZ-a, odnosno Tomislava Karamarka na Oreškovića zbog kandidature gospodina Markića na čelo SOA. Te razloge su pokušali javno osmisliti nekolicina hadazeovih medijskih apologeta, pri čemu se vrh stranke držao rezervirano.

Dakle, što to navodno brine vrh HDZ-a, a pogotovo njegove propagandiste u medijima?

Realno je očekivati da postoje stvarni i propagandni razlozi. Jednako tako, bilo bi očekivano da i jedni i drugi bar donekle izgledaju pametno. A nisu.

Evo pogrešnih.

Markić ima francusko državljanstvo.

To je po njima najvažniji krimen toga čovjeka i element eliminacije iz sigurnosnog sustava zemlje.

Čovjeku takav argument nudi nekoliko pravaca razmišljanja, pri čemu su svi, ako bi se držao racionalne zakonitosti koja mora biti temelj ljudskog mišljenja, jako neuvjerljivi ili – vrlo pogubni za ljude i politike u HDZ-u.

Naime, ako se netko u Hrvatskoj nikako ne smije ljutiti na ulazak u sam vrh državne politike i na sva moguća, pa i ona najvažnija mjesta u nacionalnoj sigurnosti, ljudi s dvojnim državljanstvom, onda je to HDZ, odnosno sve desne stranke okupljene u, i izvan Domoljubne koalicije.

Zašto?

Pa od same promocije ideje stvaranja samostalne i suverene Republike Hrvatske, države hrvatskoga naroda, istaknut je princip potpunog zajedništva iseljene Hrvatske s maticom zemljom kroz različite forme i sadržaje, među kojima je ključni sadržaj – širom otvaranje vrata nacionalnoj politici i upravljanju državom. Nije li upravo HDZ dolazak Oreškovića promovirao kao snažno ispruženu ruku iseljenoj Hrvatskoj, a čovjek ima kanadsko državljanstvo?

Bez toga su Hrvati izvan zemlje jednako diskriminirani kao i za vrijeme režima bivše komunističke Jugoslavije. Što je „narodno“ i „domoljubno“ u tome da ih se danas kao iseljenike diskriminira i nastoji eliminirati iz sustava nacionalne sigurnosti radi toga što imaju – dvojno državljanstvo?

Pa koje su to državljanstvo trebali imati, većina njih, koji su bježali od Jugoslavije i istinski prezirali taj poredak, a morali su živjeti u više generacija u zemljama slobodnoga svijeta?

Jugoslavensko?

Ja nemam pojma kakav je Markić, je li ili nije sposoban biti na čelu SOA, hoće li biti vrhunski profesionalac i odan isključivo državnoj suverenosti i temeljima nacionalnih interesa, naspram dnevno-političkih zahtjeva vladajućih. Ali, elementarni je red očekivati da Kolinda Grabar Kitarović i Tihomir Orešković nemaju zle namjere prema hrvatskim interesima, prije svega, jer do sada nisu ničim bitnim pokazali da ih – imaju. Zbog toga je njihov prijedlog korektan. Moguće je da se iza i ispod Markićevog imena krije dosta toga što javnost ne zna, kao što i treba biti kad je riječ o vrhunskim obavještajcima i pripadnicima tajnih službi, ali znam da je nakaradan razlog s vrlo opasnom delegitimirajućom tendencijom – eliminirati ga i opanjkavati kao francuskog državljanina.

Nije li Gotovina, pod čije skute uočljivo i iritantno bježe svi političari i javne osobe pritisnute repovima u svojim karijerama, nastojeći se oprati svetom vodicom „gotovinska“, francuski državljanin, pa nikome nije ni malo smetalo da takav bude zapovjednik nacionalnih snaga u oslobođenju zemlje i u najkritičnijim trenucima opstanka hrvatskog naroda?

Kako dakle pomiriti javno zalaganje, doduše isključivo deklarativno i bez ikakvoga bitnog sadržaja, da se više od tri milijuna iseljenih, najčešće prognanih Hrvata, vrati na različite način u državni i svaki drugi poredak zemlje, a istovremeno javno pokušati diskreditirati čovjeka zbog stranog državljanstva, koji se eto vratio i pokušava biti koristan?

Nikako.

S druge strane, ako Tomislav Karamarko zna stvarne razloge zbog kojih Markić ne bi smio biti na čelu SOA, a ipak ne uvjetuje zbog toga i opstanak aktualne Vlade, onda je opasno neodgovoran. Jer nacionalna sigurnost zemlje bi morala biti, i to upravo prema Karamarkovim javnim porukama, iznad svake stranačke, usko-političke i grupne sfere interesa, pa bi zbog toga, ako se želi biti dosljedan – bilo nužno povući povjerenje Oreškoviću.

S obzirom na to da Karamarko javno šalje poruke nezadovoljstva, a to jako propagiraju njegovi apologeti, očito ne razmišljajući previše o tome da čine ozbiljnu štetu vjerodostojnosti stranke iznoseći primitivne i priglupe razloge protiv Markića, posve je očito da je „ljutnja“ Tomislava Karamarka samo još jedan javni spin za zbijanje stranačkih redova oko njega.

Nije to politički nepoznato, pa čak ni neprihvatljivo, jer je to obrazac svih politika svijeta, ali valja imati mjeru pri korištenju institucija države za sporedne ciljeve. Pogotovo pred nacijom pod stalnim stresom i s totalnim pomanjkanjem povjerenja u državne institucije i politike.

Tanka je crta između prihvatljivog umjeća i zloupotrebe države.

Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save