Bez pozdrava ‘ZA DOM SPREMNI!’ – Domovinski rat nije završio
Datum: 11.4.2016
Jučer je u Splitu proslavljena 25 godišnjica od osnutka IX bojne HOS-a „Rafael Vitez Boban“.
Program je započeo još u petak 9.4.2016., odlaskom u Dicmo na grob prvog zapovjednika IX bojne HOS-a Jozi Radanoviću, a nastavljen je dan poslije misom zadušnicom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Lovrincu kod Križa branitelja i kod Spomenika poginulim pripadnicima IX bojne HOS-a.
Deveta bojna, postrojena pred svojim zapovjednicima, kao i onda kad je najviše trebalo, zračila je hrabrošću, junaštvom i snagom. Na poklik zapovjednika Marka Skeje, ZA DOM, vojnički kruti stav, s izbačenim prsima i poravnatim trupom IX bojne, progrmio je Ulicom Ruđera Boškovića SPREMNI!
Pozdrav od kojeg se srpskom neprijatelju ledila krv u žilama, danas je legitimno izvrgnut stubu srama. Gledajući oskvrnuti spomenik 46-orici mladića iz legendarne postrojbe, teško se ne zapitati,dali je imalo smisla, život položiti za ideale slobodne domovine, u kojoj će te suborci položiti u grob bez imena.
Hrvatska neovisnost, bila je san mnogih generacija, kojeg smo mi na sreću dosanjali.
Uživamo nečije trud, neprospavane noći po bojišnici, izgubljene organe, dijelove tijela, živote i to doživljavamo zdravo za gotovo, zaboravljajući na koji se način sloboda stvarala.
Bolji poznavatelji svjetske politike, sigurno poznaju još mnoštvo naroda, koji streme osamostaljenju i neovisnosti, ali je put pred njima još previše dug.
Hrvatska je svoju samostalnost doživjela, slobodni smo u svojoj zemlji, a strahujemo od svakog izraza domoljublja. Dali smo onda zbilja slobodni i dali je zbilja završio Domovinski rat?
Legendarni zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković Jastreb, jučer je izgledao loše. Iscrpljen i odskvrnut s teškom bolesti, jedva se uspio podići s stolca. Bio je najbolji, kad je najviše trebalo, ali je rat pretežak teret, iz kojeg se mnogi nisu izvukli, a na neke se očitovao teškim oboljenjima.
Umor se osjećao i u čvrstim pogledima legendarne bojne. Dali su ono najviše od sebe, život, mladost i zdravlje, a zauzvrat su dobili prijezir od strane poraženih institucija koje se i dalje drže na najvišim pozicijama u društvu.
IX bojna „Rafael Vitez Boban“, s svojim zapovjednicima, išla je beskompromisno gdje je najviše gorilo. Bila je angažirana na mnogim bojištima počevši od Vukovara, dubrovačkog i zadarskog zaleđa, Hercegovine, a osobito je značajno spomenuti Škabrnju u kojoj je s 12 pripadnika specijalne bojne Zrinski, branila područje od višestruko jačeg i nadmoćnijeg srpskog agresora, te mu nanijela velike gubitke u mehanizaciji i ljudstvu.
Uz mnoge hrvatske domoljube, u postrojbi se nalazio i jedan Irski državljanin po imenu Thomas Crowley. Brzo je zavolio Hrvatsku, njezine ljude i zamišljao je svoj život u njoj. Thomas je bio prekaljeni ratnik. Ratovao je na mnogim bojištima diljem svijeta, a u pomoć Hrvatskoj došao je nakon šokantnih snimki hrvatskog stradanja, prikazanih na svjetskim televizijskim postajama. Sudbina je tako htjela, da ne dočeka sreću u Hrvatskoj, ali je jučer u Splitu otkriven veliku mural njemu u čast.
Nažalost, noć prije svečanog otvaranja spomen muralaThomasu, nepoznati vandali, crvenom su tintom išarali sliku i uputili jasan odgovor na postavljeno pitanje iz prethodnog dijela teksta.
Hrvatska još nije oslobođena od okupatora i Domovinski rat nije završio bez javno legitimiranog hrvatskog povijesnog pozdrava ZA DOM! SPREMNI!
Autor: Miljenko Marinić/HUB
