Zašto baš Jasenovac?

Da bi se zmračio nestanak sjajnih zlatnih poluga i „sitnice“ od nekoliko stotina tisuća eura, dakle provalu u utvrdu kriminalističke policije, koja ne da tapka u mraku nego je istraga provali zalutala u slijepu ulicu pa se zabavlja lopovskim sitnišem i anonimcima; da bi se skrenula pozornost javnosti sa skandala o Migovima i kandidatura Vesne Pusić za Glavnog tajnika UN – tzv. antifašisti su morali izmisliti neki incident.

Jednako tako, Republika Hrvatska prvi put nakon 2000. godine počinje voditi aktivnu vanjsku politiku prema Srbiji. Riječ je o tri zahtjeva koji su zaustavili pregovore Srbije o ulasku u EU i ugrozili poziciju samozvanog lidera “Regijona”. Zbog svega toga i slabljenja aktualne vlasti tzv. domaći antifašisti, kao produžena ruka svoje memorandumske braće, upustili su se u provedbu incidenta s obljetnicom jasenovačkog proboja.

Neobično da nismo čuli za sličan proboj iz njemačkih logora? Standardni progonitelji ustaštva i promotori komunističke diktature i Jugoslavije odlučili su još jednom Hrvate proglasiti fašistima, ustašama, a suverenu Republiku Hrvatsku tek prikrivenom ustaškom tvorevinom. Jer Hrvatska je razbila Jugoslaviju, a to je za komuniste neoprostiv grijeh.

U tom već izlizanom triku komunističkim samoupravljačima (nesvjesno?) pripomažu i predsjednik Vlade i predsjednica Republike. Naime njih i njihovih ovlasti ponajviše se tiču tri spomenuta skandala, a baš je u prva dva čovjeka države izostala rezolutnost, razboritost i zato nema uhićenja pravih krivaca privedenih pravdi za provalu u Heinzlovoj; nema rezultata istrage i uhićenja za sabotažu i pronevjeru s MIG-ovima. Isto tako činjenica da su ova Vlada i predsjednica Republike, zbog nekakve više politike propustili osporiti kandidaturu Vesne Pusić za Glavnog tajnika UN, nije samo sramota nego njihova izdaja svih koji su glasovali za Domoljubnu koaliciju i Kolindu Grabar Kitarović.

I Tiho Orešković, a pogotovo Kolinda Grabar Kitarović, željeli su nasjesti medijskoj zamci i odobrovoljiti visokog inozemnog gosta Nicholasa Deana, posebnog izaslanika za pitanja holokausta Državnog tajništva SAD, pa sada najdubljim poklonima pokušavaju odobrovoljiti i ugoditi Zajednici židovskih općina predvođenih komunističkim ateistima Ognjenom Krausom i Goldštajnima kao i etno biznismenu Miloradu Pupovcu, predstavniku jednog manjeg djela srpske manjine u Hrvatskoj.

Posve besmisleno, jer hrvatski je narod u suverenoj Hrvatskoj u više navrata pružao ruku svojoj seniornoj židovskoj braći po vjeri, ali nije imao kome. Ponuda nije nikad prihvaćena od okorjelih komunističkih ateista okupljenih u posvađenim i podijeljenim židovskim općinama. Isto tako veći dio srpske manjine u Hrvatskoj ne predstavljaju pupovci – koji za sebe i svoju manjinu žele privilegije i državne jasle, a ne ravnopravnost – nego Nenad Vlahović, onaj koji će doći pokloniti se svim jasenovačkim žrtvama. A Jasenovac nije ni židovska ni srpska licenca, jer je nastavkom komunističke „proizvodnje“ do 1951. godine u tom radnom logoru ubijeno najviše Hrvata. Jasenovac je mjesto pijeteta svih žrtva jednoumnih diktatura.

I kad se toliko inzistira na Jasenovcu i naravi tog logora, zašto ne uputiti pogled na susjednu Nedićevu, Judenfrei Srbiju i njezinu fašističku vlast za vrijeme 2. Svjetskog rata? Uputiti se put Banjice, Sajmišta (Judenlager Semlin), logora na Ušću i Milišićevoj ciglani, Jajinaca, Crvenom Krstu, Topovskoj šupi, prema logorima u Šabcu i Velikom Bečkereku (danas Zrenjaninu)… gdje je prema podacima Instituta za savremenu istoriju ubijeno 170 000 srpskog stanovništva. Uz pomoć srbijanskih kolaboracionista (Ljotić, Mušicki) i kvislinške Nedićeve vlade postignuta je „zavidna Judenfrei čistoća“ i pobijeno i deportirano 95 posto Židova koji su živjeli u Srbiji (inače lideru u regijonu po bijedi i laganju)!

Ne bi bilo na odmet uputiti se i u srpske koncetracijske logore za hrvatske borce u Domovinskom ratu, u Srbiji popularne pod nazivom „hrvatski logori“, i kad antifašistička i Pupovčeva delegacija stigne na licu mjesta, možda dobije podatke o još preko tisuću nestalih Hrvata?

Nego kako će se isti događaj – „oslobođenje“ Jasenovca“ proslaviti u Judenfrei Srbiji? Naime Beograd su oslobodili Sovjeti! Kako će izgledati ta jasenovačka delegacija tzv. antifašista, Židova i pupovaca koja će posjetiti prije spomenuta nacistička stratišta Nedićevske Srbije te kako će i gdje komemorirati ubijene Srbe, Židove, Rome i Hrvate? U Srbiji nije bilo ustaša. Gdje su onda te srpske ustaše i koje će ime jasenovački govornici spomenuti i koga prozvati za počinjeni zločin nad žrtvama?

Prema istraživanjima „Istituta za savremenu istoriju u Beogradu“, u razdoblju 1944. Do 1953. godine, komunistički režim u Srbiji ubio je (do sada evidentiranih) 56 000 ljudi, a nisu svi arhivi otvoreni i sva grobišta istražena, makar je BIA otvorila veći dio pismohrana. Masovno ubijenje „U ime naroda“ bilo je motivirano ideološkom rigidnošću (komunistički teror), pljačkom i osvetom i trajalo je sve dok komunistički režim nije sve oteo, oslobodio ih od imovine i života; pobio slobodnomisleće ljude i intelektualnu elitu.

Ne znam hoće li se antifašisti na čelu s Zoranom Milanovićem, Ivom Josipovićem i Stjepanom Mesićem uputiti prema grobištima komunističkog terora u Srbiji i hoće li im se na tom hodočašću pokore pridružiti Teršelićka s titovkom na glavi i njezina bulumenta gorljivih hvalitelja NOB-a i diktature proletarijata? Hoće li možda oklijevati, jer je u Srbiji rehabilitirano četništvo pa joj ta derivacija nacifašizma mogla zasmetati? Kako će se tek ponašati Milorad Pupovac, hoće li se podijeliti napola: pola Srbin pola komunist i umrijeti od stida? Neće, njegovu političku mizeriju najbolje je pokazao i dokazao novinar Jurkotić.

Možda su Hrvati malo nagluhi, ali nisu čuli Pupovovčevu ispriku Židovima zbog Judenfrei postignute čistoće u Srbiji. I Hrvati, isto kao i Srbi, nisu čuli ispriku komunističkih antifašista zbog ratnih i poratnih pokolja, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Hoće li se Milorad Pupovac ispričati zatočenicima logora za Hrvate u Domovinskom ratu, majkama ubijenih logoraša, majkama nestalih? Ta se isprika čeka, ali ne od Pupovca, i to je početak pomirenja.

L. C./hrsvijet.net

1 comment

Odgovori

Skip to content