Jugoslavija – krvavi temelji zemlje velike laži
Vidimo zadnjih dana – vezano uz 10. travnja – da se bizarno društvo udbaša i udbaških novaka zaigralo i da vrši ozbiljan pritisak na Hrvatsku. Cijela akcija koordinirana je iz Beograda, a srpski teklići raznose “memorandume” diljem Nezavisne Države Hrvatske, s ciljem da se “ustaška guja” i Poglavnik Ante Pavelić likvidiraju!
“Regijon Zapadni Balkan” mora se ujediniti pod vodstvom četničkih vojvoda – i u granicama Velike Srbije, želja je službenog Beograda i njihovih vazala iz “Regijona”.
Ili ja, ili oni (kao što bi to rekao otužni stand up komičar Zoran Milanović!) živimo u pokvarenom vremeplovu! Militantni, no vrlo obrazovani, komunist Ante Ciliga objavio je 1938. u Parizu, kod uglednog Gallimarda knjigu “U zemlji velike laži” (prevedena na hrvatski tek 2007.!). U toj knjizi prikazao je svojih pet-šest godina razgledavanja Sibira i uživanja u blagodatima komunističkih koncentracijskih logora, gdje je završio kao uvjereni trockist. On je, među prvima, i francuskim komunistima (koje je Staljin posprdno nazivao “korisne budale”!) objasnio što se krije u najvećem koncentracijskom logoru na svijetu – što je Sovjetski Savez bio od dolaska pomahnitalog, krvoločnog dikatora Lenjina na vlast! “Dobri” Lenjin, Trocki i Staljin pobili su 20 do 30 milijuna što Rusa, što drugih, napravivši najperverzniji sustav cinkanja i prijavljivanja bližnjih.
U takvom sustavu kalio se trostruki “narodni heroj” Josip Broz, poznat kao Lažni Bravar i Nasmiješeni diktator. Dakle, Josip Broz došao je u Rusiju kao zarobljeni austro-ugarski vojnik, a tijekom Oktobarske revolucije borio se na strani Bijelih, dakle carskih jedinica. Iz logora spasio se brakom s mlađom maloljetnicom, starom nešto manje od 14 godina, poznatom kao Pelagija Belausova. Na krvavoj partijskoj lojtrici uspinjao se zahvaljujući Ruskinji Irini Aleksander (koja je tijekom Oktobarske revolucije bila oženjena s časnikom Bijelih, od kojeg se razvela strijeljanjem, koje je sama organizirala da dokaže da je pravi komunist!), zagrebačkoj šefici Kominterne 1934. i ljubavnici Miroslava Krleže, te Ivanu Krajačiću. “Dobri” Josip Broz krajem tridesetih godina cinkao je i svoju prvu ženu – Pelagiju Belaosuovu, ali i svoju drugu ženu Elsu Johannu Kenig (poznatu i kao Lucija Bauer)! Kako je Staljin pokazivao određenu neurednost u svojim beskrajnim mahnitim likvidacijama, tako je Brozova druga žena likvidirana prva, dok se prva žena, izvukla poslije desetljeća logora!
Cinkajući brže od drugih, Josip Broz Tito, došao je u priliku, da se još malo popne po krvavim partijskim lojtricama, pa je išao likvidirati Blagoja Parovića (u jednom razdoblju drugi čovjek KPJ!) u Španjolskoj, tijekom građanskog rata. U travnju 1941. godine “dobri brko” Staljin poslao je u Beograd Mustafu Golubića, svog čovjeka za “regijon zapadni Balkan”, kojem je beskrajno vjerovao (jer je organizirao likvidaciju mrskog mu druga Trockog u Meksiku!) da pripazi na druga Tita, kojem uopće nije vjerovao! Nema poštenja među drugovima komunistima-ubojicama i komunistima-cinkarošima! Mustafa Golubić, general NKVD-a, imao je naređenje da smakne Josipa Broza, u trenutku kad je bila proglašena Nezavisna Država Hrvatska. No, dobri likvidator Ivan Krajačić, zvan Stevo, također član ugledne Staljinove moskovske firme za mučenja & likvidacije NKVD Ltd., cinkao je Mustafu Golubića Gestapo-u.
Njemci su 10. travnja 1941. uhitili Golubića i poslije studioznog mučenja likvidirali ga idućeg dana. I tako je komunistička partija Jugoslavije izgubila svog najuglednijeg ubojicu, pa se morala zadovoljiti tek trostrukim “narodnim herojem” i lažnim bravarom Josipom Brozom.
Da bi se dokazao drugu Staljinu, Josip Broz je nakon završetka drugog svjetskog rata poduzeo likvidacije na tragu legendarnih velikih čistki moskovskog luđaka, pa je “udarnički zapeo” i pobio 200-250 tisuća ljudi, s namjerom da od komunističke Jugoslavije napravi GULAG s blagom i ugodnom klimom. Iako je drug Staljin poštovao krvave ruke druga Tita ipak mu nije vjerovao, pa ga je 1948. izbacio iz “sretne udruge” Ujedninjenijh Zemalja Crvenog Fašizma – rezolucijom Informbiroa Kominterne.
Drug Tito, trostruki “heroj svih naših naroda i narodnosti” Zapadnog Balkana, odmah je otvorio radni logor smrti – poznat kao Goli otok i tamo strpao “mizernih” 35.000 komunista, koje su cinkali njihovi bliski prijatelji – drugovi komunisti!
Zanimljivo je kako komunisti svoje beskrajne zločine (ubili su 100 milijuna ljudi!) prikazuju uvijek kao borbu za Istinu, Pravdu, Dobrotu i Napredak!
Zanimljivo je da su Antu Ciligu, kao militantnog komunistu, iz ruskog sibirskog logora izvukli Mussolinijevi fašisti, a nakon što je bio, kao militantni komunist zatvoren u Jasenovcu, Poglavnik Ante Pavelić – zbog njegove knjige o “Zemlji velike laži”!
Zanimljivo je i da je militantni komunist Grgo Gamulin, koji je poslije rata bio na mjestu ministra Hasanbegovića, dakle pročelnik odjela za kulturu, proveo cijeli drugi svjetski rat u ustaškim “logorima smrti” u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Taj vrlo antipatični, agresivni komunist napisao je da ga nakon drugog svjetskog rata “nitko od drugova iz komunističke partije nikad nije pitao što se događalo u Jasenovcu”?!
A on je bio u ustaškim logorima smrti od 1941. do 1945.?! A bio je poslije rata i visoki partijski dužnosnik?! Što je on mogao znati što se tamo događalo?! A s njim u logoru bila je i Marina Gregorić, prva žena pra-komuniste Pavla Gregorića.
Pavle Gregorić, jedan od najistaknutijih jugoslavenskih komunista, bio je zarobljen i borio se u Rusiji prvo na strani Bijelih, pa potom prešao boljševicima. On je bio neka vrsta “obrazovanog druga Tita”. Njegova prva žena Marina bila je ljubavnica Mladena Lorkovića, državnog tajnika u Ministarstvu vanjskih poslova NDH, te ministra unutarnjih poslova. Marina Gregorić bila je veza između ustaša i komunista i drug Pavle Gregorić riješio je se na isti način kao i drug Tito svojih prvih nekoliko žena! Komunisti priznaju samo sud svoje partije! Ako im odgovara…
Ono što je zanimljivo je da je Urša Raukar militantna komunistkinja i jedna od vođa “komunističke crvene armije” koja bojuje protiv aktualnog”ustaškog” ministra kulture Hasanbegovića, udana za urbanistu Niku Gamulina, koji je sin militantnog komuniste Grge Gamulina, tako da je imala prilike čuti iz prve i druge ruke što se događalo u radnom logoru Jasenovac i kako su ustaše i komunisti surađivali u borbi protiv velikosrpske beogradske diktature. Navodno je Grgo Gamulin ostavio zanimljivih pisanih svjedočanstava, pa bi ih Urša Raukar, kao bivša glumica, mogla čitati borbenim crvenim fašistima s ciljem podizanja morala u “regijonu Zapadni Balkan”. “Prosvjetom k slobodi!”
I na kraju ostaje pouka i samo jedan jedini propisani lijek za hrvatski narod i sve koji u Hrvatskoj žele pristojno živjeti: Smrt komunizmu, sloboda Hrvatima!
F. Perić/hrsvijet.net
