NARUČENA KAMPANJA JUTARNJEG: Goldstein, Jakovina, Klasić…
Dogodio se nevjerojatan obrat. Ako je vjerovati onome što piše Tvrtko Jakovina, za njega je Hrvatska do Drine nekakav normalan format normalne zemlje, jer RH je mala zemlja – tako kaže.
Dogodila su se nova podmetanja podmetnutih “povjesničara”. Više su to aktivisti protuhrvatskih interesnih skupina. Niti ne pokušavaju razumjeti vrijeme i sredinu u kojoj žive. Za njih je povijest niz hrvatskih zločina. Hrvatstvo doživljavaju kao šovinizam, a svoj otvoreni šovinizam prema Hrvatima prezentiraju kao visoku civilizacijsku svijest. Možete li povjerovati da se partizan, drug i komunist Slavko Goldstein, kao i svi ti repovi Bombaškog procesa, čude što je oslobodilački Ustaški pokret planirao koristiti pištolje, bombe i eksplozivne naprave. Uskoro će tvrditi da su ustaše izmislili eksplozivni prsluk. Nikakvo čudo da je Jutarnji list našeg blaženika Alojza Stepinca uvrstio u svoj “Leksikon osoba koje su obilježile ustaški pokret”. Nije pomogla niti činjenica da je Stepinac bio jugoslavenski orijentiran, solunski dragovoljac. Rodoslovno je ipak bio Hrvat, i još je bio katolički svećenik, što je neoprostivo. Zabrinut je i papa Franjo. Od travnja do lipnja imamo već dosadan četnički meni – možete birati njihovu kampanju protiv svega hrvatskog ili njihovu konkretnu oružanu pobunu, zapravo agresiju.
Istina Jakova Sedlara
Kada promišljamo Jasenovac kao logor, pogrešno je gledati ga u kontekstu cijelog trajanja rata, jer je bio u pogonu samo dvije godine. Trebalo je i to izdržati. Profunkcionirao je kao izbjeglički hotspot tek u ljeto 1942. Kao i godinu dana ranije, u vremenskom rasponu od Đurđevdana do Vidovdana, dogodili su se četnički (i partizanski) pokolji, pa se narod svih nacija sklanjao u Jasenovac, pod okrilje ustaške i njemačke vojske. Staljin i Saveznici vukli su zločinačke poteze, jer su tako zaokupljali njemačke i ustaške snage. Uslijedila je čuvena njemačka “ofenziva na Kozaru”. Napuštena i izgladnjela kozaračka djeca zaputila su se prema Zagrebu. Mnogi su jeli travu i dobili crijevna oboljenja, o čemu je posvjedočila i austrijska humanitarka Diana Budisavljević. Ta djeca nisu ubijena u Jasenovcu, kako tvrde “povjesničari”, nego su zbrinuta u zagrebačkim obiteljima. Već sljedeće godine pala je Italija, i bio je to kraj “ustaškog Jasenovca”.
Najveći je doprinos Sedlarovog dokumentarca što je jasno specificirao fašistički karakter Jugoslavije. Naime, Beograd je uveo rasne zakone upravo protiv Židova i prije njemačke okupacije, o čemu sam više puta pisao. Humanističke zasade Ustaškog pokreta prezentirane su kroz pisma Pavelića na tragu njegove iskrene empatije za progonjene Židove. U filmu Jakova Sedlara nepotrebno se spominje pokušaj Slavka Goldsteina da istu židovsku zajednicu zamijeni sa svojom interesnom skupinom Bet Israel. Riječ je o lukavoj imitaciji cionističke koncepcije države Izrael, koja nije nazvana Judeja, jer bi se nakon toga morala povući u antičke granice Judeje. Židovi su mudro svoju državu nazvali Izrael, zbog prava na zemlju svih 12 biblijskih izraelskih plemena. Bet Israel je okvir za judaizaiciju svih hebreja na ovome prostoru, čime je otvoren i za odštetu na konto svih hebreja.
Spominjanjem Tuđmana Sedlar otvara pitanje Tuđmanovog doprinosa na zločinačkoj Titovoj strani. Strašno je za čuti kako su se prva pretjerivanja glede umrlih u Jasenovcu kretala između 15 i 20 tisuća. Po svemu sudeći, broj svih onih koji su zbog različitih razloga prošli kroz logor proglašen je brojem ubijenih. Hrvati slave skupinu komunističkih povjesničara i političara koji su velikosrpsku brojku od 700 tisuća sveli na 60 do 80 tisuća, na 10 posto, što potvrđuje tezu o Jasenovcu kao logoru smrti. Te su im brojke pasale zbog njihove nečiste savjesti. Jeste li se ikada zapitali zašto takvi “povjesničari” nikada nisu opisali pojedinosti svog djelovanja u vrijeme Križnog puta. Prisjetimo se “objašnjenja” Josipa Manolića: maltretirao sam ljude samo zato da ih ne ubiju.
Đurđevdan Slavka Goldsteina
Zašto Slavko Goldstein misli da je Ustaški pokret trebao odabrati borbu nenasiljem? A on sam birao je oružani ustanak. Kako nam Goldstein napominje, ustaše su oružje spomenuli u prvom broju istoimenog mjesečnika iz veljače 1932. Pojavio se nakon divljanja srpskih šovinista u siječnju, na treću obljetnicu velikosrpske “Šestojanuarske diktature”, u godini Velebitskog ustanka, koji je pokrenut u rujnu iste godine, nakon nove represije Srba na Đurđevdan i na Vidovdan, u takozvanim velikosrpskim tradicionalnim “majskim i junskim pobunama”, kakve smo doživjeli i za proglašenja samostalne Republike Hrvatske. Nakon što je lički i hrvatski ustanak ugušen u krvi, “povjesničari” se čude međunacionalnoj napetosti u Gospiću nakon uspostave NDH, samo osam godina kasnije. A ono, već se odvijala represija jugoslavenskih “saveznika Hitlera”, koja se nastavila i tijekom raspada prve Jugoslavija, kada je pod nerazjašnjenim okolnostima stradao otac Slavka Goldsteina, navodno skromni knjižničar u Karlovcu. Vođa famoznog Velebitskog ustanka bio je Andrija Artuković, kasnije Pavelićev ministar unutarnjih poslova, bogoštovlja, i čuvar državnoga pečata. Na kraju života izručen je drugoj Jugoslaviji i ponižen, zapravo iskorišten za ponižavanje svih Hrvata, koji su tada shvatili da velikosrpska tortura na ovome prostoru neće nikada prestati. Zanimljivo, tužitelj je bio “Hrvat Ante ili Anto Nobilo”, danas odvjetnik Josipa Perkovića, šefa “republičke” Udbe, optuženog u Njemačkoj za konkretno ubojstvo.
Slavko Goldstein tvrdi da su se smaknuća Srba u NDH dogodila prije ubojstava Židova. Prije nego što je stradao njegov otac? Sudeći po najnovijem tekstu Goldsteina u Jutarnjem listu, Ante Pavelić nije proveo genocid samo zato što “nije imao jasan plan kako to da provede. Stoga je improvizirao, kroz uhićenja istaknutih Srba i Židova i kroz brutalnu reakciju na incidente.” Goldsteinu je prirodno da jugoslavenske vlasti progone hrvatske velebitske ustanike, ali se čudi da su u NDH stradali oni Srbi koji su protiv tada svima nepoznate NDH ustali već prvog dana, kada niti Pavelić nije znao kakva je država formirana, da bi Srbi uskoro pokrenuli dva nova ustanka protiv NDH, Đurđevdanski i Vidovdanski, kao dio zaista tradicionalnog velikosprskog nasilja u svibnju i lipnju. Jako je glupo tragati za počecima srpskog ustanka u NDH, jer su mnogi Srbi u stanju stalne pobune protiv svega hrvatskog.
Po Goldsteinu, nije se dogodilo nikakvo velikosrpsko divljanje, nego su na Đurđevdan 1941. “u kanjonu Korane ispod ruševina starog blagajskog grada” dva razbojnika opljačkala dom odsutnog Jose Mravunca i poubijali četvero članova njegove obitelji. Spominje osvetu nad navodno 400 Srba iz Veljuna, koja po njemu nije uslijedila kao odgovor na velikosrpski Đurđevdanski ustanak, nego kao ustaška reakcija 100 za 1, zbog obitelji Jose Mravunca. Zanimljiva je i teza Goldsteina da se bez prethodnog incidenta dogodio zločin u Glini nad navodno 400 Srba. Nakon Đurđevdanskog ustanka! Nedavno je Haaški tribunal objavio kako je Velika Srbija legitiman politički cilj. Na hrvatskoj strani redovno su prepoznati “ustaški koljači”, a na suprotnoj su “siroti srpski seljaci”. Goldstein posve okreće uzroke i posljedice, pa tako nije zločine u Jugoslaviji provodila srpska i velikosrpska strana, nego su se bez ikakvog konkretnog povoda u inozemstvu okupili hrvatski “ustaški zločinci”, i onda ničim izazvani krenuli u ubijanje “srpskih seljaka”, i tek nakon toga se pojavila srpska “krvna osveta”. Stjepan Radić zasigurno se okreće u svome grobu.
Truli antifašistički proljetni kupus
Za novinara Jutarnjeg lista Vladu Vurušića 10. travnja je dan kada se spustila tama. Posve prirodno, jer Tito je bio u Zagrebu, da se dodvori novoj vlasti, koju je podržao tadašnji veliki Staljinov prijatelj Hitler. NDH je bila korumpirana! Jakog li otkrića! Koja to država nije korumpirana? Ta naša nesretna NDH, formirana u najnepovoljnijem trenutku, bila je pod okupacijom Hitlera i Mussolinija, osuđena na nacističke rasne zakone, izložena podmuklom razaranju od strane Talijana, Saveznika, sovjetske agenture, četnika i orjunaša, na kraju odbačena i od Židova iz Ustaškog pokreta, što takvim Židovima ne zamjeram, jer se Ante Pavelić trebao još snažnije suprotstaviti Hitlerovim rasnim zakonima, po cijenu da ga Gestapo detronizira. Sve se dogodilo u uvjetima civilizacijske tragedije poznate kao Drugi svjetski rat. Nerazumijevanje je duboko. Oni osjećaju prezir prema svemu hrvatskom, a nas u svezi NDH uvijek ispunjava tugaljiva sjeta na toliku nevinu djecu, ubijenu samo zato što su Hrvati.
Željko Ivanjek pisao je zanimljivije od ostalih novinara Jutarnjeg lista. Čudi se ekonomskim problemima u NDH. Možemo reći da je u ratnim uvjetima svaki rad konkurentan. Nijemci su kontrolirali Jasenovac, pa su prigrabili njegovu proizvodnju. U Sovjetskom Savezu bio je produktivan samo Gulag. Kako nam svjedoče srpski i srbijanski izvori, u domaćim “radnim” logorima izležavalo se oko 1,7 milijuna nesretnika, o trošku države. Preostalih 12 stanovnika NDH činili su Glavni stan. Kako sam razumio teze Ivanjeka? Pa, odmah po proglašenju NDH, zločinački ustaški seljak bezobrazno je povisio cijene, jer je svoju robu uvijek mogao ponuditi izdašnim njemačkim kupcima. Na kraju seljaci nisu imali od koga kupiti jaja, za svoje potrebe. Tako su počeli jaja proizvoditi, i ta se proizvodnja našla na tržištu godinu dana ranije, što je fenomen, nekakva vremenska petlja, ali svaka zanimljiva makroekonomija ima takva objašnjenja. Eto je pronađen ključ za izlazak zemlje iz ekonomske krize i depresije – umjesto škrtih turista trebamo na naš Jadran dovesti galantnog okupatora.
Jakovina se oporavlja, ali sporo
Dogodio se nevjerojatan obrat. Ako je vjerovati onome što piše Tvrtko Jakovina, za njega je Hrvatska do Drine nekakav normalan format normalne zemlje, jer RH je mala zemlja – tako kaže. Goran Miljan zapravo veliča Antu Pavelića s elaboriranjem da bez Antiše ne bi bilo NDH. Ne vidim da bi nekakva Nova Avarska bila bolje rješenje. Miljan dovodi u pitanje i “povijesno pravo na samostalnost”. Kao što reče Stipe Mesić, “u Hrvatskoj predsjednik može biti i vozač tramvaja”. A svjedok vremena i povjesničar je zapravo baš svatko. Jakovina je desetljećima razmišljao i došao do zaključka sličnog onom spomenutog Miljana, da je svaka država posljedica snažne pojedinačne pojave – NDH smo mogli izbjeći! Možemo zaključiti da je i VS – Velika Srbija, Militärverwaltung Serbia, nastala kao djelo Milana Nedića, kao što je drugu Jugoslaviju kreirao Staljin, kao što ima onih koji misle da je današnja opljačkana Hrvatska proizvod Franje Tuđmana.
I oni slaba uma ukopčali su da su se Ustaški pokret i sve protivno Jugoslaviji prirodno udomili u susjednim zemljama, ali Jakovina tvrdi kako su “protivnici jugoslavenskog režima bili oslonjeni na Bugarsku, Mađarsku i Italiju” jer su te zemlje “podsjećale na fragilnost sustava stvorenog nakon Velikog rata”. Velika je zagonetka zašto ustaše nisu formirali svoje obučne centre na Islandu. Bio bi to sretan izbor, jer bi takvi ustaše lako pomogli Hitleru da pobijedi rusku zimu i Staljina. Ovako je u Sibir otišla mediteranska legija. Jakovina nam kaže kako se raspadu prve Jugoslavije nisu veselili niti Grci, raspadu one Jugoslavije koja je u paktu s Njemačkom iskamčila Solun. Čudni neki Heleni. Koliko znam, “antifašist i radićevac Vladko Maček” priklonio se Osovini, ali kao član jugoslavenske vlade. Kako pomoći Jakovini da Hrvatsku prepozna kao veliku zemlju?
Oprostite mi na ovako javno iznesenoj sumnji u Adolfa Hitlera. Ipak je bio genijalac. Trebaš biti više od toga da 6. travnja 1941. bombardiraš Beograd i selektivno pobiješ 17 tisuća Židova. Bravo majstore! Da je Hitler bombardirao i Zagreb, Jasenovac bi bio suvišan. “NDH je bila država kojom su upravljali primitivci” – provalio je Jakovina. Osobno je poznavao te ljude. Kao, današnju Hrvatsku vode veliki intelektualci. Takve je teško pronaći i između profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kako nam sugerira Jakovina, ustaše su namjerno kreirali anarhiju, valjda da teže vladaju. Partizani su izbjegavali ustaše, ne zato što su se ustaša bojali, nego da uspostave mir i red, ali to nije prolazilo jer je opstrukcija Ante Pavelića ušla u sve pore pitomih balkanskih naroda i dobronamjerne sovjetske agenture. Kako razotkriva Jakovina, ofenzive Nijemaca nisu dolazile nakon pokolja od strane partizana i četnika, nego pod izgovorom kaosa koji je proizvodio Pavelić. Da je Hitler imao demagoga kalibra Jakovine, s lakoćom bi pobijedio sve svoje neprijatelje.
Na kraju je Jakovina onaj već poznati: “NDH je nastala bez stvarnog entuzijazma onih koji su je stvorili, trajala je kao zločin i kaos, a danas umjesto da potone u školske udžbenike i muzeje kao opomena, živi iznova na nogometnim stadionima i u ministarskim kabinetima”. I kao dobar izgovor da primitivci zadrže sveučilišne katedre. Netko bi trebao objasniti Jakovini da mi Hrvati i katolici manje gledamo Talijane kao tuđince, barem u odnosu na Srbe i Jugoslavene, a zajedno trpamo talijanske fašiste i srpske četnike, pa i lokalne antifašiste, koji su zapravo krov fašizma i netolerancije prema Drugom i drugačijem. Ovdje bih spomenuo znakovito “promišljanje” Hrvoja Klasića, koji je zgrožen time “da je talijanski vojvoda Spoleto postao hrvatski kralj Tomislav II”. Kao, nije bila veća sramota imati za kralja cincarskog Karađorđevića. I, sve je to bila politička igra, pokušaj Pavelića da navede papu Pija XII. da podrži i prizna NDH. Na našu žalost, Pio XII. iliti Eugenio Pacelli bio je veći Talijan od Mussolinija. Za njega se Italija trebala protezati sve do Krakowa. Za sve nas bilo bi dobro da se Italija naslanja na Mađarsku, makar i u Rijeci. Sve je bolje od Jugoslavije, sve je bolje od ovakve hrvatske samostalnosti. Kraljeva koje nije priznao papa imamo na bacanje. Da to ponovno naglasim – mišljenja sam da je prihvatljivo samo “ne biti fašist” i da je sve ostalo varijanta fašizma.
Autor: Tvrtko Dolić/7Dnevno
