Jasenovačka histerija radi prikrivanja zločina komunizma
Proboj logoraša iz ustaškog logora Jasenovac i komemoracija koja se 22. travnja održava tim povodom postao je ove godine odjednom prvorazredna tema koja je u drugi plan stavila sve druge probleme s kojima se suočava hrvatska javnost.
Kako će se održati komemoracija, tko će na njoj sudjelovati, kakve poruke ona treba poslati odjednom je postala mnogo važnije od toga kako funkcionira ili ne funkcionira Vlada, kako će se zemlja barem pokušati izvući iz ozbiljne dugogodišenje krize, kako će funkcionirati Hrvatski sabor i stranke zastupljene u njemu, kako će se riješiti sporna pitanja sa Srbijom, te kako će se demokratizirati Hrvatska nakon četverogodišnjeg mandata Kukuriku koalicije. Odjednom je jedno povijesno i ideološko pitanje iz daleke prošlosti s kojom je Hrvatska raskrstila bilo kao sastavnica komunističke Jugoslavije bilo kao novostvorena država u nametnutom velikosrpskom ratu.
Dosad su se komemoracije u Jasenovcu održavale bez velike galame kako i pristoji događaju i odavanju pijeteta ustaškim žrtvama u tom logoru. Jasenovac je na neki način postao simbol onih ne baš beznačajnih snaga u hrvatskom društvu koje su ga koristile sa istom svrhom kao službena jugokomunistička ideologija za vrijeme bivše Jugoslavije. Preko Jasenovca i laži o 700.000 žrtava pobijenih u tom logoru velikosrpska propaganda nastojala je i uspijevala u svijetu nametnuti sliku Hrvata kao genocidne nacije. Taj lažni ćosićevski mit i 25 godina nakon postojanja demokratske Republike Hrvatske još uvijek postoji u nekim krugovima u svijetu, ali je taj broj žrtava novim istraživanjima sveden na više desetaka ubijenih logoraša.
Upravo su ta nova istraživanja i objavljene knjige temeljene na činjenicama i istini do kraja razotkrile jednu kolosalnu prijevaru da Jasenovac nije bio samo ustaški logor za nepoželjne Srbe, Židove, Rome i Hrvate, nego je i poslije 1945. godine dakle kad su komunisti zavladali Jugoslavijom bio stratište u kojemu su skončali mnogi Hrvati. Objavljeno je niz knjiga, među posljednjima knjiga bivšeg časnika Jugoslavenske ratne mornarice Josipa Kljakovića Gašpića „Jasenovac – enigma holokausta“ u kojoj se poimenično raskrinkava model napuhavanja žrtava Jasenovca s osobama koje su nastradale u drugim okolnostima na sasvim drugim lokacijama i koje nikad nisu ni bile u Jasenovcu. Još je veći šok za apolegete jasenovačkog mita bio dokumentarni film Jakova Sedlara „Jasenovac – istina“ koji nimalo poričući ustaške zločine u njemu otkriva da je to nakon 1945. godine bio i logor komunističke Jugoslavije za protivnike tog režima. Sama činjenica da je svjetska premijera Sedlarovog filma bila u Tel Avivu daje tom dokumentarcu posebnu težinu, a serija njegovih projekcija u drugim zemljama otkrit će barem jednom dijelu dosad manipulirane svjetske šire i stručne javnosti prave dimenzije gebelsovske velikosrpske laži.
To je naravno izazvalo pravu paniku u svim onim krugovima koji su u Hrvatskoj dosad zastupali jedinu komunističku verziju logora Jasenovac. Tim krugovima koje predvodi vođa velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj saborski zastupnik manjeg dijela srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac nikako ne odgovara prava istina o logoru Jasenovac, pa svojim izdvojenim komemoracijama žele diskreditirati službene predstavnike države, optužujući ih, uz izdašnu logističku pomoć vodećih medija pa čak i javne Hrvatske televizije, zbog toga, ali i zbog drugih pojava za fašizaciju zemlje i koketiranje s ustaškim režimom.
U pozadini ove bjesomučne kampanje nalazi se nastojanje da se ustrajavanjem na tzv. antifašističkim temeljima države Domovinski rat i osamostaljenje Republike Hrvatske ideološki i politički proglase sljednicima NDH-a. Takva klima je posljedica činjenice da u Hrvatskoj nikad nije provedena lustracija, pa su mnogi komunistički kadrovi ali i njihovi nasljednici ostali mentalno zatočeni u komunističkoj Jugoslaviji. Dosadašnje vladajuće garniture, osobito one predvođene SDP-om, sustavno su ignorirale brojne rezolucije Vijeća Europe i Europskog parlamenta u kojima se izričito optužuje komunizam kao totalitarni sustav kakvi su bili nacizam i fašizam. Na praktičnom planu to se u Hrvatskoj najočitije očitovalo u tzv. „lex Perković“ koji je agente bivše jugoislavenske tajne službe trebao zaštititi od izručenja Njemačkoj. Posebice je prethodna Vlada Kukuriku koalicije ignorirala Rezoluciju Europskog parlamenta o savjesti i totalitarizmu usvojenu 2009. godine.
Budući da je ta rezolucija, zahvaljujući tobože objektivnim hrvatskim medijima, prije svega Hrvatskoj televiziji, prešućena u Hrvatskoj, potrebno je podsjetiti na njezine naglaske. Važnost Rezolucije Europskog parlamenta o savjesti i totalitarizmu je upravo u činjenici što je ona obvezujuća za Hrvatsku još od trenutka kad je ona postala kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji. U opširnoj preambuli rezolucije, kao i u nizu od 17 točaka naglašava se za svaku zemlju koja je prošla kroz teror komunističkog režima važnost suočavanja s prošlošću, kako se ona ne bi ponovila kao što je to bilo u nedavnoj prošlosti. U Rezoluciji se posebno naglašava (točka 16.) da je „krajnji cilj otkrivanja i procjenjivanja zločina što su ih počinili komunistički totalitarni režimi pomirenje koje se može postići priznavanjem odgovornosti, traženjem oprosta i poticanjem moralne obnove“. Kad se samo ova točka usporedi s govorancijama o antifašizmu, pri čemu se uopće ne spominje, kao da ga nikad nije bilo, komunizam, što ih uporno ponavljaju brojni predstavnici tzv. antifašističke Hrvatske na čelu s bivšim predsjednicima Mesićem i Josipovićem razvidno je kako je suvremena Hrvatska na političkoj razini daleko od suočavanja sa svojom okrutnom komunističkom prošlošću. Jer kako se kaže u Rezoluciji „tragična povijest Europe mora se održavati na životu kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji pomirenju zasnovanom na istini i pamćenju“. Sad kad se počinje otkrivati prava istina o stvarnoj povijesti logora Jasenovac oni koji su ga dosad koristili kao simbol ustašoidnosti hrvatskoga naroda gube tlo pod nogama i posebnim komemoracijama žele zadržati monopol nad jasenovačkim mitom bez obzira što je taj mit novim činjenicama i dokumentima raskrinkan kao velika komunistička ideološka laž.
Vjekoslav Krsnik
