IDOLI I IDEALI
Kome se klanjamo? Idolima ili idealima? Znamo li ova dva pojma još uvijek razlikovati, ili smo ih izjednačili, poistovjetili u sve gušćoj magli koju oko nas stvaraju vlastodršci, financijski moćnici i mi sami svojim privatnim istinama?
Pitanja su to koja je potrebno svakodnevno postavljati, i preispitivati se sučeljavanjem s apsolutnom Istinom. Idol je predmet slijepog obožavanja i poštovanja, predrasuda koja smeta pravoj spoznaji istine. Ideal je prauzrok, uzor, savršenstvo, naviši cilj, čije bi ostvarenje predstavljalo vrhunac sreće. Budući smo nesavršeni potreban nam je netko ili nešto čemu ćemo se klanjati – idol ili ideal. Ideal je samo jedan – apsolutna Istina, i tko god se ne klanja njoj klanjat će se nekome idolu: nekoj osobi (koja je u biti nesavršena kao i on), novcu, karijeri, ideologiji…
Istinu trebamo voljeti, tražiti je i boriti se za nju svim srcem i umom, i ona će nam se sve više razotkrivati. Jedino po njoj stječemo sposobnost jasnoga gledanja i kroz maglu, te prepoznavanja lažnih istina.
Na jednu od lažnih istina pozvao nas je gospodin Tomislav Karamarko na svečanom obilježavanju 23. obljetnice HDZ-a u Splitu, rekavši: «…crvenu peronosporu potpuno odstraniti na parlamentarnim izborima». O nepromišljenosti te njegove izjave govorim slobodno jer nisam pod utjecajem njegove stranačke stege koja ne dopušta slobodu mišljenja i djelovanja članovima HDZ-a. Stranačke stege u političkim strankama nisu ništa drugo nego instrument totalitarizma. Duboko sam uvjeren da u svim našim političkim strankama ima ljudi koji su u politiku ušli s dobrim namjerama, ali im je upravo zbog stranačkih stega u njima teško opstati jer čim pokažu želje za ostvarenjem nekog nadstranačkog interesa, a kojim bi se «oštetili» interesi stranke, odmah ih se ušutka.
Gospodin Karamarko pozvao nas je na isključivost, i mržnju prema članovima SDP-a. Pozvao nas je da na sljedećim parlamentarnim izborima glasujemo za HDZ kao ideal. U situaciji potpune razjedinjenosti političkih stranaka i naroda, umjesto traženja zajedničkih osnova s drugim strankama, umjesto zbližavanja sa svima dobre volje u izgradnji bolje Hrvatske, on nas poziva na isključivost?! Ako se s nečim konkretnim u djelovanju SDP-a ne slaže, neka na to kroz kulturni dijalog ukaže, što preporučam i svim ostalim političkim strankama u međusobnim odnosima. Nitko od nas nije savršen i potrebni smo jedni drugima. Jedna smo obitelj. Brinimo se za dobro jedni drugih. Brinući se jedni za druge najbolje se brinemo i za zajedničko dobro. Na toj osnovi molim i pozivam političare, medije i svekoliki narod na bratstvo i jedinstvo. U SDP-u mi se mnogo toga ne sviđa, ali mi se spomenuti pojam sviđa, pojam za čije bi se ostvarenje i oni sami ubuduće trebali mnogo više zauzimati nego dosad. Samo zajedno možemo izaći iz krize. Ako se nekim slučajem i dogodi da neki iz krize izađu a neki ne, osobno ću biti nesretan zbog sviju koji u njoj ostanu.
Kao što sam uvjeren u stvarnost računala pred sobom, na kojemu vam ovo pišem, uvjeren sam i u to da se gospodin Karamarko sa svojom isključivošću i mržnjom ne bi zaustavio na SDP-u. Njegov stav je totalitaristički i kada bismo mu na sljedećim parlamentarnim izborima dali povjerenje, on bi totalitarizam, ako se ne promijeni, nastavio provoditi i prema nam u već poznatom ili nekom drugom obliku sasvim je svejedno.
Gospodin Karamarko je pogriješio. U to nema ni najmanje sumnje. Međutim, nema ni najmanje sumnje u to što ćemo dalje s njim. Nećemo ga za pogrešku objesiti. Dovoljno je da pogrešne stavove promijeni. Ima on i svojih ljudskih i političkih kvaliteta. Nadam se da će se s njima ubuduće potpuno staviti u službu općih, narodnih interesa, kao pravi vođa.
Ivan Bašić, Split