NIKOLA MILANOVIĆ: Što je loše u pogoršanju odnosa s ovakvom Srbijom?
Neki medijski napisi u posljednje nam vrijeme sugeriraju da je Hrvatska kriva za pogoršanje odnosa sa Srbijom pa na taj način rade ne/izravan pritisak na našu diplomaciju nastojeći je privoljeti na popuštanje. Međutim, u kontekstu događanja na ovim prostorima kroz posljednjih dvadeset i pet godina, nekako se samo po sebi nameće pitanje: što može biti loše u pogoršanim odnosima Republike Hrvatske s ovakvom Srbijom?
Štoviše, pogoršanje odnosa s takvom zemljom i politikom može se, bez imalo straha da će se pogriješti, uzeti kao siguran znak da je Hrvatska napokon na pravom putu. Stoga je pravo pitanje može li Hrvatska ustrajati i slomiti čvrsti srpski oklop satkan od monstruoznih laži i podmetanja, zločinačke politike oživotvorene u stotinama najtežih zvjerstava počinjenih u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu te današnjeg srpskog zalaganja u (zlo)duhu programa ‘Memorandum 2’ kojim se nastoji u miru dobiti ono što je ratom izgubljeno. Dolazak četnika na vlast u toj europskoj crnoj rupi, samo je još jače zabrtvio sve prolaze kroz koje je mogao prodrijeti i najmanji tračak istine.
Na laži i podmetanju ne može se graditi budućnost. Nažalost, naši istočni susjedi nisu u stanju priznati odgovornost za tragediju koju su prouzročili uzduž i poprijeko ovih prostora. Njima je katarza potpuno nepoznat pojam pa ju kod njih nije ni moguće očekivati. Da bi se ona dogodila potrebno je shvatiti da uopće postoji. No, i kad Srbi shvate da moraju proći bolno čišćenje teško će im biti priznati istinu, jer politici, ili još gore, cijelom općem mentalnom sklopu utemeljenom na mitu, laži te otimanju tuđeg i posljedičnom bjesomučnom opravdavanju toga zla te vještim pretvaranjem samih sebe iz čudovišta u nevinu žrtvu, nevjerojatno je teško suočiti se sa stvarnošću. Lakše je tražiti moćne saveznike koji će ih, što zbog osobnih interesa što zbog nasjedanja na uporne izmišljotine njihove vješte diplomacije, podržati u stajalištima. Na taj način pokušavaju umiriti prljavu savjest i izgraditi mračno uporište licemjernoj politici koja će, čim se steknu uvjeti, bez imalo ustručavanja svo zlo opet ponoviti. To je nesretna realnost svih onih koji žive u srpskom okružju pa im je stoga istina potrebna poput zraka koji udišu. Kao i ovakvoj Srbiji laž.
Velika je nesreća da Srbiji saveznika nikada ne manjka. Zato niti nama, a niti Bošnjacima, Albancima ili pak Crnogorcima najveći problem nisu sami Srbi nego njihovi mentori. Ovo nije potrebno posebno obrazlagati. Sjetimo se samo zelenog svjetla devedesetih Miloševiću, sjetimo se politike britanskih lordova ili Mitterrandove politike. Ako držimo da je to prošlost, obratimo pozornost kako lukavi bizantinci i danas vješto balansiraju između zbunjene Europe i moćne Putinove Rusije. Čine to, naravno, uvijek na našu štetu. Međutim, jedno im treba priznati: svim se silama bore za interes svoje zemlje. Na njihovu žalost, politika utemeljena na upornim pokušajima legalizacije laži te opravdavanja i prikrivanja vlastite odgovornosti za brojne zločine, u konačnici im donosi tragediju. Na našu žalost, ne samo njima.
Kad bi to srpska politika htjela i mogla priznati možda bi naša diplomacija imala solidan temelj za ozbiljan razgovor i koliko-toliko iskrenu suradnju. Međutim, u postojećim uvjetima ne smije se dogoditi nikakvo popuštanje s hrvatske strane, jer ono može dovesti samo do nove nepravde. A jedna nepravda uvijek proizvodi drugu. Hrvatska je danas u povoljnoj poziciji i mora, radi općeg dobra i budućnosti svoje djece, ustrajati na istini. Jer Hrvatskoj ne treba ništa drugo doli istina. Istina je naš prijatelj i saveznik. A ona, jasno, predmnijeva čiste račune te odbacivanje laži i mita s druge strane.
Hoćemo li imati čiste račune i uređene odnose s istočnim susjedima, ovisi ponajprije o spremnosti Srbije da se suoči s čudovištem u sebi. A suočiti se s čudovištem nikada nije ni lako ni ugodno. I stoga, ponovimo to još jednom, dokle god ne postoji spremnost Srbije da prizna svoja zlodjela i prihvati odgovornost za njih, pogoršavanje odnosa s njom siguran je znak da smo na dobrom putu i da hrvatska politika napokon radi u hrvatskom interesu.
Nikola Milanović
