George Soros, migranti i “juriš” na Poljsku
George Soros, špekulant i milijarder, rođen kao Gyorgy Schwartz 1930. godine u Mađarskoj, umjesto u iskrenom i stvarnom filantropskom životu on pod izlikom „ljudskih prava“ živi i uživa u promicanju kaosa lažne jednakosti – i posljedično u svjetskoj agresivnosti.
Soros živi u rascjepu između vidljiva čina i zbiljskog ponašanja. George Soros nije čovjekoljubac; samo jedna od (pro)palih duša koje se svako toliko civilizacije gurnu u mrak bezumnosti. On filantropiju koristi tek kao atraktivan paravan, kao masku, a zapravo se isključivo trudi oko povećanja osobnog bogatstva za koje misli da donosi mu nesumnjivu moć i neizbrisivu slavu u povijesti.
„Tko želi da ga uzmu ozbiljno u društvu, treba ostvariti ćudoredne vrijednosti: poštenje, čast, istinoljublje, spremnost pomoći drugima. Tko želi da se obogati mora shvatiti da ćudorednim ponašanjem neće uspjeti i tako poštenje, čast, istiniljublje, pravičnost… treba zanemariti. To dvoje ne ide zajedno“, a George Sorosčini sve da sljepi to dvoje, svjetovno bogaćenje zaodjene u besprijekornost te ostvari neki svoj poredak lažljive slobode i strahopoštovane zahvale, sustav neprimjetne pokornosti novim gospodarima svijeta i čovječanstva.
Prividom uzornog moralnog ponašanja i filantropije tek prikriva način bogaćenja i zloporabu tako stečene moći. Pomoć svjetskoj demokraciji koristi kao paravan, a zapravo se trsi oko pribavljanja svjetskih dobara.
Nema svjetske urote: nema straha od Jarca Boga, od fanatičnih opusovaca, zavjere cionista… to su dude varalice, a sve kako bi i „mali ljudi“ (u)mislili da nešto znaju. U čovjeku postoji fertilan suživot gluposti i lakovjernosti, lakomosti i zavisti, srdžbe i mržnje, škrtosti i narcisoidnosti… ljudi se učas pretvore u masu. Nažalost postoje i zlodusi, one koje je Isus tjerao iz ljudi, i baš oni govore izbezumljenom krdu ono što krdo želi čuti. Soros je jedan od njih. „Poslije mene potop“, rekao je Ljudevit XV. Isto se zarekao i George Soros i Europa je poplavljena migrantima s Bliskog i Srednjeg istoka i Afrike.
Georgy Soros nije gnjevan čovjek, nego uspješan zavodnik i zavidnik svima koji će ga nadživjeti. I zato jer usprkos najsofisticiranijoj medicinskoj tehnologiji i mladim organima iščupanim, iz još živih ljudi, više ne može obnoviti (biološku) vitalnost i optimizam, ne može produljiti svoj život i utišati griješnu ambiciju – želi unakaziti mlade naraštaje i čovječanstvo učiniti ranjivim. Sve pretvoriti u lažno obilje i raskošnu priredbu zabave i pomodarstva.
Rođen sa znakovitim i obilježavajućim prezimenom Schwartz, George Soros svim se silama trsi Europu zaviti u crno. Možda se osvetiti upravo onima koji su ga kao Swartza proganjali, crnim progoniteljim i istrebljivačima. Zato je preko svojih ureda i plaćenika veći dio migranata uputio upravo u Njemačku. On je sa svojim Isntitutom otvoreno društvo započeo tamo i kad je SSSR stao, jer je propao. Te 1993. godine počinje razgrađivati tradicionalnu kršćansku Europu financiranjem marksističke ljevice, ateističke sekularnosti i svih koji bi religijsku i pravnu jednakost sveli na razinu strojne materijalne jednakosti i „ljudskih prava“. Biblijska jednakost i ravnopravnost Francuske revolucije pretvorena je u ratoborna „ljudska prava“; dužnosti su jednostavno prebrisane.
I u tom stvarnom srazu civilizacija, što poput Monopolija leži pred žmirkavim Sorosevim pogledom, ljudi i narodi, kao i tradicionalne vrijednosti judeokršćanske civilizacije samo su potrošivo stado i bezvrijedan igrači novac. George Soros jednako se tako upliće u izbor američkih predsjednika, gdje god se može potrovati pitki bunar i može nauditi uhodanom sustavu.
Nakon što je kancelarku Angelu Merkel obmanuo i uvjerio (koliko mu je samo trebalo?) da su migranti s Bliskog i Srednjeg istoka i Afrike dobra stvar za njemačko gospodarstvo, i nakon što je obilno financirao njihov stampedo prema Njemačkoj kroz Grčku, Makedoniju, Srbiju (Mađarsku), Hrvatsku, Sloveniju i Austriju sada je shvatio da otpor prema takvoj imigraciji u Europi opasno raste pa od zamišljene „euroarapske“ civilizacije neće biti ništa. Uočio je da mu Merkelica okreće leđa, a države opečene komunizmom (Poljska, Slovačka, Češka, Mađarska i pribaltičke zemlje) ne žele pokleknuti pred poplavom migranata.
Hrvatska se zbog visećeg MOST-a njiše i klima između birokratske pokornosti i nacionalne/državne osvještenosti. Europa je u recesiji, novaca ima sve manje i nitko pametan u Europskoj komisiji ne želi novac iz ESFS fondova (60 milijardi eura) pokloniti migrantima za njihove “teferiče”. Tu Soros bezuspješno upire, čak ni briselska birokracija nije toliko glupa da poklanja obiteljsko srebro. Naime biračko tijelo sve manje podržava useljavanje ovakvih migranata i shvaća da priča o integraciji i radnoj snazi jednostavno nije istinita.
George Soros sada pokušava slomiti otpor prema migrantima u Poljskoj; ulazi u Njemačku na mala vrata i otvara urede u Poljskoj te prepoznatljivim metodama internacionalizacije ugađa tzv. ljevici svake vrste. I kao slični živući kadaveri poput Rockfelerovih, Rotschildovih seniora i Fidela Castra troši živote djece ne bi li svoj stari organizam održao na životu i nastavio s misijom uništavanja ljudi i civilizacije. Moralno zlo, umni mrak i tjelesna bolest posljedice su središnje iskvarenosti.
George Soros pokušava svijet pretvoriti u šareni koncetracijski logor u kojem će on i još nekolicina zloduha biti glavni logoraški Sonderkommandos.
L. C./hrsvijet.net
