Proslavljeno 25 godina biskupstva i 50 godina svećeništva mons. Jurja Jezerinca
Zagreb, (IKA) – U sjedištu Vojnog ordinarijata u Zagrebu proslavljena je 21. travnja 25. obljetnica biskupske službe i 50. obljetnica svećeništva prvoga vojnog ordinarija u RH mons. Jurja Jezerinca, biskupa u miru.
Misu zahvalnicu u kapelici predslavio je svečar u suslavlju s vojnim ordinarijem u RH Jurom Bogdanom, varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom, pomoćnim zagrebačkim biskupom Mijom Gorskim, generalnim tajnikom HBK mons. Encom Rodinisom, savjetnikom Apostolske nuncijature u RH mons. Julienom Kaboreom, generalnim vikarom Vojnoga ordinarijata o. Jakovom Mamićem i tridesetak vojnih i policijskih kapelana. Misnom slavlju nazočili su i zamjenik i izaslanik ministra obrane Tomislav Ivić, pomoćnik ministra obrane Zoran Piličić, zamjenik i izaslanik načelnika Glavnoga stožera Oružanih snaga RH general-bojnik Drago Matanović, zamjenik ministra unutarnjih poslova Davor Blažević i v.d. glavnog ravnatelja policije Zvonimir Vnučec i djelatnici Vojnoga ordinarijata.
Propovijedao je biskup Bogdan, podsjetivši najprije na ideju obilježavanja tih obljetnica, koja se začela na Veliki četvrtak, kada su se svećenici Vojnoga ordinarijata okupili oko svojega ordinarija na slavlju Mise posvete ulja. Njemu se, kao novomu vojnom ordinariju, činilo primjerenim i obvezujućim obilježiti nesebično i vjerno služenje mons. Jurja Jezerinca. Prvotna je zamisao, objasnio je, bila proslava na blagdan sv. Jurja, 23. travnja, dan njegova rođendana i imendana, ali je zbog unaprijed preuzetih obveza bila neizvediva. Poštujući slavljenikovu želju, i u skladu s njegovim načinom djelovanja, odlučeno je da proslava bude jednostavna i skromna u pogledu gostiju, čiji se broj ograničio na prezbiterij Vojnoga ordinarijata i uži krug suradnika i rodbine. Zato je mons. Bogdan izrazio radost što može pozdraviti i izraziti dobrodošlicu onima koji su otpočetka surađivali s prvim vojnim ordinarijem u Hrvatskoj.
Govor o svećeničkom i biskupskom služenju, započeo je u slici Dobroga Pastira, o čemu govori prošlonedjeljni evanđeoski ulomak. Isus se u svojemu govoru, za bolje razumijevanje onih koji su ga slušali, služi slikama iz svakodnevnoga života. Za sebe kaže da je Dobri Pastir i potom izriče sržnu osobinu dobroga pastira: “Pastir dobri život svoj polaže za ovce” (Iv 10, 11). Mons. Bogdan nastavlja: “Tom tvrdnjom Isus nas dovodi u središte i vrhunac objave u kojoj se Bog u osobi Isusa Krista očituje kao pastir svoga stada. Središte i vrhunac objave je Isus koji umire na drvu križa i koji je uskrsnuo treći dan. Uskrsnuo je u svoj svojoj ljudskosti, čovještvu. To je temeljna i bitna poruka za svakoga čovjeka, kršćanina. Prosvijetljeni i osnaženi uskrsnom vjerom znademo da je njegovo uskrsnuće nagovještaj sigurnosti vječnoga života svakoga čovjeka pojedinačno. Uskrsnućem smrt je obezvrijeđena, pobijeđena. Smrt nije svršetak ljudskoga života, noć bez zore. Grobna tama nije kraj. Cilj svakoga čovjeka je nebo, zajedništvo sa svima svetima. Isus je kroz bol i patnju Getsemanskoga vrta, smrt na križu, tamu groba, prešao iz smrti u život. To je njegov pashalni prolaz, prijelaz. U njemu i po njemu se u potpunosti ostvaruje Očev plan, žrtveni plan vlastitoga Sina za spas čovječanstva. Upravo stoga Dobri Pastir i Vrhovni Svećenik ostvaruju se u Isusu koji daje svoj život za nas grešnike.”
Današnje je slavlje, stoga, prigoda za promišljanje o biskupskoj i svećeničkoj službi; o smislu, poslanju i djelovanju: “Narod Božji s pravom mnogo očekuje i traži od svojih biskupa i svećenika. Uskrsli Isus rekao je svojim učenicima: ‘Idite po svemu svijetu, propovijedajte evanđelje svakom stvorenju, krstite sve ljude uime Oca i Sina i Duha Svetoga.’ Jasno nam je da se taj Isusov nalog odnosi najprije na biskupe i svećenike. Dakako da od njega nisu izuzeti ni katolički laici, vjernici. Naše poslanje vojnoga biskupa, svih svećenika Vojnoga ordinarijata ima osobit način i posebno područje djelovanja. Naša kurija i službe s njom povezane jesu i moraju biti ponajprije i uvijek u službi evangelizacije.”
Govor o prezbiterima upotpunjen je navodom s Drugoga vatikanskoga koncila koji za svećenike kaže da su “po svetom ređenju i poslanju, koje primaju od biskupa, promaknuti u službu Kristu Učitelju, Svećeniku i Kralju; oni su dionici njegove službe, po kojoj se ovdje na zemlji Crkva neprestano izgrađuje u Božji narod, u Kristovo Tijelo i hram Duha Svetoga” (PO 1). Biskupska i svećenička služba, istaknuo je mons. Bogdan, je trostruka: poučavanja, upravljanja i posvećivanja. Slikovito i jednostavno predstavio je svećeničko služenje na toj trostrukoj razini i istaknuo da je svećenik po svome poslanju “pozvan pokazati ljudima stvarnosti i prisutnost Boga, živoga i djelotvornoga u svijetu, naviještajući sve ono što je Bog objavio o sebi, što nam je tradicija prenijela i što nam je autentično Učiteljstvo neprekidno tumačilo tijekom dvije tisuće godina”. U to se skladno uklapa služenje mons. Jurja Jezerinca, koje nije bilo nimalo lagano, posebice u vrijeme Domovinskoga rata u susretima s vojnicima na bojištima i u duhovnoj skrbi za njih. Stoga mons. Bogdan zaključuje: “Dok mu danas izričemo čestitke na srebru i zlatu, zahvalni smo dobromu Bogu što nam ga je podario i što smo živjeli i živimo uz čovjeka koji je neumorno propovijedao Božju riječ i koji je svjedočenjem vlastitoga života izgrađivao i izgrađuje Kraljevstvo Božje u neumrlim dušama. Tim djelovanjem dao je i daje dragocjen prinos i izgradnji naše zemaljske domovine Hrvatske. Dragi biskupe slavljeniče, čestitamo! Ad multos annos!”
Na kraju misnoga slavlja svima je zahvalio mons. Jezerinac, izdvojivši najprije svoje roditelje i svoju stariju sestru, još uvijek životnu i svježu, koja je zaslužna za njegovo školovanje jer ga je materijalno podupirala. Velika zahvala ide onima koji su bili vjerni suradnici od utemeljenja Vojnoga ordinarijata, od kojih se posebice ističu vojni i policijski kapelani.
Slavlje se nastavilo zajedničkim druženjem i objedom u prostorima Vojnoga ordinarijata, na kojemu su zamjenici ministara obrane Ivić i unutarnjih poslova Blažević izrekli prigodne čestitke i uručili darove slavljenicima mons. Jezerincu i mons. Bogdanu. Kao domaćin i organizator proslave mons. Bogdan zahvalio je svima koji su došli, imajući u vidu sve poteškoće zbog kratkoga vremena u kojemu su upućeni pozivi, pa je trebalo presložiti mnogo obveza. Ali tim više, radost je veća. Srdačno je na kraju čestitao svojemu predšasniku na zlatnom i srebrenom jubileju.
IKA
