Perfidna industrija laži za potrebe velikosrpskog širenja
Balkanski perfidna industrija laži i mitova za potrebe velikosrpskog širenja
U aktualnim prijeporima oko otvaranja poglavlja 23. i 24. u procesu pristupanja Srbije EU, odgovarajući na pitanje novinara kako komentira izjavu hrvatskog ministra vanjskih poslova Mire Kovača, da Srbija ne poštuje međunarodne sporazume u odnosu na hrvatsku manjinu, ministar unutarnjih poslova Srbije, Nebojša Stefanović bahato je odgovorio kako Hrvatska ne može držati lekcije Srbiji, jer je – ‘protjerala 300. 000 Srba’
Bijesni zbog navodnog kočenja ulaska Srbije u EU, vodeći srpski političari gdje god stignu, javno optužuju Hrvatsku za’najveće etničko čišćenje nakon 2. svjetskog rata’. Slično kao i u mitu o ‘milion pobijenih Srba u Jasenovcu’ brojka ‘proteranih Srba’ varira i ovisi isključivo o slobodnoj volji i mašti svakog od njih. Tako na primjer premijer Srbije,Vučić, navodi brojku od 250 tisuća ‘protjeranih’, ministar unutarnjih poslova, Stefanović 300 tisuća, ministar vanjskih poslova Dačić 350 tisuća, ministar za rad i boračka pitanja Vulin preko pola milijuna, vođa radikala Šešelj i predsjednik nekakvog ‘Saveza Srba iz Regiona’ Miodrag Linta preko 600 tisuća…
Taj najnoviji velikosrpski mit počeli su namećati i u svijet agresivno širiti svi vodeći srpski mediji, intelektualci i političari odmah nakon poraza u agresiji na Hrvatsku u ljeto 1995. Od tada do danas koriste svaku prigodu podsjetiti ‘vasceli svet’ kako su Hrvati ‘u genocidnoj Oluji’ izvršili ‘najveće etničko čišćenje nakon 2. svjetskog rata’.
Kako bi se kristalno jasno uvidjelo je li to istina ili tipično velikosrpsko izrugivanje s istinom, identično onom koje su pred Haaškim sudom demonstrirali Milošević i Šešelj, najbolje je citirati izjave i svjedočenja neposrednih svjedoka i sudionika tih zbivanja, poglavito najviših dužnosnika tadašnje terorističke paradržave na okupiranom dijelu Hrvatske.
Tako je bivši predsjednik tkz. Republike Srpske krajine (‘RSK’) Milan Babić odmah nakon njenog sloma za egzodus lokalnih Srba s okupiranih područja Hrvatske javno optužio ‘krajinsko vodstvo’ i svog nasljednika Milana Martića.
On je zadnjeg dana Oluje u beogradskim novinama ogorčeno izjavio: ‘Bio sam zapanjen kada sam saznao da su glavni štab srpske vojske Krajine i predsjednik Martić naredili opću evakuaciju i povlačenje. Ne mogu vjerovati da je netko želio poticanjem egzodusa naroda iz Krajine natjerati Jugoslaviju da se uključi u rat.’
Naime, tekst zapovjedi Martićevog ‘Vrhovnog savjeta za obranu’ o ‘nužnosti evakuacije sveg stanovništva nesposobnog za borbu’ bio je objavljen u vodećem beogradskom listu Politika nekoliko dana prije Oluje. Tu Babićevu izjavu prenio je isti dan Reuters i mnoge druge svjetske agencije.
Savo Štrbac i „biološka masa“
Da je ‘krajinsko vodstvo’ samo pripremilo i izvršilo evakuaciju priznao je i ‘sekretar Krajine’, Savo Štrbac, koji je u to vrijeme ‘koordinirao aktivnosti svoje vlade u Kninu s Miloševićevom vladom u Beogradu’. On je govoreći u ime ‘krajinske vlade’, na TV Banja Luka 7. kolovoza 1995. rekao: ‘Odlučeno je da se ide u egzodus da bi se biološka masa srpske nacije sačuvala za ono što slijedi…’ .
Čudan je svat taj Savo Štrbac. Bio je jedan od najviših dužnosnika u nekoliko ‘vlada’ zločinačke velikosrpske paradržave i kao takav godinama nadzirao masovna ubojstva i etnička čišćenja Hrvata na okupiranim dijelovima Hrvatske. Uz to, njegov suborac, Slobodan Lazarević, predstavnik ‘Krajine’ na međunarodnim mirovnim pregovorima, svjedočeći pred haškim sudom sumnjičio ga je da je kao predsjednik Komisije za razmjenu tijela ‘RSK’, preko noći ubijao hrvatske i bošnjačke zatvorenike da bi sljedeći dan imao potreban broj mrtvih za razmjenu. I umjesto da zbog toga postane haaški optuženik, on je najednom postao glavni suradnik i skupo plaćeni prikupljač ‘dokaza’ potrebnih za montiranje lažne optužnice haaškog tužiteljstva da su Tuđman i Hrvatska vojska predvođena generalom Gotovinom – izvršili ‘udruženi zločinački pothvat etničkog čišćenja Srba iz regije Krajina’!?. Iako postoji snimka gdje je javno, pred TV kamerama, priznao da su to učinili on i njegova ‘vlada’.
Taj lukavo izrežirani pokušaj izokretanja istine u ‘srpsku istinu’, svojim svjedočenjem na Haškom sududo kraja je [inset side=”right” title=”Lazarević”]Lazarević je na Haaškom tribunalu za bivšu Jugoslaviju u više navrata vrlo efektno opovrgnuo neuvijerljivo sklepanu optužnicu tužiteljstva tog suda i njihovog glavnog suradnika, Save Štrpca, da su Tuđman i Hrvatska vojska u Oluji ‘protjerali 250 tisuća Srba iz Krajine’. U sučeljavanju s ‘predsjednikom’ Milanom Martićem nepobitno je dokazao da je egzodus uvježbavao i zapovjed za iseljavanje stanovništva, po nalogu iz Beograda, izdao sam Martić. Obrana generala Gotovine dokumentirala je to prikazujući zaplijenjene snimke evakuacijskih vježbi ‘krajinskih vlasti’ iz srpnja 1995./inset]razobličio spomenuti Slobodan Lazarević, potpukovnik kontraobavještajne službe JNA koji je cijelo vrijeme trajanja ‘Republike Srpske Krajine’ radio u 21. korpusu tzv. vojske Krajine kao ‘oficir za vezu s raznim međunarodnim organizacijama na terenu’ poput UNPROFOR-a, Međunarodnog crvenog križa, ECMM-a i stranim novinarima. Takva pozicija, bliski odnosi i svakodnevni službeni kontakti s vodećim ličnostima iz vrha vojno-obavještajnog aparata JNA, Srbije i ‘Krajine’ omogućili su mu da bude izravni sudionik i svjedok najvažnijh događaja iz tog vremena. Posebice dobro informiran o svemu što se događalo na okupiranom dijelu Hrvatske od početka velikosrpske agresije do njenog sloma u Oluji.
Zgrožen i razočaran onim što je vidio i doživio postao je pokajnik i uz jamstvo promjene indentiteta i sigurnog smiještaja u jednoj od zapadnih zemalja pristao je reći sve što zna i bio krunski svijedok optužnice protiv Miloševića, ali i obrane generala Gotovine.
Lazarević je na Haaškom tribunalu za bivšu Jugoslaviju u više navrata vrlo efektno opovrgnuo neuvijerljivo sklepanu optužnicu tužiteljstva tog suda i njihovog glavnog suradnika, Save Štrpca, da su Tuđman i Hrvatska vojska u Oluji ‘protjerali 250 tisuća Srba iz Krajine’. U sučeljavanju s ‘predsjednikom’ Milanom Martićem nepobitno je dokazao da je egzodus uvježbavao i zapovjed za iseljavanje stanovništva, po nalogu iz Beograda, izdao sam Martić. Obrana generala Gotovine dokumentirala je to prikazujući zaplijenjene snimke evakuacijskih vježbi ‘krajinskih vlasti’ iz srpnja 1995.
Lazarević za iseljenje Srba optužio Martića i vlast u Beogradu
Svjedočeći pred Haškim sudom 02. lipnja, 2009. Lazarević je do u detalje dokazao kako je istina upravo suprotno od onog što su ‘haški’ tužitelji u montiranoj optužnici protiv hrvatskih generala tvrdili. Izjavio je da ako ikoga treba optužiti za iseljenje hrvatskih Srba onda je to jedino bivše vodstvo tkz. Krajine na čelu s Martićem i tadašnja vlast u Beogradu.
Kao razlog naveo je da su ‘krajinske vlasti’ uoči Oluje ‘namjerno i smišljeno među civilnim stanovništvom širili strah od dolaska ustaša’ koji je planski pokrenut iz Beograda: ‘Vlasti RSK željeli su da se civili boje Hrvata i poticali su ih da odu. Za širenje straha i panike bilo je zaduženo ministarstvo informiranja u Kninu, a po naredbi krajinskih vlasti provodili su ga čak i svećenici pravoslavne crkve. Pripreme za evakuaciju počele su širenjem glasina da su Tuđman i Milošević već sve dogovorili, a neki ljudi su dobili zadatak širiti glasine među vojnicima i civilima da će ustaše da kolju decu.’
Na upit Gotovinina branitelja zašto su se s vojskom povlačili i civili Lazarević je odgovorio: ‘U Krajini nije bilo muškaraca civila jer su svi bili naoružani. Nitko od nas nije mogao reći da nismo učinili nešto što je bio prekršaj zakona Republike Hrvatske. Prema tome svi smo imali razloga otići iz Hrvatske. Ljudi su otišli iz straha bojeći se osvete za zločine nad Hrvatima. Oni koji su se opirali iseljenju bili su prisiljeni to učiniti pod prijetnjom oružja krajinske vojske i policije’.
Lazarević je pred sudom razotkrio da je vlast u Beogradu već imala svoj scenarij masovnog iseljenja hrvatskih Srba i njihovog naseljavanja u BiH i Kosovo: ‘Bilo je bolno i očigledno da nas je Beograd izdao i napustio. Da smo sami. Svi smo znali da smo žrtvovani’ kazao je Lazarević. Opisujući kako su im, nakon povlačenje preko Šida i dolaskau Srbiju, srpske vlasti blokirale sve izlaze s autoputa i proslijedile ih ravno na Kosovo.
Ti od Beograda izmanipulirani, izdani i na prijetvoran način evakuirani ‘krajinski’ gubitnici od kojih su mnogi otišli nepovratno u traktorskoj koloni, najbolje znaju što je prava istina. I bez obzira koliko ih od tada do danas beogradski političari prisiljavaju da misle i lažu isto kao i oni, kako ih je protjerala Hrvatska vojska, to ih neće učiniti da se osjećaju manje obmanuto i manje mizerno tamo negdje na Kosovu, u BiH, Srbiji ili gdje god danas, odbačeni žive.
Moglo bi se navoditi još puno izjava i svjedočenja drugih visokih ‘krajinskih’ dužnosnika poput generala vojske ‘RSK’ Milisava Sekulića, koji je u svojoj knjizi ‘Knin je pao u Beogradu’ isto tako jasno i do u tančine opisao način na koji su ‘krajinske vlasti’, po naređenju iz Beograda, izvršile unaprijed pripremljenu i organiziranu evakuaciju stanovništva ‘Krajine’.
Iz svih tih svjedočenja, potkrijepljenih vijerodostojnim dokumentima kristalno je jasno da je vodstvo lokalnih Srba samo organiziralo odlazak stanovništva s okupiranih hrvatskih područja.
To je potvrdila i nekadašnja glasnogovornica haškog tužiteljstva Florence Hartmann koja je u razgovoru za BBC, 12. ožujka, 2008. rekla da su rukovodstvo u Beogradu i Slobodan Milošević naredili hrvatskim Srbima povlačenje iz Hrvatske: ‘Činjenica je da postoji dokument, pismena zapovijed kojom se iz Beograda srpskim vlastima u Krajini naređuje da se povuku’. Ona u svojoj knjizi čak naglašava kako ‘to svaki izbijegli Srbin može potvrditi’.
Mitovi
Činjenicu da hrvatska vojska nije izvršila ‘etničko čišćenje’ nego su ‘krajinske vlasti’ izvršile organiziranu evakuaciju lokalnih hrvatskih Srba, potvrdili su i mnogi strani promatrači s terena, među njima i tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj, Petar Galbraith, koji se i sam u jednom trenutku popeo na traktor u izbjegličkoj koloni. On je na sudu u Hagu kategorično rekao: ‘To nije moglo biti etničko čišćenje jer kada je (hrvatska) vojska stigla, tamo stanovništva više nije bilo’.
Toliko o tvrdnjama trenutno vodećih (veliko)srpskih političara iz Beograda koji neumorno optužuju Hrvatsku da je izvršila ‘najveće etničko čišćenje nakon 2. svjetskog rata’.
Njih očito ne zanima istina bazirana na činjenicama jer mentalno oni su još uvijek u svojim ‘dobrim starim vremenima’ kada su mogli prisiliti potlačene narode u bivšoj Jugoslaviji da se barem pretvaraju kako vjeruju u njihove ‘istine’ i mitove. Međutim, iz bogatog dosadašnjeg iskustva oni isto tako znaju da ako ih ponavljaju dovoljno često i dovoljno dugo, ne samo njihov narod već i mnogi drugi ljudi, s vremenom će to prihvatiti i upiti kao istinu. Velikosrpske laži i mitovi koji su na takav način s vremenom postali ‘istine’ još uvijek su toliko moćne i snažne da prožimlju naše živote i afektiraju naš ugled u svijetu više nego mi to želimo vidijeti i sebi priznati.
Broj srbijanskih političara, intelektualaca, povjesničara, novinara i vjerskih vođa koji se i dalje profesionalno bave zlonamjernim ocrnjivanjem Hrvata je alarmantan. Svaka razumno razmatranje takvih antihrvatskih aktivnosti mora uzeti u obzir štetu i ugrozu od dopuštanja da se takve stvari iz Srbije šire dalje. Slika o nama Hrvatima koja se tim putem šalje vani u svijet crna je od fašizma, rasizma i balkanskog primitivizma.
Kultura laži
Takva ‘bivša’ antihrvatska promidžba nažalost ne posustaje već se nastavlja prilagođavati današnjem vremenu i širiti svoje dosege putem interneta. Ono što posebno brine jest prijetnja ugledu budućih naraštaja Hrvata jer se na taj način stigma krivice i ‘genetskog fašizma’ prenosi s koljena na koljeno. Što je već postao uhodan i vrlo učinkovit način trajnog rušenja ugleda Hrvata i Hrvatske u svijetu.
Očiti nedostatak jasno artikulirane i argumentirane javne reakcije službene Hrvatske na zlonamjerne optužbe i podmetanja iz Beograda mogu se protumačiti samo kao nebriga, neznanje ili prešućivanje zbog ‘viših interesa’ ili ‘bivšeg’ straha. Vodeći hrvatski političari i javni radnici moraju dorasti tom izazovu i prijetnji pravovremenom i energičnom reakcijom na takva podmetanja, informiranjem stranih dužnosnika, razmjenom informacija i jačanjem suradnje s uglednim javnim ličnostima i organizacijama u Domovini, iseljeništvu i inozemstvu. Dužnost svakog Hrvata, a poglavito predstavnika vlasti jest da se javno suprostavlja notornoj velikosrpskoj ‘kulturi’ laži i zlonamjernog ocrnjivanja hrvatskog naroda i države. Iza kojih stoje nama dobro poznate namjere i ciljevi.
Ono s čime bi svatko trebao biti na čistu jest da ‘bivša’, balkanski perfidna industrija laži i mitova za potrebe velikosrpskog širenja ne može egzistirati usporedno s civilizacijskim dosezima i razinom demokracije EU zemalja. Hrvatska i ostale članice Europske zajednice, ako žele dobro sebi i Srbiji, moraju udružiti napor kako bi deprogramirali srpske političare koji su opsjednuti održanjem starih i proizvodnjom novih velikosrpskih laži i mitova.
Ta se kulturna (r)evolucija mora dogoditi u svijesti trenutno vodećih srbijanskih političara i velikog dijela naroda prije nego im se dopusti priključak civiliziranom krugu zemalja EU. Inače, osim što će imati posla s mnogim ISIL-ovcima, EU će morati imati posla i s novim Principima, Račićima, Miloševićima, Karadžićima, Mladićima…
Željko Dogan/hkv.hr
