Novi trend u Njemačkoj – pokazatelj raspada EU
Domicilno pučanstvo velikih se ‘budi’ jer uviđaju da im nisu ‘stranci’ krivi kod njihove egzistencijajne i kulturološke ugrozbe.
Njemačka novina ‘Bild Zeitung’ od 6. siječnja. 2013. ukazuje na novi trend u Njemačkoj – učenje turskog jezika. Boom potražnja za turskim jezikom evidentiraju elitne škole u Berlinu i centri za strane jezike na svim sveučilištima u Njemačkoj. Osim sveučilišta u Berlinu i Sveučilište u Hamburgu evidentira dvostruko više polaznika koji žele pohađati tečajeve turskog jezika.
– Iznenadni interes je nevjerojatna pojava – kaže (za istu novinu) Elke Roessler, s Berlinskog Sveučilišta.
I ravnatelj centra za strane jezike Slobodnog sveučilišta u Berlinu, dr. Ruth Tobias je zatečen takvim trendom, smatrajući, bez suvislog objašnjenja, to ‘nevjerojatnom pojavom’. Tome je vjerojatno razlog ‘ekonomski bum u Turskoj, a jezik daje bolju sliku te zemlje nečlanice EU’, smatra Cem Sentürk iz Centra za turske studije u Essenu.
Što su pravi razlozi interesa za kulturom i jezikom ‘stranaca’?
– Mišljenja sam da se građani/ke ‘velikih’ država polako otrežnjuju oko demagoških floskula o navodnim opasnostima od stranca i gubljenja vlastite suverenosti. To je sve više razvidno jer se, poglavito mladi, ljudi sve više okupljaju (kod prosvjeda) kod ideja suživota i solidarnosti – kaže Roessler.
Činjenica je da se čak 57% turaka želi iz Njemačke vratiti u Tursku, da 5000 njemačkih tvrtki žele ulaganja u Turskoj, da su turske serije (kao i Hrvatskoj) iznimno gledane (‘Sila’, ‘Sulejman’, ‘Polja nade’…). Sve su to indikatori, a prave razloge interesa za turski jezik i kulturu treba tražiti u odnosu članica EU prema strancima te kako se ‘veliki’ odnose prema useljenicima.
U listopadu 2010. godine je njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila da multikulturalizam nije uspio a, istovremeno, vodeći političari Europske unije otvoriše raspravu o ‘integraciji stranaca u EU’. Merkel je u listopadu 2010. izjavila da su useljenici imali prilike naučiti njemački jezik, prilagoditi se tržištu rada te da u Njemačkoj turski ‘prisilni brakovi nisu prihvatljivi’. (izvor: http://www.dw.de/merkel-erkl%C3%A4rt-multikulti-f%C3%BCr-gescheitert/a-6118143).
Merkel ideju suživota tumači kao asimilaciju stranaca u Njemačko gospodarstvo i kulturu.
Brak kao zastarjela institucija?
Istraživanje europskih vrjednota 2004. godine pokazuje da se najviše građana/ki Europe slaže s tvrdnjom da je brak zastarjela institucija. Najveći postotak neslaganja s tvrdnjom da je brak zaostala institucija iskazali su u Turskoj, (a najveći postotak slaganja u Francuskoj).
To je podatak koji baca novo svjetlo oko tradicije i poimanja obiteljskih vrednota. Jeffrey Grupp u knjizi ‘Korporatizam – Novi svjetski poredak’ ironično konstatira da i ‘domicilno’ stanovništvo ‘velikih država’ dijele sudbinu useljenika budući žive ‘kao beskućnici, u nedostatku intime razorenih obitelji’. Natjeralo ih se, kaže, da rade za korporacije, u ‘radnim logorima’ i budu svjesno robovi, a njihova djeca u cjelodnevnom boravku pod patronatom države. To je jedan od pokazatelja kako se ‘domicilno pučanstvo’ velikih ‘budi’ jer uviđaju da im nisu ‘stranci’ krivi kod njihove egzistencijalne i kulturološke ugrozbe.
Drugi podatci se tiču gospodarske asimilacije. Silbert i Klodt u knjizi ‘The Future of the Global Economy: Toward a Long Boom’ argumentirano iznose tumačenje globalizacije ‘velikih’ kao ‘proces pretvaranja zasebnih nacionalnih gospodarstava u integrirano svjetsko gospodarstvo’. Mjere protekcionizma i ‘zaštite’ vlastitog tržišta ‘velikih’ su sve očitije. Doktrinarni ekonomski aspekt globalizacije je razvidan kroz razvoj velikih multinacionalnih kompanija EU, kojima sada ozbiljno konkuriraju Kina, Rusija, Turska…
Demografska depopulacija u Europi prema P. Buchananu dovest će do ‘smrti Zapada‘. To potvrđuju sve veće frustracije kako useljenika, tako i domicilnog stanovništva u zemljama članicama EU. Španjolska je od ulaska u EU dobila više od pet milijuna ‘stranaca’. Naravno, to ‘velike’ članice EU, kao Njemačku i Francusku, nije važno pitanje, ali postaje presudno kad ugrozbe njihove nacionalne sigurnosti i/ili suvereniteta.
‘Otriježnjenju’ građana/ki Njemačke, Francuske, SAD-a… je doprinijela i svjetska uspješnica Samuela P. Huntingtona ‘The clash of civilizations‘. Ta knjiga je bacila posve druga tumačenja u civilizacijskom raskolu između ‘razvijenih’ i islamskog svijeta.
Nedopustivo glorificiranje jedne kulture
Analize interkulturalizma trebaju odgovoriti na pitanje o uvjetima u kojima migranti/ce odrastaju. Rezultati PISA-projekta pokazuju da se mladi migranti osjećaju izgubljenima u Njemačkom obrazovnom sustavu, postižući lošije rezultate u učenju od svojih ‘domaćih’ vršnjaka.
Zaključak studije je: – Stranci su getoizirani.
U zborniku radova ‘Migration und Medien’ drugi važan zaključak istraživača je da se sve skupine mladih moraju nositi ‘kod nametnutog savladavanja prepreka između domaće i strane kulture’. Njemačko pučanstvo od pada Berlinskog zida, pod diktatom etabliranih medija, za pad životnog standarda je optuživalo strance-jeftinu radnu snagu, tzv. Gastarbeiter-e. Tadašnji grafiti po njemačkim ulicama ukazuju na percepciju migranata u Njemačkoj: ‘Ausländer rauss’ – ‘strance vani.’, ‘Schmutzige Auslander’ – ‘prljavi stranci’.
U Francuskoj se od 2005. godine se intenziviraju napadi na useljenike : – Ne primajte strance, zagaditi ćete nas – objavljeno u ‘Le Jour’ od 4. lipnja 2005. Francuski etablirani mediji su u tome imali negativni učinak, prikazujući ‘obojene rase’ kao nepoželjne. Međutim, analize nasilja mladih u Francuskoj od 2005. godine, upućuju na njihovu pobunu, ne prema useljenicima, nego ‘prema simbolima zapadne kulture’. (D. Lalić i J. Zlatković Winter).
U Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u… raste svijest građana/ki da su im najmanje krivi za ugrozbu njihovih prava i sigurnosti ‘druga rasa’ ili stranci i zato ovaj trend za učenjem turskog jezika u Njemačkoj tumačim kao ‘otriježnjenje’ pred nadolazeću oluju s prosvjedima.
‘Razvijeni’ svijet se kreće između dviju loših krajnosti: stanja očaja i lažnih nada. Većina se još uvijek nalazi u očaju i ne vide izlaz, a drugi dio izlaz iz očaja vide u onima koji im daju lažne sa sigurnošću u obračunu sa strancima – ‘neprijateljima’.
Put ‘otriježnjena’ će biti dug i neizvjestan. Međutim, u povijesti se pokazalo da se urušava život koji nije utemeljen na kulturi suživota.
Autor: Zlatko Miliša/dnevno.hr Photo: gnu
