POTPUNI DEBAKL NACIONALNE POLITIKE:Hrvatska je na koljenima!
Vlada i predsjednica Republike su šutke prešli preko teške, podmukle i najnovije agresije Milorada Pupovca koji je u „komemoriranje“ Jasenovca lansirao sintagmu o „narodima žrtvama.“ Ta sintagma je politički program koji eksplicitno sugerira i stav o – narodu krvniku.
Današnja „kriza“ vladajuće koalicije, istupi Kovačića i Petrova iako izgledaju dramatično, nisu neka vijest. Vijest je da je ova „kriza“ samo još jedna potvrda slijeda događaja koje je javnost mogla pratiti zadnjih nekoliko tjedana orgijanja nad žrtvama.
Hrvatska je na koljenima.
Sinoćnji centralni Dnevnik HRT-a, tjekom dana Nu2, prije toga redom svi događaji kojima smo svjedočili od dolaska američkog izaslanika za holokaust u Zagreb, potpuno su razotkrili prirodu aktualne vlasti. Predsjednice Republike, Vlade, koalicijskog saveza Domoljubne koalicije i Mosta.
Ukratko svjedočili smo potpunom debaklu nacionalne politike uz slom svih civilizacijskih načela.
Ivan Kovačić i Božo Petrov misle da su to ideološka pitanja, nebitne stvari. Misle jer nemaju pojma. Jer su potpuno i očito je vrlo ciljano proizvodnjom „novoga puta“ koji kao oni predstavljaju, namjerama ljudi koji su im uputili prve pozive kod Ace Stankovića, planirana stranputica a ne most. Moguće u tom mostu ima dobrih namjera, ali te namjere samo popločavaju – slom Hrvatske. Da pad bude tvrđi i bolniji. Iako već odavno nisam siguran da se radi samo o nezanju i samo o dobrim namjerama, pristojno je upravo takvoj ocjeni dati još uvijek prednost. Toliko glup nitko nije. U svakom slučaju ti su ljudi posve zalutali u sferu odgovorne nacionalne politike.
Karamarko recimo nije zalutao. Zbog toga daleko veću odgovornost za ove događaje danas adresiram na njega nego na ovu dovjicu, jer takvih političara kao njih dvojica lako je pronaći u svakoj kavani.
Nisu relevantni ni dostojni kritike, jer su jednostavno nedorasli.
Pođimo redom slikama potpunog sloma Hrvatske.
U sinoćnom Dnevniku novinarka koja je radila prilog s „antifašističke komemoracije“ u Jasenovcu kao neupitne činjenice iznosi stav o dvadeset tisuća pobijene djece u tom logoru. To je stav koji čak i najzagriženije antife u Hrvatskoj, izuzev najeftinijih bjednika i propalica na nadnicama, odavno izbjegavaju izreći. To je stav koji još uvijek ističu Vučić i službena Srbija, SPC i naravno Pupovac.
Novinarka nacionalne javne televizije polazi u svom prilogu od toga kao od činjenice, a u istom prilogu pušta par minuta govora političke propalice i osumnjičenog izdajnika Mesića koji govori o „destine ovakvih logora.“ HTV pušta ocjene još teže političke propalice Josipovića o državnoj komemoraciji, uz riječi da je „današnja proslava,“ proslava iza koje stoji – narod.
Iako je novinarka istakla da je u koloni „antifašista“ bilo ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, nije istakla – iz kojih krajeva. Trebala je samo uslikati registracijske oznake na autobusima i automobilima i pokazati javnosti da je golema većina iz Srbije i Republike Srpske.
Tom slikom HTV bi jasno pokazao da Josipović i Mesić – lažu.
Ali, nije.
HRT je „briljirao“ i u Nu2 prilogom banalnog provokatora Rašete, pa riječima i nedjelima notornog Stankovića koji Valentića pita kako tumači činjenicu da se aktualna vlast uspjela posvađati s židovskom zajednicom, pri čemu eksplicitno ispada da je legitimna i jedina legalna židovska zajednica ona koju predstavlja Ognjen Kraus i Slavko Goldstein.
Zašto bi i po kojim kriterijima Ognjen Kraus i Goldstein bili jedini zastupnici ili nekakvi certificirani Židovi u Hrvatskoj?
A recimo autentična žrtva holokausta i nacizma Branko Lustig – ne?
Odgovor je jednostavan.
Stankovićevi „Židovi“ su Židovi jer su – loši Hrvati!
A Židov koji uvažava Republiku Hrvatsku i prava hrvatskog naroda, Židov ne može biti.
Ukratko, ne smije se ni jednoga Srbina, Židova, pripadnika manjine, smatrati Židovom, Srbinom i manjincem, ako priznaje hrvatsku državnost.
Vlada i predsjednica Republike su šutke prešli preko teške, podmukle i najnovije agresije Milorada Pupovca koji je u „komemoriranje“ Jasenovca lansirao sintagmu o „narodima žrtvama.“ Ta sintagma je politički program koji eksplicitno sugerira i stav o – narodu krvniku.
Koji je to narod, pogodite?
Naravno hrvatski narod.
Što se to događa?
Događa se točno ono čega se dio razumnih ljudi bojao kad je u pitanju Karamarko i Kolinda Grabar Kitarović. Ponavljam, ne ističem Petrova, iako radi velike štete, jer on nije svjestan u što je upao.
Ti ljudi nisu nikada ni pomislili značajnije zarezati u nakupine golemih količina otrovnoga blata koje pritiska Hrvatsku i ostavlja ju bez daha, iako su neki postupci ukazivali na to. Ne treba podcjenjivati ni jedan uspješan korak na demontaži antifa poretka, smrtnoga neprijatelja hrvatskog naroda i svake njegove budućnosti, ali svi ti postupci, sve više sliče na maglu čija je svrha – završetak antifašizacije Hrvatske.
Odlazak Radmana i dolazak autentičnih novinara profesionalaca na čelo HRT probudio je nadu, to se i moglo i naslutiti po nekim detaljima, kao što se moglo naslutiti promjene dolaskom sjajnog Hasanbegovića na mjesto ministra kulture. Ali, ti ljudi, očito je ne mogu protiv i nasuprot političke volje, kojom oni ne upravljaju.
Zbog toga antifa još snažnije divlja na HTV-u, zbog toga je Ulysses umjesto da dobije šimecki od države ponovo dobio novac, bez obzira što je upola manji iznos. Zbog toga će svi „revolucionari“ sa zagrebačkih ulica dobiti nešto manje iznose novca, ali će dobiti, iako ne zaslužuju ni prijezir. Zbog toga će ministar katolik Šustar, raspisati natječaj za eksperimentalnu primjenu Jokićeve reforme krcate relativizma uvredljivog za razum i samu znanost, jer je Jokić bacio milostinju s vjeronaukom u školama katolicima. Zbog toga je Vesna Pusić službeni hrvatski kandidat za generalnog tajnika UN. Zbog toga su zastale sve smjene osvjedočenih antihrvatskih kreatura u stotinama ustanova, agencija, državnih struktura i službi, koje su bezočno nanosile štetu hrvatskom narodu svakim svojim postupkom.
Umjesto esedepeovog antifašizma, dobili smo „desničarski antifašizam“ koji je utoliko opasniji upravo zbog tinjajuće nade hrvatskog naroda, da će se nešto promjeniti.
Neće ništa, ako je suditi po svemu čemu svjedočimo.
Zbog toga je tužno čuti psovke Ivana Kovačića i poruke njegovog pajdaša Petrova, koji su odlučili Hrvatsku voditi „bez ideologije“, pokušavajući upravo s tim prodati najopasniju – ideju. Današnja Hrvatska nema nacionalnu državu, niti je ova vlast – nacionalna vlast.
Njen opstanak se više ne može opravdavati strahom od Milanovića i njegovih štetočina.
Marko Ljubić/dnevno.hr
