PAPA FRANJO: Četiri kategorije kršćana koji su pogriješili na putu
Isus je ispravni put života. Važno je stalno potvrđivati idemo li dosljedno tim putem ili je iskustvo vjere nestalo ili je pak zastalo na putu – sažetak je Papina promišljanja na jutrošnjoj misi u Domu sv. Marte.
Život vjere je put, na kojem susrećemo različite vrste kršćana, a papa Franjo ih je naveo nekoliko: kršćani-mumije, kršćani-lutalice, tvrdoglavi kršćani, kršćani zastali na pola puta – oni koji zastaju pred lijepim pogledom i tamo ostaju. To su ljudi koji su iz jednog ili drugog razloga zaboravili da je jedini ispravni put Isus, kao što je Gospodin rekao sv. Tomi: „Ja sam put“, „Tko je vidio mene, vidio je i Oca“.
„Duhovne mumije“
Na prvome mjestu, Papa je razmotrio slučaj „kršćanina koji ne hoda“, koji daje dojam da je balzamiran. „Kršćanin koji ne hoda, koji ne ide putem je nekršćanski kršćanin“ – rekao je Papa. „Ne zna se što je. Kršćanin koji je pomalo ‘poganiziran’“: stoji, ne ide naprijed u kršćanskome životu, ne raste u Blaženstvima, ne čini djela milosrđa, nego samo stoji. Kao da je „duhovna mumija“. Ne čini zlo, ali ne čini ni dobro.
Tvrdoglavi, lutalice i “kršćani na pola puta”
Prema Papi, tvrdoglavi kršćanin shvaća da je pogriješio put, ali to nije najgora stvar. Tragedija je u tome što je tvrdoglav i kaže: „Ovo je put“ te ne dopušta da mu Gospodinov glas kaže: „Vrati se nazad i počni pravim putem“. Sljedeća kategorija koju je naveo su kršćani „koji hodaju, ali ne znaju kamo idu“.
„To su lutalice na kršćanskome putu“. Njihov život se sastoji u „kruženju, ovdje i ondje, gubeći tako ljepotu približavanja Isusu“. Gube put, zato što često krivo skreću, što ih vodi „životu bez izlaza: prečesto se skretanje pretvara u labirint i onda ne znaju kako izaći. Izgubili su Isusov poziv. Nemaju kompas kako bi izašli“. Druge pak na putu „zavodi ljepota, stvar zbog koje se zaustavljaju na pola puta, fascinirani onim što vide, idejom ili prijedlogom, putnikom… i staju! Kršćanski život nije fascinacija, nego istina, Isus Krist“ – naglasio je Papa.
Vrijeme za preispitivanje
Promatrajući sve to, trebamo se pitati: kako mi ide kršćanski put koji sam započeo krštenjem? Jesam li zastao? Jesam li pogriješio put? Skrećem li stalno, ne znajući kamo duhovno idem? Zaustavljam li se pred stvarima koje mi se dopadaju – svjetovnost, taština… – ili uvijek idem naprijed, čineći djelatnim Blaženstva i vršeći djela milosrđa? Isusov put – napomenuo je Papa – pun je utjeha, slave, ali i križeva. No, uvijek s mirom u duši.
„Ostanimo danas s pitanjem, zapitajmo se u pet minuta… Kakav sam ja na tom kršćanskom putu?“ – upitao je papa Franjo. Stojim li? Jesam li pogriješio put? Skrećem li stalno, kružeći? Ili se zaustavljam pred stvarima koje mi se sviđaju? Ili pak pristajem uz Isusove riječi: „Ja sam put“? Molimo Duha Svetoga da nas pouči uvijek dobro hoditi. A kad se umorimo, kratko se obnovimo i onda naprijed – rekao je na kraju Sveti Otac.
Radio Vatikan
