IVICA ŠOLA: Erdogan i rapsodija kiča
U turskoj javnosti svaki ton koji ide kritički prema Erdoganu vrlo brzo biva ugašen. Caruju medijski proerdoganovski propagandisti. To je opće mjesto. Jedan takav je i SETA, think tank koji je naslonjen na iste proerdoganovske bubnjare, na njegovu islamističku politiku. Djeluje u Ankari, Istanbulu, Kairu i Washingtonu.
Spomenuti je think tank nedavno objavio izvješće, na gotovo 500 stranica, o islamofobiji u Europi. Na popisu “islamofoba” našlo se i moje ime, točnije, kolumna objavljena u “Slobodnoj” pod nazivom “Ja islamofob, zašto ne?”, gdje se ide kritički propitivati sam pojam islamofobije, kao ideološki konstrukt.
Doduše, u dobrom sam društvu. Tu je i Houellebecq, odnosno fertutma oko njegove predstave u Dubrovniku, gdje autor izvješća za Hrvatsku, g. Vedran Obućina, zamjera implicitno i Mani Gotovac i kulturnjacima što su se borili za Houellebecqa braneći mu slobodu mišljenja, ali nisu prokazali njegovu “islamofobiju”.
Veliki ‘stručnjak’
Nisam znao tko je g. Vedran Obućina, koji mi je “nacrtao metu na čelo”. Naime, kada ti proerdoganovski think tank stavi ime u jednu takvu “banku podataka”, u današnje vrijeme nije nimalo ugodno. Tako sam “proguglao” ime g. Obućine i vidim da ga predstavljaju kao “stručnjaka za Bliski istok”.
No, kada sam našao prvi njegov intervju i pročitao sljedeće, prestao sam se interesirati za ovog stručnjaka: “Kao vojna snaga, teroristi Islamske države – ja radije koristim izraz ‘Daeš’, jer tu nema pridjeva ‘islamski’ – na razini su drumskih razbojnika, bez tehnološkog znanja.”
Naime, evo kako tu nema spominjanja islamskog. Daeš je akronim za Dawlat al-Islamiyah f’al-Iraq w Belaad al-Sham. U prijevodu: Islamska država Iraka i Sirije. Toliko o “stručnjaku” g. Obućini. I želim mu, kao znanstvenik koji se, među inim, bavi i komparativnim studijem religija, puno uspjeha u njegovu stručnom radu.
Erdogan ne voli Europu, ne voli naše vrijednosti, pa i slobodu kritičkog propitivanja zbog kojeg sam od njegovih dobio “čitulju”. To je rekao više puta, ne samo na posljednjoj Organizaciji islamske konferencije. On se vidi kao vođa islamskog svijeta, kao novi “kalif”, iliti sultan.
Na skupu iste Organizacije 2014. rekao je: “Oni (Zapad) čine se kao naši prijatelji, no žele nas mrtve, sviđa im se gledati naše sinove kako umiru, do kada ćemo to trpjeti”, i poziva na ujedinjenje islamskog svijeta protiv zapadne nemani, na istoj matrici kako su to zacrtala Muslimanska braća od svog osnutka 1928. godine i njihov utemeljitelj Hasan al Bana, s kojima Erdogan danas otvoreno surađuje u svojoj misiji, pa i subverzivno prema Egiptu.
Na ovom posljednjem skupu iste Organizacije islamske konferencije predložio je stvaranje “islamskog Interpola” sa sjedištem u Istanbulu kojemu je, među inim, svrha boriti se protiv svih organizacija, terorističkih, koje “nanose štetu muslimanima”. E, tu sam se već malo počeo znojiti ispod pazuha. Hladnim znojem. Jesu li tu i “islamofobi”? Je li Erdogan spreman, možda, kao naše “komšije”, u sljedećem koraku proglasiti i “jurisdikciju” nad svim zemljama njegove neoimperijalne, neoosmanske politike “drugim sredstvima”?
Višnja, Ivana i Dejan
Na ove problematične stvari Erdoganova i Dovutogluova neoosmanizma u našem javnom prostoru upozorilo je, koliko sam primijetio, samo troje ljudi: Višnja Starešina u “Slobodnoj”, Ivana Petrović na Novoj TV, i Dejan Jović na HRT-u. Inače, na briljantni znanstveni način ovu problematiku prof. Jović obradio je u članku “Bliski istok. Politika i povijest”, u zborniku koji je upravo izišao, a koji je uredila profesorica s FPZ-a u Zagrebu Mirjana Kasapović. Nadam se da i oni neće postati “islamofobi”.
Višnja Starešina je to uoči Erdoganova posjeta u “Slobodnoj” sažela ovako: “Strategijska dubina za obnovu stare moći i utjecaja ostvaruje se ‘politikom nultog konflikta sa susjedima’, umjesto sukoba nudi se prijateljstvo, a utjecaj se širi kulturom, investicijama, kroz multilateralne organizacije.
Prioritet u Europi je obnova turskog utjecaja na Balkanu, koji je prema Davutogluu bio ‘ključno mjesto za protjerivanje osmanskog carstva iz Europe’ i preko kojeg taj utjecaj treba vratiti, oslanjajući se ponajprije na BiH i Kosovo. Glavne geopolitičke linije na tom prostoru se nalaze između Drave i Save (dakle Hrvatska) i moravsko-vardarska dolina sa središtem na Kosovu.”
Kunderin citat
Ipak, da stvari malo dedramatiziramo. Cijeli Erdoganov posjet Hrvatskoj treba promatrati kao događanje političkog kiča. Milan Kundera, pišući o kiču, kaže da je on (i) politička kategorija koja nastaje kada se iz stvarnosti ukloni individualnost, sumnja, ironija, kritika. Marcuse je govorio o kiču kao odsutnosti propitivanja.
Svi diktatori su u pravilu kičasti, estetika svakog autoritarnog ili totalitarnog režima je estetika kiča. U takvim vremenima, kada kič zagospodari, nasuprot njemu stoji pojedinac koji se ne boji, koji propituje, koji sumnja. To je duh Europe. Duh Europe je duh propitivanja i kritike suprotan esenciji kiča.
Ako je to “islamofobija”, nema problema, još jednom ću ponoviti: da, u tom smislu, i ja sam “islamofob”.
Izvor: slobodnadalmacija.hr
