EU – danas monitoring, sutra policijski pendrek
U Hrvatskoj atenskih scena još nema, još nismo u članstvu EU, pa politika još može živjeti u iluziji da skuplja političke bodove na odnosima s Bruxellesom.
Izvješće o monitoringu Europske komisije samo je još jedna lažna drama na putu Hrvatske u Europsku uniju. Dramatičnost je pojačalo pisanje nekih listova prema kojima je izvješće izrazito negativno. No bilo ovakvo ili onakvo, ono nešto za hrvatsku vlast znači, ali za Hrvatsku ne znači ništa, kao što nisu značile ni mnoge dosadašnje strepnje ili oduševljenja. Jer, Europska je unija u prvom redu mit koji je u teškom nesporazumu sa stvarnošću. Za Grka, Porugalca, Španjolca… kojega na prosvjedima mlati pendrek i uhićuje policija ona je zlo, glavni uzrok njegove nesreće, to jest nezaposlenosti i siromašenja. Za njega EU više nema nikakve zavodljivosti kao “obitelj europskih naroda”, dapače, podsjeća ga na najstaršnije vrijeme u europskoj povijesti, na vrijeme nacizma s kojim se na prosvjednim transparentima poistovjećuje njemačka kancelarka Angela Merkel. Tko još može imati snage i besramnosti na bilo koji način idealizirati ujedinjenu Europu nakon onih brutalnih nasrtaja grčkih policajaca na žene pobunjene u Ateni!?
U Hrvatskoj takvih scena još nema, još nismo u članstvu EU, pa politika još uvijek može živjeti u iluziji da skuplja političke bodove na odnosima s Bruxellesom. Ali ako građani Grčke, Španjolske, Porugala i drugih zemalja imaju svojih razloga da budu gnjevni na Uniju, ni Hrvatima takvih razloga ne nedostaje. U Hrvatskoj se godinama šutjelo o tome kako plaćamo i te kako veliku cijenu ulasku u EU. Prvi je progovorio Ljubo Jurčić, kao Račanov ministar je priznao – ako želiš ući u neki elitni klub, svakome o kome ti članstvo u tom klubu ovisi moraš nešto dati. Hrvatska je dala strašno puno, toliko da je izgubila gospodarsku i financijsku suverenost. Po stoti put treba spomenuti nezapamćenu izdaju koju su učinili hrvatski političari iz više mandata, i lijevi i desni. Prodali smo zemljama EU gotovo sve banke, i to za oko pet milijardi kuna pošto smo u njihovu sanaciju uložili 87 milijardi. Prodali smo i strateške državne tvrtke – Plivu, Hrvatski telekom, Inu…
Nije, dakle, Europska unija nikakva “obitelj europskih naroda” nego interesni savez u kojem se ostvaruju interesi u prvom redu nekoliko najmoćnijih zemalja. Ne odlučuju u njoj demokratski svi, nego samo neki. Nisu banke i strateške energetske, farmaceutske, telekomunikacijske, medijske… tvrtke po razvijenoj Europi pokupovale Hrvatska, Bugarska, Rumunjska i druge siromašne zemlje nego obratno. Europska unija je utemeljena na bešćutnoj moći i koristoljubivosti jačega, a odnos bogate Europe prema ekonomski slabim zemljama isti je kao i negdašnji odnos prema kolonijama. I na Hrvatskoj se televiziji – ne biste vjerovali! – može čuti i vidjeti kako Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Nizozemska… u neke siromašne europske zemlje, pa tako i u Hrvatsku, nekvalitetno meso ili meso kojem istječe rok trajanja izvoze na isti način kao i u Afriku.
Pa kad čovjek sve to zna, koliko ga može zanimati je li izvešće Europske komisije o monitoringu nad Hrvatskom ovakvo ili onakvo. Može zanimati Milanovića, Vesnu Pusić i druge političare i medije koji prave drame ili izražavaju zadovoljstva iz ničega i zbog ničega. Bilo bi dobro da radi prestanka mučenja javnosti u EU uđemo dogodine 1. srpnja, ali što će se dogoditi ako uđemo? Ništa. Molimo Boga da iz europskih fondova dobijemo bar onoliko novca koliko ćemo u blagajnu Unije morati uplaćivati. I molimo Boga da hrvatski proizvođači izdrže konkurenciju europskih. Inače, Europa nam neće vratiti ni banke ni druga nacionalna bogatstva koja je pokupovala, niti će njezini profiteri u Hrvatskoj imalo umanjiti svoju pohlepu i ublažiti bešćutnost prema građanima i gospodarstvu. A stanje bi moglo biti drukčije zato što ćemo ulaskom u Europsku uniju izići iz zarobljenosti jednim mitom koji nesposobni hrvatski političari iskorištavaju više od desetljeća, te će nam se na relaciji EU-Hrvatska jasnije ukazati stvarnost tim mitom zastirana. Stvarnost nad kojom bi bdjela policijska palica kao i širom Europe.
M. Ivkošić/VLM
