Peđa Grbin i njegovi kosturi iz ormara
Svi političari moraju pripaziti da im tijekom mandata ne ispadaju „kosturi iz ormara“, naime na sablazan koja ih može teško diskvalificirati, i mnogi se zbog toga ufaju u novokupljene brave na svojim ormarima.
Ne pomaže uvijeki kod svih kostura; iz ormara pravničkog diva iz Pule, Peđe Grbina, navaljuju pravi zombiji, još žive sjene prošlosti koji ga teško kompromitiraju.
Doista je neobično da saborsko Povjerenstvo za sukob interesa nije nikad uzelo u razmatranje moguć sukob interesa za razdoblje u kome je Peđa Grbin bio i zastupnik SDPartije u Hrvatskom saboru i prokurator jedne mračne tvrtke u rukama moralno upitne obitelji, naime prokurator tvrtke „Victoria Delfin“, vlasnika obitelji Jakupi, a koja tijesno surađuje s klanom Osmani iz Hamburga.
Ako se analizira povijest braće Jakupi, njihova djelatnost (Kole Jakupi, služi zatvor od 2006. godine zbog naručenog ubojstva) i braće Osmani dobro poznate hamburškoj policiji zbog dilanja drogom, prostitucijom i švercom oružja, to više nije sukob interesa već integracija saborskog zastupnika u organizirani kriminal. Jednostavno je nespojivo obnašanje časne dužnosti zastupnika u Hrvatskom saboru i „knjigovođe“ organiziranog kriminla kome su na čelu članovi prije spomenute po zlu glasu čuvene obitelji.
Peđa Grbin nije nikad prijavio svoj posao prokuratora saborskom Povjerenstvu za spriječavanje sukoba interesa, nije našao za shodno, a Povjerenstvo se pravi kao da o tome ništa ne zna i ne poduzima ništa. Ima tu posla i za DORH i za SOA-e, jer smije li zastupnik i član saborskih odbora, na primjer za Ustav, imati poslovan odnos s osobama osuđivanim za teška kaznena djela, kao što su to braća Jakupi i Osmani? To više nije afera nego penetracija kriminalnog miljea u državne poslove. Je li, dakle, Peđa Grbin, baš prava i moralna osoba koja će ocijeniti stručnost, znanje i moralni fundus kandidata za ustavnog suca?
Djeca ne smiju odgovarati za zločine i nečasnost svoje bliže i šire rodbine, ali to uvijek govori o kakvom je leglu riječ i što se od njegova potomstva u budućnosti može očekivati. Trebalo je dvadeset godina da se inicijali u novinama pretvore u ime i prezime (u tim istim novinama). Evo događaja. Dana 16. listopada 1991. u Malom Lošinju, točnije na Čikatu kod samog ulaza u vilu Floru na 150 metara od ulaza u tadašnju vojarnu JNA Velopin, mučki iz zasjede rafalima su ubijena dva hrvatska gardista: Rifet Mustić i Mladen Bujačić. Rafali su ih doslovno rasjekli od vrata do nogu. Trojica hrvatskih gardista uspjela su preživjeti zasjedu. Atentat je organizirao i prvi zapucao kapetan V.G., poznat pod nadimkom „krvavi kapetan, fanatičan Jugoslaven, oficir KOS-a uz pomoć vojnika-ročnika tzv. JNA iz Pule: Petra Petrovića, Radovana Anđića i Mazlema Demirova. Tako zvana JNA atentatore je sakrila i zaštitila i oni su se sklonili u Srbiju i nedostupni su hrvatskom pravosuđu, osim Radovana Anđića koji je uhićen prigodom prelaska državne granice. V. P. u Srbiji na Novom Beogradu uživa zasluženu “penziju” u “najlepšoj zemlji na svetu “koja jedina sliči na staru jugoslaviju”.
Inicijali V.P. pretvaraju se u ime i prezime tek u veljači 2011. godine – dakle riječ je o Vladu Grbinu (sinu Josipa Grbina i majke Djurdje Zuliček) – kad „Novi List“ objavljuje članak da sudkinja Ika Šarić i tužitelj Doris Hrast odlaze u Makedoniju ispitati Mazlema Demirova, za kojeg je istraga utvrdila da nije pucao na hrvatske gardiste, i novina spominje puna imena i prezimena trojice atentatora. Međutim dolaskom srbo-četničke vlade Zorana Milanovića sve se zamračuje; nema tjeralice, nema progona i traženja izručenja, a sve kako se partijska zvijezda u usponu, Peđa Grbin, ne bi dovela u vezu s Vladom Grbinom i narušila obećavajuću partijsku karijeru. S 19 godina pristupio je SDPartiji, a s 26 godina otvara vlastiti odvjetnički ured – još jedan „dečko koji obećava“.
Zanimljivo da pučko lupetalo koje se odaziva na ime Damir Kajin nije nikada progovorio o istrijanstvu kao običnoj kamuflažnoj političkoj opciji za srbo-komunističku diktaturu u Istri, niti riječi o srpsko-srbijanskoj penetraciji u SDPartiju i IDS. U Istri osim Hrvata nema alohotne divljači. Nego Kajin i dalje drži vodu u ustima očekujući da će mu stari drugovi u IDS-u i SDPartiji oprostiti lupetanje i vratiti ga na sisu. Jer ovako sam od sebe i svoje pameti ostat će žedan i gladan, sit zavisti i žedan medijske pozornosti. Pun očaja ugasit će se poput činovnika iz Istarskog vodovoda i svojim unucima pričati kako mu je samo malo falilo za diplomirati pravo.
Peđa Grbin je samo još jedan dokaz da u Hrvatskoj nema socijaldemokracije i ne može je biti sve dok ona služi kao smokvin list kojim se pokriva jugoslavenski nacionalizam i štite interesi Partijske nomenklature dobro ušančene u strukturama vlasti u Republici Hrvatskoj. Imajući u vidu zločinački kontinuitet SKH – SDP, posve je normalno i očekuje se da se iz tog legla regrutiraju knjigovođe mafijaškim obiteljima; politička tiranija i prostitucija se nadopunjuju. I zašto onda pjevanje „Čavoglava“ samo u alkoholizirnom stanju? Peđa onako pijan, razbijen od nervoze i panike, načet sumnjama i harlekinskom samouvjerenošću glumi ratnika i urla; je li to zbog prvih simptoma Wilsonova sindroma ili u grudima istarskog gorostasa ponekad zakuca ritam istarske himne: „Istro mila, Istro draga, dome roda hrvatskog…“?
Socijaldemokraciju su ukrali stari boljševički umovi i komunističke metode zastrašivanja, to će isto učiniti i sa „zelenima“, ako se ikad pojave na hrvatskoj političkoj sceni. Zato u Hrvatskoj nema socijaldemokracije, ničeg na lijevoj političkoj strani osim tzv. antifašista tj. stare komunističke škole koja ne može prežaliti Jugoslaviju.
L. C./hrsvijet.net
