ZNANOST NEMA ODGOVOR Papa Franjo priznao čudo u Buenos Airesu kada se hostija pretvorila u srčani mišić
U Buenos Airesu dogodilo se posljednje euharistijsko čudo koje je Crkva priznala, a bilo je to 1996. u vrijeme nadbiskupa Bergoglia, današnjeg pape Franje
Crkva je priznala autentičnost više od 130 euharistijskih čuda, a najstarije na popisu čudo je iz Lanciana u Italiji iz 8. st. kad je svećenik, bazilijanac, slavio svetu misu i dok je izgovarao molitvu posvete, vidio je kako se hostija pretvara u tijelo, a vino u krv. U Buenos Airesu dogodilo se posljednje euharistijsko čudo koje je Crkva priznala, a bilo je to 1996. u vrijeme nadbiskupa Jorgea Marija Bergoglia, današnjeg pape Franje, koji je inicirao znanstveno istraživanje jer se posvećena hostija pretvorila u tijelo i krv.
Naime, 18. kolovoza 1996., oko 19 sati, vlč. Alejandro Pezet, slavio je svetu misu u crkvi u trgovačkoj četvrti Buenos Airesa. “Netom što sam podijelio pričest vjernicima prišla mi je neka žena i rekla da je vidjela bačenu hostiju na svijećnjaku podno križa u desnoj lađi crkve. Ciborij koji sam nosio dao sam služiteljici pričesti i krenuo za tom ženom na mjesto na kojemu je vidjela bačenu hostiju. Hostija je ležala na svijećnjaku koji već dugo nije bio korišten pa je zato bio veoma prljav”, napisao je vlč. Pezet u svome izvješću, dodajući da je htio pojesti hostiju, ali je bila jako prljava pa ju je dao služiteljici da je stavi u posudu s vodom i pohrani u svetohranište, što je ona odmah i učinila.
No, kada je 26. kolovoza ponovno došao u tu kapelicu, služiteljica Fernandez rekla mu je da je u tabernakulu vidjela nešto jako čudno i pronašao je hostiju posve crvenu, a na njoj je bila supstanca koja je izgledala poput krvi. Tri godine poslije kardinal Bergoglio dao je nalog da se hostija podvrgne analizi, povjerivši zadaću argentinskom liječniku Ricardu Castanonu, koji je iz hostije, koja je postala komadom mišićnog tkiva, uzeo uzorke 5. listopada 1999. u prisutnosti kardinalova predstavnika. Uzorci su poslani znanstvenicima u New York, u laboratorij Rockland County. Nisu im poslane nikakve dodatne informacije kako bi se izbjegle bilo kakve sugestije.
Jedan od istraživača bio je dr. Frederic Zugibe, glasoviti njujorški kardiolog i patolog sudske medicine, koji je ustvrdio da je ispitano tkivo dio ljudskog tijela s vlastitim DNA. Znanstvenik je potvrdio da je “ispitani uzorak dio srčanog mišića stijenke lijeve srčane komore”. “Materijal je ljudskoga podrijetla. To je tijelo, konkretnije dio srčanoga mišića koji ima funkciju kontrahiranja srca. Osim toga, materijal je uzet sa živoga tijela. Štoviše, oko tkiva je mnoštvo bijelih krvnih zrnaca, a za to mogu postojati dva moguća objašnjenja. Prvo: to je srce živo, jer bijela krvna zrnca odumiru izvan živoga organizma, bez njega ne mogu živjeti. Dakle, prisutnost bijelih krvnih zrnaca pokazuje da je u trenutku uzimanja uzorka srce bilo živo.
Nadalje, ta su bijela krvna zrnca prodrla u tkivo, što pokazuje da je srce trpjelo, primjerice kao kada netko zadobije jake udrace u prsni koš”, objavio je Zugibe i šokirao svijet. Kad su ga upitali koliko dugo mogu bijela krvna zrnca ostati živa u ljudskom tkivu ako je ono odvojeno od tijela i ostavljeno u vodi, kratko je odgovorio – nekoliko minuta. Tada su mu rekli da je uzorak bio mjesec dana čuvan u posudi s običnom vodom, a nakon toga tri godine u destiliranoj vodi. To je šokiralo liječnika, koji je rekao da se to ne može racionalno objasniti, a kada su mu na koncu rekli da je materijal uzet s posvećene hostije, kardiokirurg je rekao da će ono što je vidio “ostati za znanost neprotumačiv misterij koji nadilazi područje njezine kompetencije”.
Autor: Darko Pavičić/vecernji.hr
