Pitanje je zašto je upravljanje strategijom obrazovanja izuzeto iz MZOS-a, kad to niti smije biti, niti ima smisla? Zatim, zašto se laže da su za skupine za izradu kurikula ili ekspertnu skupinu raspisani javni natječaji? Kad nisu.

Očito je da šišanje pomaže. Brijanje nije pomoglo Jokiću da se predstavi kao relevantan, stručan i dobronamjeran sugovornik, jer mu je zadaća i misija ipak, usprkos njegovim najavama i javnim dramaturškim performansama kako bi rekao Prosperov Novak, bila aktivizam i parapolitika a ne – struka. A pogotovo ne – znanost.

Jokić se u priči o kurikulu otprilike predstavio kao donedavno Dejan Jović u priči o savjetovanju. I jedan i drugi su „engleski“ doktoranti, ovjenčani ugledom engleskih učilišta, čime su zapravo i predstavljeni kao – vrhunski stručnjaci. A to se svodi tragom njihovog javnog djelovanja na priču legendarne Mime Simić, isto tako engleskog aktivističkoga đaka, koja je pri povratku u Hrvatsku govorila o ostvarenom snu- poslu bebisiterice u Londonu.

Pa je zbog toga zauzela pola države.

Svi putevi polaze iz Londona.

Samo se nažalost obično ne raspravlja iz kojega Londona. Jer, u Londonu ima i idiota, klošara, i probisvijeta, i sitnih prijestupnika, na okupu kretena kao i genijalca, daleko više nego u Zagrebu. Jer je to statistička nužnost.

Iz kojega kruga i iz kojega Londona su nam pristigli naši – „usrećivaći“?

Ministar Šustar koga sam u nekoliko navrata jako izgrdio zbog njegovih postupaka, muljanja i skrivanja, zbog nejasne politike obrazovanja i znanosti koju u ime vlasnika- države predstavlja, osmišljava, nastavlja i mijenja, a ukupno vodi, danas je pokazao da je dobro – ošišati se.

Uradio je konačno ono što ministar mora. I to jako dobro.

Prvo, djelovao je ozbiljnije. Drugo, naglo je i iznenađujuće, reagirao kao odlučan i odgovoran čovjek. Treće, reagirao je uz to i kao pametan čovjek.

Za razliku od Jokića, Budaka i ekipe, koji su nekoliko dana reformu obrazovanja preko medija pretakali na ulice, dajući posla Stipićevim, Mihalinćevim i Ribićevom sindikatima, koji nemaju čime opravdati plaće, pa jedva čekaju kakvu – pobunu, Šustar je zadao javnu zadaću i Jokiću, i Budaku, i njihovim antifa trupama ali i sindikatima – koju ne mogu odbiti. A hoće.

Hoće, jer znaju da bit stvari nije važna medijima koji guraju njihovu „reformu“, niti im je princip odlučivanja – znanstveni modeli umjesto voluntarizma, prihvatljiv. Jer s takvim principima ne bi se moglo antifovati i nametati ideologija umjesto znanja.

Šustar je rekao nekoliko iznimno važnih stvari.

Prvo da je on odgovoran za reformu, jer on zastupa državu. Reforma mora biti pod okriljem ministarstva, samo se tu mogu donositi konačne odluke i to nije stvar nečije ovakve ili onakve volje- već posve normalna i uredna europska i civilizacijska praksa. Ne može najamnik odlučivati umjesto naručitelja i investitora.

Drugo, Šustar je iznio konačno čitav niz netočnosti, namjerno plasiranih laži, krivotvorina i nesolidnosti koje je bez kritičkoga osvrta zbog aktivizma a ne novinarstva u medijima, mjesecima ponavljala kao mantru Jokić-Budakova reformska osovina.

Na prvom mjestu, to je pitanje zašto je upravljanje strategijom obrazovanja izuzeto iz MZOS-a, kad to niti smije biti, niti ima smisla? Zatim, zašto se laže da su za skupine za izradu kurikula ili ekspertnu skupinu raspisani javni natječaji? Kad nisu.

Jer javni poziv rigidne lijeve Vlade i javni natječaj – nemaju ni približno usporedivo značenje i težinu.

To je doduše dr.Ante Nazor već javno demaskirao riječima kako on nije bio prihvatljiv jer je suviše desno, ali to naravno, po ustaljenom obrascu nije izazvalo značajniji interes medija. Zbog toga bilo važno da recimo GONG koji traži javno da se o kandidatima za ustavne suce zna i njihov svjetonazor i socijalno podrijetlo, zatraži podatke o svjetonazoru i socijalnom, pa i nacionalnom podrijetlu – nositelja reforme te kompletnih stručnih skupina.

Čemu kriti ili ne znati te podatke, pogotovo kada se radi kako Jokić i Budak kažu- stručno, transparentno i nadasve pošteno? Trebali bi se ljudi ponositi tim podacima.

Zašto mislim da Hrvatska ne bi bila iznenađena tim podacima?

Treće, Šustar je kategorički rekao da nema konačne verzije kurikula bez neovisne i znanstvene recenzije, ponavljajući ono što sam ja nekoliko puta isticao u Detektorima i kolumnama, a profesor Matko Marušić metodološki kao prijedlog razradio i uputio ministru, Jokiću i predsjedniku HAZU. Naime elementarno je znanstveno pravilo, potpuno eliminacijske razine za sve sudionike odlučivanja i djelovanja u znanosti ali i u upravljanju na najvišoj razini – da onaj tko kreira i izrađuje prijedlog ne može niti smije odlučivati o njegovoj ocjeni. A Jokić, Budak i kompanija su upravo na tome inzistirali.

To je stručnu i javnu raspravu činilo – smiješnom.

Šustar je najavio formiranje povjerenstva za recenzije koje će angažirati neovisne stručnjake s vrhunskim referencama, pri tome najavio i anagažiranje međunarodnih eksperata, ističući da je to nulta točke nastavka rada na reformi ispod koje on – neće ići.

A to Budak i Jokić ne smiju prihvatiti, jer na taj način se ruši njihova stvarna, a ne reformska namjera, jer više nego dobro znaju što je ponuđeno i kakve se svinjarije nalaze u prijedlozima predmetnih kurikula. Netko je zadao unaprijed takve nakazne okvire, a to nisu ljudi koji su izrađivali prijedloge.

Nego, prije svih Budak i njegovi suradnici, a tek onda Jokić kao – frontmen te grupacije. Inače, kako bi bilo moguće objasniti da vrhunski povjesničar kao Budak mirno tolerira epohalnu podvalu u kurikulu nacionalne povijesti da su se umjesto rata za slobodu hrvatskoga naroda od srpske agresije ili Domovinskog rata, vodili „ratovi na prostorima bivše Jugoslavije“?

Zbog toga će izmišljati desetine banalnih razloga radi nastavaka kampanje na aktualnu Vladu, jer dvije stvari nikada neće prihvatiti.

Prvo, da se upravljanje strategijom obrazovanja nužno mora vratiti pod odgovornost i krov MZOS-a, i drugo – nezavisni proces recenziranja prijedloga kurikula.

Jer bivša je Vlada izuzela Budakovo strateško upravljanje iz MZOS-a radeći banalnu fintu i unaprijed izuzimajući eventualnoj novoj Vladi svaki mogući utjecaj na Budakove namjere i planove. Ista stvar je i s ekspertnom skupinom i razvojem rada na prijedlogu kurikula. Sve je trebalo – depolitizirati kad eventualno dođe na vlast desna politička opcija.

Isuviše banalno i prozirno.

Upravo tome i na taj način je Šustar danas zadao javno, jasno i precizno konačan udarac.

I mudro ih pozvao da se vrate pod okrilje MZOS-a odnosno, potčine djelovanje činjenici da – on odlučuje jer je jednostavno politički ovlašten. Inače, da podnesu ostavke, a ne traže – razrješenje.

Za ovo danas – bravo ministre.

Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save