Brutalni udarac Bože Petrova znači da su novi izbori neizbježni?!
Drama svih drama je Tomislav Karamarko i njegova egzekucija. I on se, kao uostalom i Sanader, previše družio s legendarnim Jozom Petrovićem. Nakon što je otkriveno da je Joza jedno vrijeme relativno malom lovom popravljao krvnu sliku kućnog proračuna gospođe Ane, otvorilo se nebo i zemlja.
Javno je zatražena repriza Fimi medija, Planinske i ostalih povijesno-financijskih lustracija samog vrha HDZ-a. Most Bože Petrova djelovao je prvo sasvim smirujuće. Čekajmo Saborsko istražno povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i Daliju pa ćemo onda demokratski, pluralno i pravedno donijeti konačnu odluku. To je manje-više bio sukus onoga što nam je Petrov u početku poručio. Međutim, kasnije se Petrov predomislio i zatražio od Karamarka da odstupi s mjesta prvog potpredsjednika. I tada je nastao rašomon koji ni Alfred Hitchcock ne bi mogao razmrsiti. Zašto je Petrov zaboravio na Povjerenstvo u koje svi tako djevičanski iskreno vjerujemo? Kao, recimo, Churchill koji je u času iskrenosti jednom rekao: ”Ako želim da se neki problem nikada ne riješi ja osnujem povjerenstvo i onda sam miran“. O toj Petrovljevoj nagloj promjeni mišljenja potrošeno je more tinte. Svaki novinar koji imalo drži do svoje genijalnosti imao je vlastitu verziju tumačenja: Vatikan je dao znak Petrovu, Opus Dei stoji iza svega, Petrov spašava rejting svoje stranke itd. Oni s nešto skučenijom inventivnošću sumnjali su na nesretnog Stazića koji je biciklom naletio na pješaka pa odletio na pločnik. Sad policijske specijalne snage tragaju za pješakom koji se kao kamikaza bacio pod bicikl obljubljenog političara. Da sam ne-daj-Bože ja naletio s biciklom na drskog pješaka, već bi me hrvatsko pravosuđe oderalo kao Joea Šimunića. Ponekad je dobro zvati se Stazić.
No, vratimo se mi enigmi zvanoj Petrov. Brutalni direkt koji je naš Božo plasirao u vrh brade Tomislava Karamarka znači da su novi izbori neizbježni. Trenutni rejting Mosta i nije tako loš koliko ga lijevi mediji stalno optužuju za nerad Vlade i izdana obećanja. Po njima je on čvrst k’o stare babe zubi. Ipak, Petrovoj je postizborno pokazao oštre zube Milanoviću, a sad ih pokazuje i Karamarku. Petrov je ovim zadnjim potezom spektakularno pokazao hrvatskoj javnosti konzekventnost, principijelnost i visoku moralnost Mosta. Dobra mu je logika, ali ona može donijeti korist samo pod jednim uvjetom: da kod nas postoji pametna, politički obrazovana i dobro informirana javnost. Međutim, takva javnost u Lijepoj Našoj je čista utopija. Javnost koja je dva puta za redom birala Stipu Mesića za predsjednika države, a Sanadera i Karamarka za šefa HDZ-a odavno je diskvalificirana i teško može shvatiti rafinirani politički potez Bože Petrova.
Hajmo sad malo o činjenicama koje se u ovoj ideologiziranoj državi jako malo, skoro nikako ne cijene. Ako se činjenice ne slažu sa procjenama i stavovima hrvatske političke elite to gore po činjenice! Recimo, što je dosada postigla ova Vlada? Reforme, zaposlenost, vidljiv rast standarda najsiromašnijih? Postoje tisuće i tisuće malih svari koje su idealne da se uz malo dobre volje pokaže kako se može i hoće. Ljudi koji čiste mine diljem zemlje i pritom ginu, plaćeni su manje od onih koji u jesen čiste žuto lišće po parkovima. Oko 3 kn po metru kvadratnom. Upravo sramotno! Stavljaju život na kocku čisteći mine koje su postavili oni za kojima žale razni Frljići, Kekini, Klasići, Jakovine, Perice, Markovinovići, razne ljevičarske nevladine udruge, Centri za mirovne studije, GONG, Documenta i tko će ih sve nabrojati. Novac koji oni usisavaju svake proračunske godine mjeri se milijardama kuna. A oni koji su se borili za ovu državu ginu za 3 kune po kvadratnom metru. Čak i oni koji kose travu na travnjacima dobivaju oko 10 kn po kvadratu. Zašto netko ne udari šakom preplaćene neradnike-zastupnike u Hrvatskom saboru? Možda se netko od njih onda ipak bar zacrveni od stida. Zašto netko ne izađe pred zastupnike s pitanjem dokle će ovu državu u inozemstvu “zastupati“ anacionalni tipovi koji u veleposlanstvima primaju goste sa slikom i kipom međunarodno priznatog ratnog zločinca? Dokle će apologeti Josipa Broza diljem Hrvatske na filozofskim fakultetima predavati svoju iskrivljenu povijest studentima? Je li Vlada ikada pomislila donijeti zakon kojim se štiti i sankcionira svakodnevno pljuvanje po Domovinskom ratu, Predsjedniku Tuđmanu itd. Josip Šimunić se sankcionirao jer je tri puta viknuo “za dom“ (iako on tvrdi da je viknuo za dom četiri puta), a Mirjana Rakić – koja je pred kolegijem na HRT-u ustvrdila da je Tuđman za nju ratni zločinac – još dan danas sjedi na čelu Vijeća za elektroničke medije i ceri nam se u lice svojim provokativnim odlukama. Zar Vlada, u duhu dobrih tradicija koje je sa sobom donijela Mirjana, nije istu mogla u roku od 24 sata poslati u ropotarnicu povijesti komunističkih natruha?
Umjesto da se društvo očisti od članova CK SKH oni, umjesto da su lustrirani, lustriraju svoje neistomišljenike. Na očigled ove Vlade gledamo puzajuću re-jugoslavenizaciju: Tito je kumrovečki heroj; 25. svibanj i Kumrovec postaju kultno mjesto lamentiranja o “nezaboravnoj Jugi i Maršalu ljubičici…“ Slavi se mali, pametni seljačić iz Kumrovca koji je valjda u seoskoj školi naučio mačevati tako dobro da je na vojnom natjecanju osvojio medalju u floretu. U toj čarobnoj seoskoj školi mali Joža naučio je svirati ne harmoniku nego glasovir pa je pred Sofijom Loren i Elizabeth Taylor odsvirao Krundbenu misu u C-duru od Wolfganga Amadeusa Mozarta. ”Mnogo talentovano dete” rekli bi naši komšije. Glupo je uopće više citirati Rezolucije Vijeća Europe o zločinačkoj naravi komunizma, fašizma i nacizma. Tko u Europi slavi Hitlera, Mussolinija ili Staljina? Staljin se više ni u Rusiji ne glorificira toliko kao kod nas Tito. Treba vidjeti koje povijesno mjesto je krvožedni Maršal dobio u reformi nove ljevičarske zvijezde Borisa Jokića, Nevena Budaka i ostali lijevih genijalaca. Bojim se da je sigurno istaknutije od stvoritelja hrvatske države i ratnog pobjednika dr. Franje Tuđmana. Kad je Marko Marulić dobio desetak stihova, a film Bitka na Neretvi desetak stranica onda je i zadnjem naivcu sve jasno. Kurikularna reforma je pobjeda nakon izgubljenog rata! Mladi naraštaj neće više zijevati od dosada uz Tina Ujevića i “Lelek srebra“ te “Igračka vjetrova“ nego će učiti o infantilnim umotvorinama Johnnyja Štulića. Umjesto “dosadnog“ Slobodana Novaka na sreću i veselje Velimira Viskovića i Jurice Pavičića uživat će mlade generacije u nadahnutom naturalizmu javne kuće Zorana Ferića. Možda će đaci iz “nove šuvarovske“ reforme napokon doznati zašto voljeni i omiljeni drug Tito nikada nije posjetio, recimo, Jasenovac? Je li možda “zagorski muž“, koji je elitno mačevanje i sviranje glasovira učio u trošnoj kumrovečkoj hiži, a ne po elitnim europskim salonima, znao o Jasenovcu nešto što nikada nije doznala gomila naših antifa. Izgubljenih u vremenu i prostoru sve dok se ne uključe u “opće narodni prosvjed“ podrške Budaku i Jokiću koji se sprema. Ovo će biti spontani prosvjed domaćih i stranih intelektualaca. Domaće intelektualce znamo: Frljić, Mile Kekin, Stazić, Željko Stipić iz sindikata Preporod, Sabina Glasovac, GONG, Roda, Forum za slobodu odgoja, Centar za mirovne studije i čitava antifašističko-ljevičarska gomila koja živi na grbači onih koji čiste RH od mina koje su uredno posijali njihovi ljubimci. Naravno, “da se ljepše vidi“ tu će biti i dvije heroine, dvije Dunje iz nedavnog “Hoda za život“. Svi ti domaći ”progresivci” su javnosti davno pročitana knjiga. Osim, na žalost, Vladi RH. Strani ”progresivci” koji će podržati kurikularni prosvjed su zanimljiviji. Svaki je apsolutni autoritet za neko područje. Takvi strani ”autoriteti” su potpisali i peticiju za smjenu Hasanbegovića. Kao na primjer, u francuskom ”Liberationu” peticiju za smjenu Hasanbegovića potpisao je i poznati “intelektualac za terorizam“ Antonio Negri. On je poznat po priznanju više ubojstava i presudi od 30 godina zatvora za ta ubojstva. Bože, pomozi! Naime, hrvatski su se konfidenti našli sasvim slučajno u sukobu interesa. Cinkajući Hasanbegovića obratili su se “uglednom“ Liberationu koji je u vlasništvu obitelji Rotschild. Obitelj inače obožava muslimane… Tu je i ultra lijevi nobelovac Dario Fo, Denis Tanović iz BIH, Etienne Balibar, Judith Butler itd. Svi oni, između ostalih, žestoko predbacuju ministru Hasanbegoviću da je u svojim knjigama borbu protiv fašizma miješao sa zločinima počinjenim u komunizmu. Ministar pojma nema da su mu knjige prevedene na francuski, talijanski, a možda i na bošnjački. Uglavnom, dotični ljevičari, “potaknuti božanskim poticajem“ pseudoljevičarske cinkerske bojne iz RH, melju prožvakanu ideologiju nastojeći pomoći domaćim ljevičarima u njihovoj davno izgubljenoj bitci za kune, koje nisu dobili koliko bi željeli jer ih ova Vlada jednostavno nema dovoljno. Stoga, neka se ova Vlada ne brine samo za kreditni rejting, kamate, zajmove i makroekonomsku politiku. Gore nabrojene, možda na oko sitne probleme, trebalo je hitno riješiti, a ne ulaziti u kompromise. Kod kompromisa je loše što su oni u pravilu truli. Što se jasno vidi na HRT-u, INI, Imunološkom zavodu, nekompetentnim veleposlanicima, mlakim i plašljivim odnosom prema teritorijalnim posezanjem Srbije, Slovenije, BiH i Crne Gore. Stoga su novi izbori neminovnost čak i pod cijenu da se vrati Milanović. Napokon, u slučaju Perkovića i Mustača kao i oko problema s imigranata jedino je, nakon Tuđmana, on istinski pokazao je zube smušenoj EU. Takvo što od ove vlasti još nismo imali priliku doživjeti. Osim klasičnog poltronstva i kmetskog mentaliteta.
Da se održi stranačka stega, na Izborni sabor HDZ-a delegati će doći u steznicima koji ne dozvoljavaju ni slobodno disanje, a kamoli slobodno izjašnjavanje. Dopušteno je jedino HDZ-ovsko tradicionalno izborno pomagalo – korištenje ”šalabahtera”.
Lora Vidović je pučka pravobraniteljica. Što god to značilo. Naravno, Lora je lijeva od glave do pete. SDP je njena baza. Sad je njena baza u opoziciji. Sabor nije prihvatio njeno izvješće pa je Lora malo začuđena. Recimo, kad je njen Index proglasio katolike, koji su apsolutna većina u RH, nekrofilima Lora to nije ni primijetila kao nešto važno. ”Ne bi se štela mešat’”. Kad se izrodio slučaj Joea Šimunića, e to je odmah teško doživjela i nije mučala. Osim tih površnih primjera, ne treba se zamarati sudbinom naše Lore. Ona će se i tako snaći. Nevladine udruge nude sigurnost, kune i strpljivo čekanje da njihovi, pored ovako kilave Vlade, opet uskoče u sedlo. Nešto je drugo zanimljivo. Lora priznaje samo sud svoje partije. “Neću dati ostavku, mogu me samo pokušati optužiti da nisam radila po Zakonu“. Draga Lora, koliki su radili po zakonu, ali loše. Sabor po prvi put u 20-tak godina nije prihvatio izvješće o stanju ljudskih prava. Notorni Fulvio Radin uvjeren je da je ovo opasan presedan jer je uvjeren kako Sabor nikada nije odbio izvješće nekog pravobranitelja ili pravobraniteljice. To je grubi udar na ljudska prava misli Fulvio. Naravno, HDZ-ov Sabor odbio je izvješće HDZ-ovog pravobranioca Barca, pa Radin mora malo osvježiti svoju memoriju pamćenja. Samo zamislite da je pravobraniteljica HDZ-ova i da je SDP smjeni. Naravno, to bi bilo sukladno demokratskoj praksi i pluralizmu… I na kraju, Lora naravno zna da ima podršku iz inozemstva. Na pitanje zabrinute novinarke Jutarnjeg Kristine Turčin je li o ovom što se dogodilo obavijestila međunarodne institucije, Lora joj se povjerava: “One imaju informacije o onome što se dogodilo, javljaju nam se i šalju poruke podrške“. A dogodilo se nešto zaista strašno. Demokratski izabrani Sabor je odbio prihvatiti izvještaj jedne ljevičarske heroine i ona odmah prima poruke podrške iz inozemstva! Bože, koji odvratni hrvatski cinkeraj!!! Ni u Cinkarni Celje se toliko ne cinka.
Zanimljiv je cinkarski kod kod Jelene Lovrić. U petak 27. svibnja se očešala o vlast koja će se urušiti “k’o kula od karata“. Evo kako mudruje bivša članica CK SKH: “Predsjednica države i Premijer shvatili su da svijet neće podržati pretvaranje Hrvatske u Mađarsku i Poljsku (vjerojatno bi svijet podržao pretvaranje Hrvatske u Grčku, Bugarsku i Rumunjsku – moja opaska). Protuliberalne, antidemokratske i autoritarne tendencije ne mogu proći. Na važnim adresama, u Bruxellesu i Washingtonu, preuzeli su obavezu da će klizanje u taj scenarij zaustaviti“. Jelena kao stari fan Kadijevića, Adžića i mnogih generala JNA ima dobre informacije. Da bi se neki scenariji zaustavili trebalo je nagovoriti Tuđmana i Šuška da se odu malo “liječiti“ u istu legendarnu bolnicu Walter Reed u Washingtonu. Nakon što su se “izliječili“ živjeli su sretno i zadovoljno još par mjeseci. Nakon toga su došli novi scenariji, sinopsisi i glumci: Mesić, Račan, Sanader i Kosorica, 50 milijardi eura duga, ali zato i nestanak autoritarnih tendencija. Sad bi ponovno bezumni ognjištari htjeli liberalnu i demokratsku Hrvatsku pretvoriti u Mađarsku i Poljsku, koje su za nas, usput rečeno, po uspješnosti nešto kao Real i Barcelona u nogometu u odnosu na Dinamo i Hajduk. Još nešto kad smo već kod športskih simetrija: da se, recimo, održavaju Olimpijske igre u denunciranju, cinkanju i olajavanju svoje zemlje stranim špijunskim i paraobavještajnim centrima, RH bi po broju osvojenih medalja ostavila daleko iza sebe sve, baš sve zemlje na kugli zemaljskoj. Zasada je to cinkanje samo smiješno. Međutim, bojim se što će se dogoditi jednoga dana kad se oni koji su borbom i krvlju stvorili ovu državu prestanu smijati?
Citat iz tiska prije ulaska RH u EU “Nema drugog izlaza osim ulaza u Europu!“
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
