Prenosimo dokument: Vrlo važna obavijest za Hrvatsku pravoslavnu crkvu
Arhirejski Sinod Ruske Istino Pravne Pravoslavne crkve Priznao svetost patrijarha Germogena i drugih koja nam je stigla ovih dana iz Ruske Istino Pravne Pravoslavne crkve u Odesi o konačnom statusu-priznavanju mučenicima svih poginulih Hrvatskih pravoslavnih svećenika na čelu sa patrijarhom Germogenom – Maksimovim, koje su komunističko-partizanski dželati na svirep način pogubili 29/30 lipnja 1945.g. u Zagrebu.
{jathumbnail off}
Ovim činom Arhirejskog Sinoda Ruske Istino Pravne crkve otklonjene su sve dileme oko proglašenja svetim – pogubljenih Hrvatskih Pravoslavnih svećenika, a time pokopane i sve nade srpske pravoslavne crkve oko zaustavljanja beatifikacije – kanonizacije spomenitih mučenika.
U to ime Hrvatska Pravoslavna Crkva odaje veliku zahvalnost, prije svega, Svevišnjemu Bogu koji je obdario svojom milošću visoke dostojanstvenike RIPC da sa visokog trona Sinoda donese odluku o proglašenju mučenicima Hrvatskih pravoslavnih svećenika.
Arhijerejski Sinod Ruske Istino Pravne Pravoslavne crkve
Na jesenskoj konferenciji i zasjedanju Arhirejskog Sinoda RIPC, održane 6/19 -12/25 Listopada 2010. godine u gradu ODESI, o razmatranju materijala koji su dani u sinodalnu Komisiju za kanonizaciji grupe MIRJAN (Мирян) Ruske Izvanmatične Crkve, s prebivalištem u Kanadi, bilo je primljeno riješenje o upisu u Zbor Novomučenika i Ispovijedenika Ruskih arhibiskupa Germogena (Maksimova), prot. Serafima Kupčevskog, prot. Alekseja Borisova i sa njima drugih stradalih pravoslavnih svećenika. Ti ruski mučenici su strijeljani od strane Jugoslavskih komunista u Hrvatskoj 1945. godine.
Arhivni dokumenti potvrđuju, da je Germogen donio riješenje o osnivanju Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj, shvačajući realnost prijetnje budućih žestokih posljedica Srbima. U poruci njemačkog veleposlanstva u Zagrebu od 26.6.1942 g. kaže se: „Njemu su dali do znanja da će pravoslavnim biti loše, ako on ne preuzme odgovornost“. A u drugom pismu veleposlanstva 28.6. je bilo podcrtano, zašto je Germogen dao suglasnost – samo da bi, ako je ikako moguće, izbavio pravoslavno stanovništvo od daljnjeg žestokog proganjanja.
I zaista, nakon toga što se arhibiskup Germogen odlučio na ovaj korak, službena Hrvatska vlada je zaustavila genocid nad Srbima. Bilo je pojedinačnih slučajeva divljaštva od strane pojedinaca, ali oni nisu nosili masovni karakter.
Nije bila narušena strana pravoslavnog vjeroučenja kao i njena čistina. Germogen se nadao otvorenom i slobodnom pravoslavnom Saboru, sa sudjelovanjem arhirejev Srbske Crkve i Ruske Istino Pravoslavne Vanmatične Crkve, na koje je bio spreman donijeti izvještaj o svojim djelovanjima. I nije njegova krivica u tome, što je Srpska Patriarhija, umjesto otvorene i istinske rasprave o tragediji srbskog naroda u „Nezavisnoj državi Hrvatskoj“, otišla u suradnju sa komunističkom vladom i zapečatila njihova imena kao „vojnih i političkih kriminalaca“, što oni u stvarnosti nisu nikako bili.
2-15 Prosinca 2010g.
Pror. Avvakuma
+Arhiepiskop Tihon / Архиепископ Тихон
Omski i Sibirski, / Омский и Сибирский
Predstavnik Arhirejskog Sinoda / Председатель Архирейског Синода
Ruske Istino Pravoslavne Crkve / Русской Истинно Православной Церкви
+Arhiepiskop Veniamin / Архиепископ Вениамин
Crnomorski i Kubanski / Черноморский и Кубанский,
Zamjenik Predstavnika Sinoda / Заместитель Председателя Синода
Rusko Isitno Pravoslavne Crkve / Русской Истино Православной Церкви
+Episkop Germogen / Епископ Гермоген
Cernigovski i Gomeljski / Черниговский и Гомельский