Molitva – Nedjelja, 12. lipnja
Božja prisutnost
A sada svoje misli uzdižem k tebi Gospodine.
Ostavljam po strani sve svoje brige i zanimacije
i tražim odmor i okrepu u tvojoj blizini.
Sloboda
Pokušat ću bar nakratko zaboraviti sve brige i probleme
koji me možda muče u ovom trenutku.
Sve svoje brige stavljam u Božje ruke – barem nekoliko minuta dok traje ova molitva.
Svjesnost
U čemu u svom životu trenutačno pronalazim nadu, ohrabrenje i rast?
Vraćajući se u mislima nekoliko mjeseci unatrag,
jesam li sposoban uočiti koje su to moje aktivnosti urodile bogatim plodom?
Ako sam uočio takva područja,
odlučit ću da im i u budućnosti osiguram prostor i vrijeme.
Riječ Gospodnja
Lk 7,36-50
Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu.
Kad, eto, neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva pomisli: “Kad bi ovaj bio Prorok znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.” A Isus, da mu odgovori, reče: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on će: “Učitelju, reci!” A on: “Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti otpusti obojici. Koji će ga, dakle, od njih više ljubiti?” Šimun odgovori: “Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.” Reče mu Isus: “Pravo si prosudio.”
I okrenut ženi reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.” A ženi reče: “Oprošteni su ti grijesi.”
Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?” A on reče ženi: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Primijeti koliko se često susret s Isusom u evanđeljima smješta oko gozbe. Poput ove nepoznate žene i ja tražim Isusa. Donosim sa sobom svoju grješnost. Ta grješnost je, na neki način, moj dar Isusu.
Promatram Isusovo poštovanje prema ženi. On je mogao uzmaknuti od njezinog dodira i zahtijevati da je se izbaci van. Umjesto toga sav joj se posvećuje. Isus uvijek ima vremena za mene. Isus primjećuje sitne geste – mali dodir ljubavi iskazan u vodi, ulju, suzama i poljupcima.
Kakve geste ljubavi mu ja mogu iskazati? Ova je žena jednostavna, ponizna, puna povjerenja. Neka od nje učim i tako i ja dođem bliže Isusu.
Razgovor
Isuse, progovaraš mi u tekstu Sv. pisma.
Daj da odgovorim na tvoj današnji poziv.
Nauči me da prepoznam tvoju ruku na djelu u mom svakodnevnom životu.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
