MATE BULJUBAŠIĆ: Pet godina sam imao već
Skrivali su me u podrume i skloništa,
Nedostajalo mi je svjetla i zraka.
Parkove, šume zelene i igrališta sam snivao,
Jer pet godina sam imao već.
Trebao sam pijesak obala Dunava,
Tete i vrtiće pune djece i igračaka,
Svjetlost sunca a ne svijeća voštanih,
I crtiće sam gledao u snovima.
Odnijeli su me jednoga dana,
Daleko od rodnog mi doma
I obala Dunava.
Oca sam tražio svojega,
Jer pet godina sam imao već.
Danas u nadi se vraćam,
na plave obale Dunava,
Pronaći dom i oca svojega,
Jer dvadeset mi je godina već!
Mate Buljubašić
