Kada rekapituliramo kroz povijest, hrvatske izdajice, skupa s okupatorima, naročito sa Srbima kao okupatorima od 1918. godine, jasno je zašto i na koji način se pobjeđivalo Hrvate u Hrvatskoj. Da bi im uzimali zemlju i ostala materijalna bogatstva, bio je razlog da su Hrvate raseljavali i na razne načine uništavali, da se nikada ne bi vratili.

Nemilosrdno su Srbi uništavali Hrvate i dok su se povlačili sa svojih ognjišta i sklanjali, kao poraženi, preko Austrije na zapad po svijetu, sve do 1990. godine.

I danas ostaci okupatora djeluje destruktivno i agonija nije prestala, jer raznim specijalnim ratovima maltretiraju Hrvate. Ipak, po spoznaji i dalje urednim življenjem ispunja se dovoljan razlog pa domaći diverzanti s repovima okupatora na kraju će biti gubitnici i otići će  na smetlište. Koliko jedan narod istrajava dalje ovisi o žrtvovanju i žrtvi kao zalogu za milost Stvoritelja.

Čovjek je kvaliteta i društveno biće koje može apstrahirati, zato svi  koji dozvole da ih zlo zastupa i sami su odraz nereda i neodgovorni. Kada se zlonameće pomoću pojedinaca iz jednog naroda treba biti odlučan da ne bi bilo nereda i žrtava.

Otkrio se i hrvatski premijer kada se poklonio „neprijateljima“,  sinovima hrvatskog naroda koji su održavali vatru na ognjištima svojim i njegovom da se ne ugase (zato su i stradali), za što se i dalje Hrvatima sudi. Poznato je da je zlo slijepo i po navici se vraća na mjesta zločina, direktno ili indirektno, tako sudbinu svoju dograđuju  – nastavljaju što je jednako posljedica, izopačenost i do sedmog koljena mrak, sve dok se ne obrate ili propadnu.

Dakle, čime vlastodršci kao opsjednuti pokazuju sebe po antihrvatskoj modificiranoj šabloni, sami će odgovarati pred Stvoriteljem Života.

Čovjek svjedoči da svaki pojedinac odgovara za sebe, ali dodatno i kao žrtva svojih roditelja . . ., današnji vlastodršci uglavnom su  rođeni  nakon  drugog svjetskog rata, nisu realno odgajani da bi spoznali istinu, kolika se nesreća srušila na Hrvate dok su u Hrvatskoj branili ognjišta svoja. Životom u ime kojeg su se borili i bore dalje, Hrvati znaju tko je sa Stvoriteljem koji je prvi i Život, a tko drugi uz lucifera odabranog kao najgoru varijantu za sebe.

Čovjek je po duši kvaliteta koja može apstrahirati i zato je odgovoran, shvatljivo je kada životinja griješii pored iskustva … ali čovjek.

Srbima je velika Srbija neostvarena, prošlost i opomena, što hrvatski janjičari još nisu spoznali – shvatili, pa zlorabe kršćansko praštanje, da se zlo ne potencira već gasi, a čovjek prosvjetljuje i nadilazi Stari zavjet. Ne shvaćaju da su srpske maske u obliku partizana razotkrivena prošlost, da se ispunio razlog, a Hrvati spoznali, k tome svjedoče i grobnice Hrvata po kugli zemaljskoj kao nedjela janjičara i Srba.

Janjičari, odmetnuti od svoga naroda, obilježili su i potvrdili svoju ćud masovnim grobnicama dok su desetkovali hrvatski narod, koji se od zadobivenih rana, pritisaka, stradanja još nije oporavio.

Aktualni vlastodršci danas, po godinama mladi, odraz su neznanja, ne znaju o stradanjima Hrvata od 1918. godine do drugog svjetskog rata, zatim kroz Hrvatima nametnuti drugi svjetski rat.

Svrstali su se sa srpskim „herojima“ s Bleiburga, Kočevskog roga, Križnog puta, i . . . poslije Drugog svjetskog rata, stvarne hrvatske izdajice koje su sa Srbima stvarali Veliku Srbiju, po navici – odrazu odgoja i ne znaju kome i zašto su im roditelji služili. . . ali znaju oni koji su teror osjetili u Staroj Gradišci i drugim zatvorima, što se riječima ne može opisati.

Danas gledano Velika Srbija nije ostvarena, a hrvatski vlastodršci zbog manjka spoznaje i njihovi sinovi u Hrvatskoj, izjavljuju da su neprijatelji Hrvata i to onih koji su branili Hrvatsku od aveti s istoka i zapada, kao pripadnici istog naroda, iz kojeg su i njihovi roditelji koji su se također prevareni borili po Hrvatskoj protiv roda svoga, i danas kao da im je žao što Velika Srbija nije ostvarena.

Dakle, zaneseni idejom o Velikoj Srbiji otkrili su svoju želju i kvalitetu, a njihova demagogija i laž u tom pravcu je prozrijeta, naročito i kada to potvrđuju i hrvatske nedužne žrtve, dakle, neznanje je mrak i zlo.

Poznato je da se čovjek nekada opire odvikavanju po cijenu dobra i budućnosti, što naročito ometa one koji su duboko u paklu u kojem pod teretom grijeha dalje ne mogu lagati sebi, njihovo je vrištanje odraz njihovih nedjela.

Dok se ne obrate moraju u ime Života služiti kao opomene, izluđuju pod teretom zla koje su počinili, da se ne sjećaju svojih nedjela. Stvoritelj je milostiv i pokajnicima su otvorene mogućnosti spasa i njihovim sinovima – slijedećim generacijama.

Dakle, po iskonskim načelima i volji čovjeka grijeh -zlo se prenosi na unuke kada ih roditelji nisu upoznali sa svojim grijesima i prekinuli suportirati zlu, pa im kao žrtvama očeva trnu zubi, zato odlaze na mjesta zločina koje su počinili njihovi djedovi i očevi, jer zločinci po mislima, djelima i propustima ustraju do svoje propasti, ako ne prestanu služiti zlu, ne obrate se i ne traže oprost zbog prolivene krvi. Zato se unuci trebaju obratiti radi općeg dobra i sebe.

Njemački filozof Kant upozorava i pita zašto ne bi nekoga ubio za jedan sladoled. Odgovara da to normalan čovjek po ustrojstvu duše – Života ne može učini, po bilo koju cijenu materijalnih koristi, sve dok pojedinac kvalitetu duše ne pomuti. Tako su postali – nastali neki zaneseni Jugoslaveni i partizani, i neki vlastodršci u Hrvatskoj s tendencijom i dalje pod maskama trovati i producirati žrtve, što im je po navici usputno i nebitno.

Tko se sjeća vremena poslije Drugog svjetskog rata, i poslije do 1990. godine, nad  Hrvatima je vršen pritisak u Hrvatskoj i u svijetu, gdje god su se nalazili, nasrtalo se na živote Hrvata da bi se okoristili njihovim imanjima, jer vampiri kao prazne mješine tražile su i traže krv u Hrvatskoj. . . nisu spoznali da su u službi smrti – robovi materije.

Očito, pored kvalitete čovjeka kojom može odolijevati neredu i zlu Hrvati, radi prividnih koristi griješe i ruše vlastite temelje Života, propadaju kao narod. Naviknuti od okupatora, neodgovorno varaju i otimaju što im ne pripada, a vlastodršci tako potiču narod . . . , sve od 1990. godine, despoti po kvaliteti nisu dorasli – zadatku u Hrvatskoj vladi, što pravdaju despotskim stilom, opijeni vlašću, danak im je u . . . što je pokazatelj njihove naravi.

Što sve dozvole svjesni Hrvati. . . kada premijere, vlastodršce, i ostale zastupnike podržavaju kao vladare života i smrti u Hrvatskoj gdje živi 95% katolika. Očito, magla je otrovna, a zlo, gluho i slijepo, ima kontrolu nad narodom, kada ih indiferentno podržava dok čine nered. Ovo se realno vidi kroz povijest, iskustveno i znanstveno.

Zašto se gubi urednost i nezaobilazni temelji Hrvata, koji su kao naivno uspavane žrtve, jer se dovoljno ne žrtvuju za svoje temelje – uvjete Životu. Za to svaki Hrvat snosi dio odgovornosti, koja se uglavnom izbjegava, pa omamljeno halucinira, linijom manjeg otpora, jer nije samokritičan, utoliko u agoniji kritizira.

Dakle, očekivati se može po zasluzi, bilo u pravcu Života ili smrti, adekvatno žrtvovanju. Zato se čovjek treba obratiti i biti novi – bolji, da spozna sebe, a da su svi okupatori bili okrutni, što su i pokazali; Turci, Mlečani, Austrijanci, Mađari i Srbi . . . , koji su skupa s hrvatskim izdajicama stvorili nered Životu Hrvata, usmjeravali Hrvate u nered – smrt.

Natalitet – Život neka bude Hrvatima mjerilo žrtvovanja u Hrvatskoj
RAĐANJE JE UVJET OPSTANKU I ZADOVOLJSTVU!

Zagreb, rujan 2012. godine
dr. sc. Ilija Barjašić

Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT
i
Predstojnik razreda HAZU- D/D- a  za poticaj nataliteta u Hrvatskoj

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save