ANTIFE U AKCIJI POMAGANJA HDZ-u
Navalile antife usrećivati hrvatski narod, a da bi to postigli, sveopće veselje, radost i prosvjetljenje iz Brezovice, pokušavaju prilagoditi i podučiti HDZ.
Ono što sam sinoć u svom Dnevnom detektoru najavio kao pravac kojim će se pokušavati usmjeriti HDZ, a onda i ukupna nacionalna politika u Hrvatskoj uoči narednih parlamentarnih izbora, već se jutros snažno počelo provoditi.
Ako samo površno pregledamo medije, pogotovo televizijske emisije s desetinama „analitičara“, a pogotovo one gdje se sučeljavaju komentatori dnevnih novina, više je nego vidljivo da je to taj pravac djelovanja i nastavak snažnog pritiska na autonomiju HDZ-a i njegove izbore, kako ljudi tako i politika.
Navalile antife usrećivati hrvatski narod, a da bi to postigli, sveopće veselje, radost i prosvjetljenje iz Brezovice, pokušavaju prilagoditi i podučiti HDZ.
Rijetki su trenuci, a još rijeđi razlozi da se u koliko toliko relevantnom osvrtu na dnevne i bitne političke događaje i pitanja čovjek osvrne na nešto što govori kolumnistikinja Novog lista Tihana Tomičić. To je u pristojnom svijetu jedino usporedivo sa sažaljenjem.
Njena čestitka povodom Dana antifašizma je sama po sebi pokazatelj da takvi kao ona ne mogu proniknuti u bit stvarnosti u Hrvatskoj, da im je polazište partizanski bukvar, zaslijepljenost, svako odreknuće bilo kakvog relevantnog propitkivanja povjesnih događaja i njihovih posljedica na suvremenu Hrvatsku. Moglo bi se reći i na suvremeno društvo, ali, to bi bila prezahtjevna filozofija za takve intelektualne potencijale.
Antifašizam kao pojam i sadržaj u Hrvatskoj i jest stradao i postao strašilo zbog nekritičke primjene, pa da je sami Bog stvorio čovjeka u Brezovici, a taj čovjek radio ono što su radili njegovi pajdaši, ne bi bilo niti jednoga jedinoga vjernika koji bi pošao za njim. To je racionalni sadržaj Brezovice danas.
Brezovica i sve ono što je proisteklo iz nje je toliko zagađeno kasnijim slijedom povijesnih događaja, a pogotovo idejnim i propagandnim smradom današnjih baštinika tih postbrezovačkih događaja, da nema tog vodopada ni tvornice sapuna, niti miomirisa koji bi od njih i tih vrednota uspio pristojnom čovjeku biti prihvatljiv.
Da Tihana Tomičić i njoj slični smiju i znaju izaći iz bukvara na temelju kojega su stekli svoj intelektualni status, postavili bi si pitanje relevantnosti i razloga slavlja u današnjoj Hrvatskoj. Slavi se činjenica i događaj da se skupina komunista odmetnula u šumu na poziv Komunističke partije SSSR-a na dan napada Hitlerovih trupa na tu državu. Postavili bi si pitanje povijesnoga uporišta i uopće refleksija toga događaja na prijepore suvremene Hrvatske, činjenice da je skupina ljudi mrino gledala okupaciju svoje zemlje, svoga naroda, stvaranje i razvoj diktature te porobljavanje čitave Europe sve dok je njihov komunisitčki vođa bio u Paktu s Hitlerom.
Iz toga događaja proizašla je nakon 1945. godine diktatura epskih razmjera nad hrvatskim narodom, smrt i progoni kakve i veći narodi jedva podnesu. Sve to je završilo krvavim ratom za slobodu hrvatskog naroda devedesetih.
Zašto se dakle lažemo da je taj događaj u Brezovici u temeljima hrvatske državnosti?
Nije.
Jer, hrvatska državnost je nastala i postala usprkos Brezovici.
Brezovica simbolizira njenu najdublju negaciju.
Dakle, slavimo jer nismo još uvijek slobodan narod.
Duh nam nije slobodan.
To je više nego eliminirajuća temeljna odrednica za svako slavljenje, pa i za svako poštovanje, bez obzira kojim su se sve motivima vodili ljudi koji su se uputili prema šumama i gorama.
Kako je god isitinski motiv tadašnjeg Hrvata pristupiti ustašama ili domobranima mogao i morao biti stav da se mora branititi svoja proglašena nacionalna država, kompromitiran zločinima u ime te države, tako je i daleko više istinski ideal nekakve svjetske pravde i slobode, komprimitiran epohalnim zločinima protiv hrvatskog naroda u ime tih ideala.
Zbog toga je danas slaviti u Brezovici samo kompromis sa strukturama koje zbog niza okolnosti nisu poražene, iako s njima nema ni slobode, ni demokracije ni humanizma. Jer, ništa poteklo na zlu ne može biti nikada prihvatljivo.
I, sad takva Tomičić, agitpropovka zla naslijeđenoga iz Brezovice, savjetuje HDZ.
Zabrinuta je za budućnost Hrvatske, pa odlučila pomoći onim nedokazivima, sklonima – fašizmu.
HDZ-u.
Jer ovi drugi su antife, oni su odavno dokazani.
Dobronamjerno predlaže HDZ-u da idu s jednim kandidatom na stranačke izbore, da se konsolidiraju, da se okupe eventualno u Brezovici i nadahnu. Pa da oko Plenkovića zauzmu partizanske stavove, a ako ne znaju, Tihana će im napisati. Potom na miru provedu stranačke izbore, jer zaboga, ne bi se smjelo uznemiravati radničku klasu, radne ljude i građana, a naročito poštenu inteligenciju kao Tihana – tijekom ljeta.
Zabrinuta je za njih, jer bi mogli izazvati Zorana, koji bi zbog prekida ljetovanja i uznemiravanja mogao postati – živahan pa pozvati Marasa, Grčića, Opačićku i Matića u partizane. A to ne bi bilo dobro. Zbog opće pristojnosti i dobročinstva prema HDZ-u nije Tihana veleumna i dobrostiva ni spomenula Komadinu, Obersnela, Frljića i sveukupni potencijal Rijeke, ojačan Radom, njegovim sinom, snahom, te Željkom Jovanovićem i ostalim revolucionarima i čuvarima revolucije.
I oni su zaslužili pregristi kakvo zatučeno janje, dva, kakva odojka i malo ispružiti umorna revolucionarna tjelesa po plažama mukotrpno preotetoga mora i obale fašistodnim Talijanima među kojima su na jedvite jade istesali antifu Radina, da ih prosvijetli svijetlima Brezovice.
Brate mili, rekla bi naša Tihana, sastanite se, lijepo izaberite Plenkovića, odrecite se svih onih koji nose ustaške kape, zatim otpilite Markićku, Ilčića, izađite na prosvjed protiv Katoličke crkve, ali nemojte se zanijeti pa smaknuti kakva svećenika, jer smo sad antifa demokracija, nego ga lijepo onako medijski zgrmite ili kakvim žešćim prosvjedom stotinjak Mirjana Mirt, Urša, Vilija i sličnih pokulturenih stvorenja.
Čovjek bi se svemu ovome smijao da je smiješno. Naime, koliko god je opskurno „mišljenje“ te Tomičić i stotina sličnih, koji danas dobronamjerno pokušavaju uvjeriti HDZ da se odrekne ustašluka i fašizma, kojeg će mu oni dobronamjerno pronaći i razabrati u HDZ-ovim redovima, nažalost toliko gotovo pa vjerno preslikava odnose stvari u mainstream medijima i na javnoj sceni.
Jer, zaboga, kako će se HDZ usuditi izabrati čovjeka, bilo koga bez certifikata – antife?
Zbog toga Tihana i antife očekuju da Brkić odmah uzme za ruke Plenkovića i još par kandidata, pa čak i ako nisu kandidati, te odu u Brezovicu, tamo prisegnu, pardon, zakunu se da se odriču Hasanbegovića te svega što, kako je ono Opačićka rekla smrdi na katoličku septičku jazbinu, a da nakon toga odu Tihani da ih – iščetka. Kad se zaliju mirisima Brezovice i napoje iz antifa rijeke, mogućnosti su im neograničene. Smiju drmnuti stotinjak milijuna na lažnom remontu MIG-ova, smiju pljačkaše milijardi kuna neplaćenoga poreza državi nagraditi od guljenjem krumpira do novih sinekura, smiju financirati svakoga tko se upiše u antife i napoji s rijeke antifašizma, jedino s vremena na vrijeme moraju prisegnuti kakvom psovkom protiv Crkve, ustaša, fašista i zaplakati nad ugroženim Srbima.
Velikodušnost kakvu svijet ne pamti.
Pa, zar još čekaju u HDZ-u, zaboga?
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
