KAKO SIJETE, TAKO ĆETE I ŽETI: Ova priča će vas natjerati da se zamislite
Bila jednom jedna slabašna starica koja je, kada je njen voljeni muž umro, otišla živjeti sa sinom, snahom i unukom.
Svakog dana njen vid i sluh su se pogoršavali. Ponekad su se njene ruke toliko tresle da bi se grašak iz njenog tanjura otkotrljao na pod, a juha iscurila iz šalice.
Sin i snaha nisu mogli da joj pomognu, ali ih je nervirao nered koji je pravila. I jednog dana su rekli – što je mnogo, mnogo je, pa su za nju postavili mali stol u ćošku pored ormara za metle i dali joj da tamo sama jede sve obroke.
Za vrijeme jela ona bi ih gledala sa drugog kraja sobe, očiju punih suza, ali oni teško da su razgovarali s njom, osim što bi je grdili kad bi joj ispala žlica ili viljuška. Jedne večeri, upravo prije večere, mala djevojčica je sjedila na podu igrajući se kockama.
“Što to praviš”, upitao ju je otac ozbiljno.
“Pravim mali sto za tebe i mamu”, odgovorila je.
“Tako da možete sami jesti u kutu kad ja budem velika.”
Otac i majka su zanijemili. A onda su počeli plakati. U tom trenutku su postali svjesni onoga što su uradili i tuge koju su prouzročili.
Te večeri vratili su staricu na njeno pravo mjesto za velikim stolom i od tog dana ona je uvijek jela s njima. A kad bi komadić hrane pao na stol ili bi viljuška zalutala na pod, izgledalo je da nikoga nije briga za to.
Izvor: ovdje
