Pročitajte sve što trebate znati o Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske
Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) politička je stranka koja je pravni sljednik Saveza komunista Hrvatske – vladajuće političke organizacije u jednopartijskoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj.
Nakon sukoba slovenske i srpske delegacije na 14. izvanrednom kongresu Saveza komunista Jugoslavije, što je rezultiralo odlaskom slovenske delegacije s kongresa, na odbijeni prijedlog vođe hrvatske delegacije Ivice Račana da se sjednica kongresa prekine, hrvatski su izaslanici također napustili kongresnu dvoranu. Ovaj događaj označio je kraj vladavine SKJ i bio je jedan od ključnih u raspadu SFRJ.
U isto vrijeme u Hrvatskoj su tekle pripreme za prve višestranačke izbore za Sabor Socijalističke Republike Hrvatske, nakon što je Savez komunista Hrvatske 10. prosinca 1989. donio odluku o raspisivanju izbora na svim razinama, koji su održani u travnju i svibnju 1990. godine. Tijekom kampanje za prve višestranačke izbore tadašnji predsjednik SDP-a Ivica Račan nazvao je Hrvatsku demokratsku zajednicu “strankom opasnih namjera”. Na izborima pobjeđuje HDZ, a Savez komunista Hrvatske s oko 35 % glasova osvaja 72 zastupnička mjesta u Saboru. Dana 25. lipnja 1991. prilikom izglasavanja Deklaracije o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, zastupnici SDP-a napustili su sabornicu, ne želeći sudjelovati u donošenju te odluke.
Sljedeću priliku Socijaldemokratska partija Hrvatske – Stranka demokratskih promjena je imala na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske. No, rezultati su bili porazni jer je sa samo 7,54 % osvojenih glasova dobila svega 11 zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru.
SKH se teško nosila s demokratskim promjenama u Europi i Hrvatskoj. Tek je krajem 1990., pod utjecajem promjena, promijenila naziv u Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena, a tek 1993. preimenovala se u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske.
Godine 1995. prijevremeno je raspušten zastupnički dom i održani su treći hrvatski parlamentarni izbori. SDP je još jednom ishodio poražavajuće rezultate i s 8,93 % glasova birača dobiva samo 10 (od ukupno 127) mjesta u Hrvatskomu državnom saboru.
Čistke na HRT-u za Račanove vlasti
Na četvrtim parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. godine koalicija SDP-HSLS osvaja 38,7 % glasova birača te se uspostavlja vlast koalicije šest stranaka s Ivicom Račanom kao predsjednikom Vlade, koja će se još zvati i “trećesiječanjskom koalicijom”. Nakon dolaska na vlast, SDP mnogim novinarima ukida radno mjesto na HRT-u, čime započinje proces tzv. “detuđmanizacije”. Uskoro 2001. godine stižu prve haaške optužnice za određene istaknute hrvatske generale u operacijama Bljesak, Oluja, Medački džep. Iako se u početku govorilo da se optužene generale neće procesuirati haaškom sudu, ubrzo je postalo izvjesno da generali poput Mirka Norca moraju biti procesuirani. Zbog prijepora oko pitanja suradnje s Haaškim sudom, 2002. godine Dražen Budiša i HSLS napuštaju Vladu, a Ivica Račan zadržava parlamentarnu većinu i dobiva novi mandat za sastavljanje Vlade.
Nakon parlamentarnih izbora 2003. godine nova vladajuća stranka je HDZ kojima se priklonila i koalicija stranaka HSLS-DC. SDP – koji je na tim izborima uz potporu koalicijskih partnera dobio 23,26 % glasova tako postaje najjača oporbena stranka, s 34 saborska zastupnika
Ivica Račan, tadašnji predsjednik stranke, 11. travnja 2007. daje ostavku na mjesto predsjednika SDP-a zbog malignog tumora koji mu je bio dijagnosticiran u području ramena. Ivica Račan preminuo je 29. travnja 2007., osamnaest dana nakon što je podnio ostavku, a kao novi predsjednik stranke na izvanrednoj skupštini stranke izabran je Zoran Milanović, čija je vizija trebala osigurati uvjerljivu pobjedu na izborima 2007. Unatoč najboljem izbornom rezultatu od stvaranja stranke – ukupno 32,5 % glasova svih birača – SDP nije bio u saborskoj većini koja je nakon tih izbora formirala vladu.
Godine 2009. u Kastvu, Zoran Milanović zajedno s predsjednicima HNS-a Radimirom Čačićem, IDS-a Ivanom Jakovičićem te HSU-a Silvanom Hreljom osniva Kukuriku koaliciju te pobjeđuje na parlamentarnim izborima održanim 4. prosinca 2011. godine. Kukuriku koalicija je osvojila 80 od ukupno 151 mandata, a Zoran Milanović je postao mandatar dvanaeste Vlade Republike Hrvatske.
Sredinom 2014. godine je politički položaj SDP-a ozbiljno uzdrman uslijed očitog neuspjeha i nesposobnosti da nakon gotovo tri godine obnašanja vlasti započnu izvoditi Hrvatsku iz teške gospodarske i društvene krize. Na javni ugled SDP-a negativno utječu i unutarstranački sukobi, među kojima je najteži bio između predsjednika SDP-a i predjednika Vlade RH Zorana Milanovića s jedne, te donedavnog potpredsjednika Vlade RH i ministra financija Slavka Linića s druge strane. Linić je nakon iznimno dugotrajne rasprave na Glavnom odboru SDP-a izbačen iz partije, ali uz veliku podijeljenost vrha stranke (s 50 glasova “ZA” i 47 “PROTIV” isključenja).
Važno se prisjetiti i svih afera koje su bile vezane uz vladu Zorana Milanovića koja je po svim segmentma bila jedna od najpogubnijih za Hrvatsku. Rekorder po aferama zasigurno je bio ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina – o svim aferama pročitajte OVDJE. Također, u svibnju ove godine Europska komisija je uputila hrvatskim vlastima dopis s primjedbama u vezi s natječajima za projekte iz Programa ruralnog razvoja. Glavne primjedbe Europske komisije odnose se na umjetno stvaranje uvjeta za dobivanje europskih sredstava. Više pročitajte OVDJE.
Od mnogobrojnih afera vezanih uz Vladu Zorana Milanovića – izdvojit ćemo samo neke:
– Mirela Holy je u lipnju 2012. bila prisiljena na ostavku zbog maila kojim je od predsjednika uprave Hrvatskih željeznica Renea Valčića tražila zaštitu za Heidi Maziju, suprugu SDP-ova člana Gorana Mazije.
– Mjesec dana nakon što je Branko Šegon smijenjen Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa zaključilo je da je bio u sukobu interesa jer je kao suvlasnik u tvrtki Facta Vera dobio kredit od 31,4 milijuna kuna od HBOR-a zbog čega je kažnjen s 40 tisuća kuna.
– Višestruke afere Željka Sabe i Marine Lovrić Merzel. Bivši vukovarski gradonačelnik Željko Sabo u prosincu 2015. pušten je iz kaznionice u Lipovici na uvjetni otpust nakon što je odlužio zatvorsku kaznu zbog podmićivana saborskih zastupnika. Dok Uskok Lovrić Merzel tereti da je sa svojim suoptuženicima odgovorna za niz nezakonitosti – od primanja mita i pranja novca do neosnovanog plaćanja savjetnika, preplaćivanja zgrade za Hitnu pomoć i trošenja javnog novca na zabave.
-Jako puno je trebalo da ministrica kulture Andrea Zlatar Violić da ostavku. Navela je tada da prihvaća odgovornost za nepravilnosti u računovodstvenom poslovanju i ispričava se zbog nedovoljne kontrole i nepridržavanja propisa u financijskom poslovanju. O svim aferama bivše minitrice pročitajte OVDJE.
– Vesna Pusić, sada bivša potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova, iza sebe je ostavila brojne stvari po kojima ćemo je pamtiti. Neke od njih bile su u najmanju ruku razlog za ostavku ili smjenu, ali to se nije dogodilo. Više pročitajte OVDJE.
– “Posljedice djelovanja Željka Jovanovića su zastrašujuće”, oštar je bio Vilim Ribić jednom prigodom. Sve o pothvatima tog bivšeg ministra pročitajte OVDJE.
O svim aferama korumpirane i nepotističke Vlade Zorana Milanovića više pročitajte OVDJE i OVDJE.
Kontroverzije oko pristupa arhivima Komunističke partije Hrvatske
SDP je u posjedu cjelokupne arhivske građe iz vremena kada se ta stranka zvala “Komunistička partija Hrvatske” i “Savez komunista Hrvatske”, te je za sada pristup toj građi moguć samo uz odobrenje SDP-a. Riječ je o arhivskoj građi od iznimne važnosti za izučavanje povijesti iz razdoblje Socijalističke Republike Hrvatske kada su tijela te partije donosila najvažnije odluke o životu naroda i djelovanju tijela vlasti – dapače je to razdoblje povijesti vrlo teško shvatiti bez poznavanja činjenica o postupanju Partije. U lipnju 2014. godine dr. sc. Ivo Lučić s Hrvatskog instituta za povijest optužuje vrh SDP da pristup dopušta samo svojim pristalicama, koji potom prezentiraju samo informacije koje u boljem svjetlu prikazuju djelovanje komunističke partije: “Za neke neovisne, kritične istraživače nema uopće govora da će doći do takvog gradiva, čak niti gradivo nekadašnjih Komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu koji nisu bili partijska institucija, nego državna, ali i to gradivo smješteno je unutar partijskog i morate i zato tražiti dopuštenje SDP-a”. Više pročitajte OVDJE.
U listopadu 2014. godine u svezi pristupa partijskim arhivima javno nastupa i povjesničar dr. sc. Davor Marijan, koji – na primjeru aktualnog suđenja za ubojstvo emigranta Stjepana Đurekovića iz 1982. godine koje se protiv bivših čelnika UDBE vodi u SR Njemačkoj – iznosi svoje mišljenje da je uloga SDP u kontroli arhiva Saveza komunista Hrvatske, ali i svojedobnog Republičkog komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu (koji da je bio državno, a ne partijsko tijelo, ali njegovu arhivu kontrolira danas SDP) neprihvatljiva i zapravo nezakonita. Više pročitajte OVDJE.
Izvor: narod.hr
