Duboko i opasno podijeljena Velika Britanija
Britanska odluka da napusti Europsku uniju izazvala je nezapamćene političke i društvene podjele u zemlji. Jedna je od najvećih prijetnji ideološka i politička polarizacija koja će potkopati ekonomski razvoj i nacionalnu stabilnost. Glas za Brexit je iznenadio i one lidere koji su vodili kampanju za izlazak iz EU, da bi zatim pokrenuo obje velike političke stranke prema raskolu.
Javno raspoloženje je nestabilno i djeluje kao mješavina straha i rastućeg bijesa spram političkih elita jer su pogrešno prikazivale britansku ulogu u EU. Sljedećih nekoliko mjeseci bit će kritično za budućnost zemlje koja se nekad dičila pragmatizmom i racionalnošću. Dok jedni političari traže da se uspori pokretanje Članka 50 Lisabonskog ugovora, okidača za napuštanje EU, drugi vjeruju da bi proces trebalo ubrzati. Brexit je razotkrio duboke ideološke pukotine i destruktivnu polarizaciju centrističkog i radikalnog krila i među laburistima i među konzervativcima. David Cameron je dao ostavku i otvorio prostor za borbu za vodstvo među torijevcima. Istodobno je oporbena Laburistička stranka na rubu podjele na suparničke frakcije dok niti jedna druga vjerodostojna politička formacija ne čeka svoju priliku. Konzervativci trebaju imenovati novog stranačkog lidera i premijera. Boris Johnson, bivši gradonačelnik Londona i šampion Brexita, neće se natjecati jer mu je nakon referenduma pala podrška. Jačanje europske integracije i povećanje broja imigranata izazvali bi nacionalistički sukob među konzervativcima i potaknuli rast radikalno desne Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP). Pobjeda Brexita daje čist mandat antieuropejskim torijevcima za koje je glavna briga spriječiti UKIP da se okoristi referendumom. To će odvesti stranku prema tvrdoj desnici. Konzervativni proeuropski krug, koji je vodio stranku, diskreditiran je i sljedeći će lider morati dokazati svoje euroskeptično uvjerenje. Theresa May, ministrica unutarnjih poslova, i Michael Gove, ministar pravosuđa, vodeći su kandidati i oboje najavljuju da će smanjiti imigraciju blokirajući slobodan protok ljudi iz EU. Kandidati će proći niz glasanja među 330 stranačkih parlamentarnih zastupnika. Dvoje najpopularnijih će se zatim suočiti s glasanjem ukupnoga stranačkog članstva, a rezultat se može očekivati početkom rujna.
Na drugoj strani političke arene laburistički lider Jeremy Corbyn suočava se s općom pobunom svoga kabineta u sjeni. Smijenio je svoga popularnog “ministra” za vanjske poslove Hilaryja Benna jer je pokušao organizirati puč i većina ostalih “ministara” je promptno dala ostavku. Laburisti se cijepaju i Brexit je pokazao povijesnu laburističku podjelu na tvrdu socijalističku ljevicu i meki socijaldemokratski centar. Umjesto da vide EU kao neoliberalnu zavjeru, lideri “novog laburizma” gledaju na nju kao na sredstvo za gradnju prosperitetnije Europe. Corbynova pobjeda u rujnu 2015. za stranačko je vodstvo bila povratak na “stari laburizam” koji obnavlja politike kao što je renacionalizacija britanske industrije. Corbyn je pobijedio unatoč opiranju većine laburističkog establishmenta.
Iako je Corbyn čak i stao u obranu ostanka u EU, njegova je kampanja bila slabašna i neučinkovita, a odbio je nastupiti zajedno s Cameronom kako bi poslao poruku nadstranačke solidarnosti. Brexit je tako osvojio velik broj tradicionalnih laburističkih glasača, što bi onemogućila ozbiljna Corbynova kampanja. Rezultat je toga da mnogi laburisti traže Corbynovu odgovornost za Brexit i 172 od 212 zastupnika izglasalo je nepovjerenje. Laburisti imaju stranačku konferenciju u rujnu kada bi teška borba za vlast mogla raskoliti stranku na procorbynističku i anticorbynističku frakciju.
Vakuum na najvišim razinama vlade kreirao je neizvjesnost vezanu uz pitanje kad će UK službeno pokrenuti proces napuštanja EU. Tko god bio izabran za lidera konzervativaca u rujnu, naslijedit će Camerona kao premijera i biti odgovoran za pregovore o izlasku. Neki smatraju da je mandat sljedećeg premijera samoubilačka misija. On ili ona morat će provesti Brexit i živjeti s posljedicama koje uključuju prijeteću ekonomsku recesiju. Neće moći ispuniti obećanja koja je davao tabor za izlazak, uključujući injektiranje 350 milijuna funti u zdravstvo i suzbijanje imigracije. Ključni zagovaratelji Brexita priznali su da niti jedno od tih obećanja ne može biti ispunjeno. Sljedeći premijer suočit će se s oštrom reakcijom ne samo opće javnosti, zbog rastuće ekonomske nesigurnosti, nego i euroskeptika jer neće ostvariti obećanja brexitovaca biračima. Izgledi za prijevremene izbore također ne mogu biti isključeni uz pojavu dvije tvrdolinijaške lijeve i desne političke formacije. Kako god završilo, UK se suočava s ključnom preobrazbom svoga cjelokupnog političkog poretka i radikalizacijom politike izvan EU.
Izvor: ovdje
