POŠTENJAČINA S MURTERA: Sad samo želim stalni posao
Reka bi čovik da je u državi u kojoj je prvih deset stranica novine “crna kronika” – tipa pronevjerio, zamračio, odnio, u sukobu interesa – umotana u prozirni celofan “političkih sadržaja”, sve sami lopov do lopova. Kad ono, šta’š ti vidit – nigdi ovako poštenog svita ka kod nas.
Eto, šta ima, niti petnaest, dvadeset dana da je solinski gimnazijalac Ante Giljanović našao i vratio čoviku torbu s novcem, skupim mobitelom i dokumentima i kaza: “Ma ne bi je uzeja da je unutra bija milijun! Kuna, eura ili bilo čega”, a s otoka Murtera stiže ista takva priča o poštenjačini.
O Marinu Piriji, sezonskom radniku murterskog komunalnog poduzeća, koji je čisteći popularnu murtersku plažu Slanicu našao veliki i debeli crni takujin.
Bilo je to valjda po onoj narodnoj “ko rano rani, dvije sreće grabi”, zezamo mi Marina, al on se dobrodušno smije, kao da hoće reći: “Nije, nego po onoj, tko rano rani, taj je komunalac.”
Jer isti taj posao Marin radi svako jutro, Slanica mu je prva i osnovna, a i takujine je već nalazio, pa ga je samo spremio u džep i nastavio dalje raditi. Čistiti, kupiti škovace što su kupači ostavili za sobom, šugamane, kupaće gaćice, buvele šta se pušu, šlape, grablje i lopatice iz dičjih kantica… svašta je Marin nalazio.
– A onda sam, kada sam došao na pauzu, išao pogledati šta je u takujinu. Bilo je u njemu svega – novaca, raznih valuta, dokumenata. Kada sam vidio da dokumenti glase na ime Gorana Dragića, palo mi je na pamet da bi moglo biti od košarkaša, jer pratin NBA. Ali sam onda opet pomislio – ma je, baš će on doć na Slanicu, među miljun svita, ko zna koliko ima Gorana Dragića. U svakom slučaju, da san takujin tajnici u firmi, da nađe vlasnika, ona je kontaktirala Košarkaški savez Slovenije i otamo su joj ubrzo potvrdili. Je, novčanik pripada njihovom reprezentativcu, zvijezdi NBA momčadi Miami Heat.
I čovjek je stvarno došao sa suprugom u firmu, zahvalio, preuzeo svoj novčanik i ostavio za mene jednu kuvertu, u znak zahvale, i kontakt da mu se javin. I ja san mu se onda javija, pa smo se svi skupa s njin slikali, i žena i dica, potegli selfije… Moj mlađi sin Nino Metoda ima dvanest godina i igra košarku za KK “Otok Murter”, to je za njega bilo ostvarenje sna… – priča nam Marin dok u Ulici Luke, iznad istoimene vale uređuje bršljan koji se previše razrastao pa smeta prolaznicima, a kolegica mu Katarina Džinić viče:
– As ti s kin ja radin ode u Murtelu. Sa zvijezdon! Nema ko ga nije slika! – smije se Kata, a prolaznici mu jednako tako dobacuju:
– Šta je, Marine, opet si na televiziji! Biće si opet takujin naša! – trube Murterini sa skutera.
Skuterom dolazi i direktor “Murtele” Ante Turčinov, kojem odmah u startu velimo da prvo šta triba napraviti je dati Marinu stalno radno misto. Naime, 52-godišnjem Marinu ovo je četvrta sezona kako radi u murterskom komunalcu – od lipnja pa kraja rujna. Ove je godine počeo nešto ranije, u veljači…
– To nije bilo sporno ni prije nego što se pročulo ovo Marinovo djelo. Je li tako, Marine? – pita direktor, a Marin klima glavon, ali i furbasto nam miga:
– Samo ne znan oću li ja sada, kada san posta zvijezda!
– Samo vi pravite od njega Big brothera! – zeza se i s nama novinarima direktor koji je, kao i cilo misto, ponosan na svog radnika.
– Marin je izrazito odgovoran i profesionalan radnik i stoga me uopće ne čudi što se ovako ponio kako se ponio kada je na plaži našao novčanik. Time je pokazao i svoju ljudsku kvalitetu, a ona je na koncu bitnija od svih drugih – kazao nam je Turčinov.
Skromni Marin nikako ne želi otkriti koliko mu je Dragić dao “dobre ruke” što mu je našao novčanik i prištedio mu ne samo novce nego i muka s vađenjem novih dokumenata, i to baš usred godišnjeg odmora.
– Ma nema šanse, pa da sad svi peru usta s njime da je da malo, te da je da puno, da je potpisa ugovor s Miamijem na 90 milijuna dolara. Meni je ža što mu je zbog ovog propa odmor, jer do sada niko nije ni zna da se jedna takva zvijezda kupa i sunča pored nas, među milijun drugih ljudi na prepunoj Slanici. To samo pokazuje koliko je on jedan skroman i normalan čovik, koji gušta i uživa u sasvim običnim, svakodnevnim stvarima – veli nam Marin, koji nije samo vratio novčanik slovenskoj NBA zvijezdi. Nego je svima nama vratio ono što je puno vridnije od novaca – vjeru da oko nas još uvijek žive skromni i pošteni ljudi kojima je njihov obraz prišniji od svega.
– Nema tu puno filozofije – ili si pošten ili si nepošten. Ako si vratija prvi takujin, vratit ćeš i sve druge. Ko zna koliko ih je meni kroz ruke prošlo, još dok san radija ka konobar. Čovik zaboravi, ili mu ispadne… uvik ga čeka ili na šanku, ili u upravi. Lipo ti zafali, popijete piće. Di ćeš lipše! – ispovida nam Marin svoju jednostavnu životnu filozofiju kojom zaista zaslužuje da ga murterski načelnik Toni Turčinov svako jutro pozdravi ka šta je dotur Vice pozdravlja Strikana u Velome mistu: “Vaša visosti. Sluga sam pokorni!” Bez obzira što nije visok rastom. Kada se Marin popne na svoje poštenje, toliki je da se za njega i njegov mali Murter vidi i čuje sve tamo do Amerike…
Izvor: ovdje
