Reakcija na pamflet prof. dr. Ivana Markešića
Još jedan u nizu plitkih i uvredljivih pamfleta protiv Pape Benedikta XVI. pojavio se ovih dana na jednom portalu.
Ništa novo pod suncem i na ovaj sramotni pamflet ne bismo reagirali i trošili vrijeme na njega, kad se ne bi radilo o osobi koja između ostalog kruh zarađuje i na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, prof. dr. Ivanu Markešiću.
{jathumbnail off}Pamflet pod naslovom „Kukavičluk Pape Benedikta XVI.“ bavi se Papinom odlukom da se odrekne papinske službe.
Naravno da je ova Papina odluka, osim što je iznenadila cijeli svijet, otvorila i mnoga pitanja koja su razumljiva, logična i opravdana. I kao takva traže jednaki odgovor.
No odgovor koji daje prof. Markešić niti je logičan niti opravdan, još manje razuman, već upravo suprotno.
Prof. Markešić je iskoristio ovu priliku ne da iskreno propita razloge Papina odlaska i ponudi argumentirani odgovor, nego da se po tko zna koji put bahato i nesuvislo obračuna s Katoličkom Crkvom i posebno – s golemom dozom mržnje – Benediktom XVI. čija ga golema intelektualna snaga i superiornost očito iritira.
Zaista začuđuje nepodnošljiva lakoća s kojom prof. Markešić krijući se iza akademske titule, u nedostatku suvislih argumenata klasičnim govorom mržnje ogorčeno vrijeđa i diskriminira Papu Benedikta po već izlizanom i jeftinom obrascu: malo inkvizicije, malo vještica, pa red pedofilije, pa malo vatikanskih urota i teologije oslobođenja, sve to začinjeno „autoritetom“ notornog Hansa Künga i eto recepta za kuhanje kukavičjeg jajeta serviranog na portalu kojem je mržnja i vrijeđanje modus vivendi.
Zanimljivo kako netko tko se smatra sociologom religije tako olako prosipa svoj znanstveni ugled te je posve nesvjestan elementarnih povijesnih i znanstvenih činjenica o inkviziciji, teologiji oslobođenja, spaljivanju vještica… Jer bi u protivnom znao kako se radi o jeftinim propagandističkim floskulama i davno raskrinkanim mitovima koji izazivaju podsmjeh među ozbiljnim istraživačima i poznavateljima ovih pitanja.
No osim ovakvog površnog pristupa koji samo otkriva temeljno neznanje i neobrazovanost, i kao takvo izaziva ništa drugo nego sažaljenje, nevjerojatna je otvorena optužba i kleveta kako je Papa Benedikt „znao i šutio o mnogim zlodjelima katoličkih svećenika širom svijeta, posebno onih zbog kojih su patili najmlađi i mladi, ali i žene koje su rađale njihovu djecu koja nisu smjela znati tko im je tata“.
Ovo, profesore Markešiću, nije istina! Ovakvo bezobrazno i groteskno krivotvorenje istine samo pokazuje gdje mržnja može dovesti čovjeka. Uza svo dužno poštovanje i potpuno uvažavanje prava na slobodu govora ovo je granica koja se nije smjela prijeći i zaista nas iskreno začuđuje pa i šokira činjenica kako se još nitko iz akademske zajednice nije oglasio i osudio ovakav diskriminacijski i ispod svake razine pristojnosti govor mržnje.
Ovako olako i teško optuživati i klevetati čovjeka koji se još kao Kardinal i Prefekt Kongregacije za nauk vjere među prvima otvoreno, iskreno i energično zauzeo za rješavanje pedofilije unutar Crkve (koja je, kako je dokazano, višestruko prisutnija u drugim vjerskim zajednicama i denominacijama – što ne znači da i jedan slučaj u Katoličkoj Crkvi nije previše i da nije sramotan! – ali se ne sjećamo da je uvaženi sociolog religije ikad progovorio o tom pitanju) i to isto nastavio kasnije kao Papa, što mu danas priznaju svi ozbiljni i nepristrani kritičari, može samo netko zlonamjeran ili potpuno neupućen u ono o čemu govori.
Zapanjuje činjenica da osoba koja voli isticati svoje akademske titule i znanstveni status, kojoj Papa ne smeta dok ubire honorar na isusovačkom fakultetu, ne podastre niti jedan argument i dokaz za ove izrazito teške i ozbiljne optužbe.
Naravno da nikome ne odričemo pravo – pa tako ni prof. Markešiću – da može izraziti neslaganje s ovakvom Papinom odlukom, da je može ne prihvatiti pa čak i da je može ne shvatiti i ne razumjeti, no nedopustivo je i žaljenja vrijedno kad se osobne frustracije i nezadovoljstva ne samo kukavički skrivaju iza plašta akademskih titula nego se još pretaču u otvorenu mržnju i klevetu na tako prizeman i očit način kao što je to učinio prof. Markešić.
Uvredljiv tekst, potpuno neprikladan za jednog intelektualca, sociologa religije k tome, predavača na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove.
Zar je previše bilo tražiti od sociologa religije minimum intelektualne čestitosti i osnovne pristojnosti? Možda odgovor daju parafrazirane riječi samog prof. Markešića: Da, previše je, jer se sam zapleo u mrežu mržnje koju je sam stvorio.
Kakvog li kukavičluka!
(P.S. Ako uistinu prof. Markešića zanima zašto je Papa dao ostavku, odgovor mu je dao sam Papa. Pa neka ga barem pročita. Za početak.)
Mr.sc. Josip Markotić
Vide Popović, dr. med.
