Kako „bivši“ jugokomunisti kontroliraju današnju Hrvatsku?
Sve dok jugokomunisti drže ključne institucije Hrvatskoj nema boljeg sutra
Kako „bivši“ jugokomunisti kontroliraji današnju Hrvatsku? Vrlo jednostavno. Kroz zadržavanje i rotiranje svojih ljudi na ključnim pozicijama u institucijama današnje hrvatske države. Što im omogućava stvarnu kontrolu nad društvenim procesima i svakidašnjim životom hrvatskih građana.
Gosti u nekoliko prethodnih emisija Bujice (Đapić, Štedul, Rado Pezdir, Linić…) na relevantan način su pokazali kako Hrvatska još uvijek ima masivni problem s moći i utjecajem bivših jugokomunista koji su toliko duboko ukorijenjeni u svim segmentima društva da je to zastrašujuće. Od upravljačkog kadra preko tromog i korumpiranog administrativnog aparata do lokalnih organa vlasti. Treba li, dakle, nakon toga nekoga još posebno uvjeravati i opet, po stoti put, reći kakoje to glavni razlog stanja u kojem se Hrvatska trenutno nalazi i najveća prepreka njenom potencijalno brzom razvitku?
Budući je u spomenutim emisijama bilo dosta govora o još uvijek čvrstim vezama, manipulacijama i dominaciji dužnosnika naslijeđenih iz bivšeg sustava u današnjem pravosuđu, gospodarstu i birokratskom aparatu, pogledajmo malo kakva je situacija u krovnim obrazovnim institucijama i vodećim ‘hrvatskim’ medijima. Dakle, onima koji obrazuju mladu intelektualnu elitu i formiraju javno mišljenje u društvu. Nažalost i tu je situacija poražavajuće ista. Svi vodeći profesori u krovnim obrazovnim institucijama te najviše eksponirani novinari njihovi su govornici, i intelektualci u mainstream medijima su uglavnom ‘bivši’ jugoudbaši, jugoljevičari i jugonostalgičari.
Uzmemo li za primjer zagrebački Filozofski fakultet (FF) i Fakultet političkih znanosti (FPZ) vidjet ćemo da profesori, školovani i naslijeđeni iz bivšeg sustava i danas, 25 godina od propasti jugokomunizma i stvaranja demokratske hrvatske države, na tim fakultetima još uvijek uzgajaju i izbacuju naraštaje ‘bivših’ jugoljevičara, pseudoliberala i humanista, internacionalista i antihrvatskih aktivista bez ikakve povezanosti s temeljnim vrijednostima naroda kome pripadaju. I elementarnog poštovanja prema hrvatskoj državi u kojoj danas žive.
Koja je to tragedija kada danas profesori na tim fakultetima uče mladu hrvatsku intelektualnu elitu kako je moderno stidjeti se svog domoljublja ili što je još gore, prezirati ga. Do te mjere da jedan mladi docent na Filozofskom fakultetu, zgrožen kada narod na demokratskim izborima jugoljevičarsku vlast smijeni domoljubnom, kaže – ‘Crkni fašistička zemljo Hrvatska’. Ili kada studenti na FF i FPZ pišu teze o tome na koji bi se način najbolje ubila ‘luđačka ideja’ hrvatskog nacionalizma. Pa u vezi s tim prave istraživanja i rade intervjue među ostacima jugonostalgično zadojenog dijela društva, prikazujući to u medijima kao mišljenje naroda.
Preodgoj „zaostalog“ naroda
Znate li koja je ugrađena fiks ideja tako ultramoderno obrazovanih akademskih građana kada iziđu s ta dva zagrebačka fakulteta? Ista kao i ona odličnika bivše kumrovačke škole – preodgoj vjerski i nacionalno ‘zaostalog’ hrvatskog naroda u onaj koji zadovoljava političke i ‘moralne’ stavove njihovih profesora. Da takvi ‘primitivci’ svojim ‘fašizmom’ ubuduće ne bi zagađivali prostor ‘Naše Regije’ profesori FF i FPZ u Zagrebu, poput Dejana Jovića, Ante Barišića, Žarka Puhovskog, Zorana i Vesne Pusić,Tvrtka Jakovine, Ive Goldsteina, Milorada Pupovca i sličnih eksperata za preodgoj mladog hrvatskog naraštaja, toliko izbruse mozak i osjetila svojih studenata da oni čim siđu sa stepenica tih fakulteta i počnu šetati ulicama iz asfalta i s fasada zgrada vide isparavanje zagušljivog ustaštva i fašizma.
I naravno, odmah osjete organsku potrebu pojaviti se u medijima ili napisati pismo (Bilten) relevantnim EU i svjetskim institucijama kako bi izrazili svoju zabrinutost. Uz zahtjev da se ‘uzroci takve društvene klime u Hrvatskoj jasno definiraju kao fašizam’.
Uostalom, kome to još u današnjem, supermodernom, hrvatskom društvu treba domoljublje, bogoljublje, tradicionalni moral, nacionalni interesi i slične gluposti? I što uopće u današnje vrijeme znači to nekakvo domoljubno zanovijetanje osim biti toliko glup da se brineš o tome što se događa ili će se dogoditi s Hrvatskom? Kad se umijesto toga možeš lijepo opustiti, uživati u onome što ti život pruža i mirno promatrati kako se ona razapinje, pati i uništava. Šireći usput ponovo profitabilno bratstvo-jedinstvo, koje je, usput rečeno, dovelo do Jasenovca, Bleiburga, Vukovara i Srebrenice. Tko je recimo kriv Stjepanu Radiću, Bruni i Zvonku Bušiću, Blagi Zadri i mladom sokolu Velimiru Đereku što se nisu znali, kao pripadnici bivše i današnje ‘prosvijećene’ jugoelite poput, Mesića, Josipovića, Milanovića, Pusića i Mate Kapovića, opustiti i uživati u slasti i masti svog ‘prevaziđenog’ domoljublja? Nego su kao tamo nekakvi priprosto zatucani ognjištari iz Špičkovine i Vukovine završili tako kako su završili.
Da se takve nepotrebne stvari ne bi više događale na prostoru ‘Naše Regije’, osim što svoj utjecaj i ideje šire kao savjetnici najviših državnih dužnosnika spomenuti profesori svoju dobro plaćenu katedru na hrvatskim fakultetima koriste kao izvrstan poligon za novačenje mladih intelektualaca koje treniraju za sutrašnje učitelje i novinare. Kako bi oni nakon toga, kroz anacionalne programe izobrazbe u srednjim i osnovnim školama među mladim naraštajima i širokim narodnim masama preko medija širili dalje antihrvatstvo i jugonostalgiju.
Vidite, upravo su te dvije visoko obrazovne institucije (FF i FPZ) na kojima se školuju budući društveni lideriu Hrvatskoj, rasadišta obrazovnih stručnjaka koji rade kurikulume za osnovne i srednje škole u kojima nema Marulić, a ali ima Ante Tomića. Kaoi onih novinara koji danas dominiraju u vodećim ‘hrvatskim’ medijima i prednjače u osudi ‘ponovnog buđenja hrvatskog fašizma’. I tu se taj krug zatvara. Odnosno vrtnja u ‘bivšem’ krugu nastavlja.
Zašto je to tako? Zato što glavne katedre na tim fakultetima još uvijek drže ‘bivši’ udbaši, Jugoslaveni i velikosrbi. Koji mlade hrvatske intelektualce uče da je drugo ime za hrvatsko domoljublje – fašizam. U biti ohrabruju ih u odbacivanju nacionalnog indentiteta, vrijednosti i osjećaja jer ih to tobože sputava da postanu ‘nešto više’. A to ‘više’ se postiže tako da preziru svoje i budu potpuno otvoreni prema drugima – posebice onima koji im zlo misle i zlo rade.
Sekta naučena vladati
U takvoj situaciji plemeniti osjećaj hrvatskog domoljublja, koji je Hrvate u Hrvatskoj održao kroz stoljeća, danas se sve brže pokorava, a hrvatski domoljubi postaju sve slabiji i marginaliziraniji u obrani nacionalnih interesa. I ono nekoliko preostalih temeljnih vrijednosti za koje se grčevito drže. Dok istovremeno ponovo ojačali i kroz društvene institucije čvrsto umreženi mentalni jugokomunisti lukavo brane svoje pozicije i hrvatskom narodu ponovo nameću svoje bivše ‘vrijednosti’ i svjetonazor.
Zašto im to još uvijek uspijeva? Zato što već 75 godina u hrvatskom društvu djeluju kao čvrst savez. Dobro organizirana i zatvorena politička sekta naučena vladati i manipulirati masama. Nogometnim rječnikom rečeno,dobro uigran tim koji na terenu čini mreža isprepletena od igrača koji jedan drugome čuvaju leđa, namještaju šanse, poslove i privelegije te jednoumno i brutalno brane svoju stranu. Na drugoj strani imamo na sitno razmrvljene, frustrirane i individualno nastrojene domoljube sklone međusobnom nadigravanju, dok na tribinama sjede i dosađuju se široke narodne mase uglavnom pobožnog, konzervativnog i za rezultat na terenu, (tj. ključna društvena zbivanja) nezainteresiranog puka.
Marš kroz institucije
‘Bivši’ jugokomunisti na današnjoj hrvatskoj političkoj i društvenoj sceni sigurno se ne bi održali, a kamoli dominirali bez tog, iz bivšeg sustava naslijeđenog ‘mentaliteta čopora’. Promatrajte ih samo kako se još uvijek, isto kao u bivšoj Jugoslaviji, kolektivno i divlje bacaju na svakog domoljubivog pojedinca ili stranku koji bi im mogli ugroziti nadzor i dominaciju u hrvatskom društvu. Koristeći pritom sve moguće vrste podmetanja kako bi napali i uništili miroljubivo hrvatsko domoljublje. Koje, prevedeno na njihov, jugo-velikosrpski jezik, znači – fašizam. Ta vrsta hrvatskog ‘fašizma’, koji se ogleda u spremnosti svakog hrvatskog domoljuba da Hrvatsku brani od porobljavanja i izrabljivanja izvana, ‘bivšim’ Jugoslavenima i velikosrbima i danas je trn u oku. Zato što oni na Hrvatsku idalje gledaju samo kao na dio svoje bivše i buduće ‘regionalne zajednice’. I u tom pravcu usmjeravaju svoj napor, javne nastupe, napade, kritike i programe.
Zato od njih nikada nećete čuti ni riječi osude jugopartizanskih i jugoudbaških zločina nad Hrvatima za vrijeme Titova despotskog režima. Zato u Hrvatskoj danas ponovo cvatu ‘bivši’ jugopolitičari, jugoljevičari, jugonostalgičari, regionalni mediji, portali i pokreti, nevladine udruge i aktivisti. Zato takvi još uvijek marširaju kroz hrvatske ulice i institucije tražeći nastavak i zaštitu svojih bivših ‘prava’ i privilegija.
Njihov trijumfalni povratak i dugi marš kroz hrvatske institucije počeo je prije 15 godina, dolaskom na vlast Mesića i Račana. Koji su u čišćenju nepodobnog ‘ognjištarskog’ i ‘kamenjarskog’ kadra bili nemilosrdniji od Milke Planinc i Dragutina Dragosavca nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine. Čak su s glavnih informativnih emisija na televiziji skinuli spikere kako njihova pojava na TV ekranima ne bi narod podsjećala na ‘mračno Tuđmanovo razdoblje’. Tada instalirani, bez obzira na promjenu vlasti, za vrijeme Sanadera, uspjeli su se ne samo zadržati na ključnim pozicijama u institucijama hrvatskog društva nego i napredovati. A neki te pozicije drže i danas. I onda se neupućeni narod čudi zašto u Hrvatskoj nema razlike bio na vlasti SDP ili HDZ?
Jedna stvar nam mora biti jasna kao sunčan dan. Sve dotle dok ključne institucije u hrvatskom društvu budu kontrolirali ‘bivši’ udbaši, jugokomunisti, jugonovinari, jugoprofesori i njihovi klonirani nasljednici, bez obzira koja je stranka na vlasti, u Hrvatskoj neće biti mira, sklada ni iskoraka u bolje sutra.
Znameniti, i za nas Hrvate po dobru upamćeni,bivši njemački kancelar, Helmut Kohl, nakon pada berlinskog zida i ujedinjenja Njemačke vizionarski je rekao da će se istočni dio Njemačke, koji je 50 godina bio pod komunizmom, izjednačiti sa zapadnim dijelom onda kada umre zadnji Njemac koji je maturirao u doba komunizma. I prva stvar koju su Njemci učinili nakon ujedinjenja bila je zamjena svih profesora na istočnonjemačkim fakultetima s onima iz Zapadne Njemačke.
Pogledamo li na trenutnu situaciju u Hrvatskoj, čak i onima s pola mozga jasno je koliko su bili u pravu.
I još nešto. Vezano uz ovu temu bilo bi jako dobro pročitati uzbudljivu i ohrabrujuću knjigu Andrew Klavan-a ‘Empire of Lies’ (‘Carstvo Laži’) koja je bila vrlo popularni bestseller na Zapadu kada se pojavila prije jedno 6-7 godina. Zbog velike popularnosti vjerovatno je prevedena i na hrvatski.
Željko Dogan/hkv.hr
