IZ ARHIVA GESTAPA I UDBE Pravi odgovor presvučenim četnicima na čelu Srbije na laži o Stepincu
Najnovija reagiranja srbijanskog vodstva također potvrđuju da nije odustala od ideje velike Srbije i da nije odustala od desetljetne politike stigmatiziranja hrvatskog naroda
U Hrvatskoj je izašla vrlo značajna povijesno znanstvena knjiga dr. Gordana Akrapa pod naslovom “Kardinal Stepinac u dokumentima Gestapa i Ozne”.
U knjizi autor na temelju arhiva o Alojziju Stepincu, zapravo samo dijela arhiva jer je 95% materijala uništeno, kako bi se sakrila istina, na znanstven način dokazuje da kardinal Alojzije Stepinac nije bio ne samo zločinac i ustaša nego da je bio veliki humanist koji se odlučno borio protiv svake nepravde i zločina, koji je spašavao ljude od progona i koji je vrlo hrabro i dosljedno osuđivao za svog života sva tri totalitarna sustava u kojima je posljednji sto godina živio hrvatski narod. Alojzije Stepinac bio je protivnik monarhističko- fašističkog režima Kraljevine Jugoslavije i suprotstavljao se u vrtlogu II. Svjetskog rata bilo kakvoj obnovi Jugoslavije, bilo monarhističke, bilo komunističke.
Alojzije Stepinac bio je hrvatski domoljub a ne samo humanist, koji se borio za pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu i očuvanje svoga nacionalnog identiteta, svoje kulture katoličkog sustava vrijednosti.
Alojzije Stepinac ne samo da je smatrao i verbalno podržavao nego je i djelovao kako bi hrvatski narod ostvario svoje stoljetne težnje za slobodnom i samostalnom državom.
Točno je da je Stepinac razlikovao ustaški režim od stoljetne težnje generacija hrvatskog naroda za svojom državom i da je smatrao da Nezavisna Država Hrvatska nije samo zločinačka tvorevina nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda u ostvarivanju prava na državu. Dakle, Stepinac je, kao i kasnije Franjo Tuđman, ispravno ocjenjivao da se zločini koje je učinila NDH ne mogu poništiti pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu.
Zato je Stepinac razlikujući ustaške zločine i režim od hrvatske države i po cijenu opasnosti za vlastiti život pokušavao utjecati da ta država ne bude zločinačka, da prestane sa zločinima i da se razvija kao demokratska država. U tome nije uspio ali je mnogo pridonio u spašavanju mnogih ljudskih života i umanjivanju zločina i progona te se bez sumnje na djelu pokazao kao veliki humanist.
Krivotvorenje istine
Nažalost, dugo vremena u komunističkoj Jugoslaviji, ali i nakon njenog sloma, svjedoci smo krivotvorenja povijesne istine i strašnih napada na Alojzija Stepinca koji ponovno eskaliraju u zadnje vrijeme. Srpska pravoslavna crkva nastoji pod svaku cijenu onemogućiti proglašenje Alojzija Stepinca svetim jer ako se to dogodi onda padaju u vodu sve lažne optužbe o Stepincu kao zločincu i ustaši, onda se mijenja hrvatska povijest, onda pobjeđuje istina.
Cijela promidžba, posebno u Srbiji ali u nas i svijetu, temelji se na lažnim komunističkim optužbama o Stepincu kao ustaši i zločincu. Zato je važno što je s formalne strane u borbi za istinu komunistička presuda Alojziju Stepincu poništena. To poništenje presude izazvalo je novu histeriju, posebno u Srbiji, ali i od dijela antihrvatskih snaga u Hrvatskoj.
Strašne su optužbe iz Srbije. Oni optužuju ne samo Stepinca nego i cijeli hrvatski narod kao ustaški i zločinački.
“Antifašisti” četnici
Zato je važno podsjetiti tko su danas veliki “antifašisti” u srpskom državnom vrhu. Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić sudjelovao je osobno u agresiji na Hrvatsku, a i danas je četnički vojvoda i ključni čovjek koji je fašiste četnike preimenovao u antifašiste.
Dakle, u Srbiji je proces u kojem su vlastite fašiste, četnike, pretvorili u antifašiste uz istovremeno nastojanje da Stepinca, kao simbola otpora protiv svih oblika fašizma i totalitarizma pretvore u zločinca i fašista.
Na čelu srpske Vlade je Aleksandar Vučić koji je za vrijeme agresije na Hrvatsku držao vatrene četničke govore i koji je kao i Nikolić provodio politiku velike Srbije otimanjem hrvatskih i bosansko-hercegovačkog teritorija i njihovih pripajanja velikoj Srbiji. Ministar vanjskih poslova Ivica Dačić bio je tajnik Slobodana Miloševića, i danas ga zovu “mali Slobo”, jer je bio potpuni sljedbenik i učesnik u zločinačkoj Miloševićevoj politici.
Sjajni kolumnist Milan Jajčinović opisujući njihovo ponašanje napisao je da su oni još uvijek u starim četničkim i velikosrpskim uniformama iako se danas lažno pokušavaju prikazati kao veliki demokrati i antifašisti.
S obzirom da Srbija pretendira ući u Europsku uniju Hrvatska je dužna upozoriti demokratsku javnost da je vodstvo Srbije četničko a ne demokratsko. Da su formalno promijenili dresove ali da nastavljaju s istom velikosrpskom fašističkom politikom.
Hrvatski narod se 90-tih godina izborio za svoju slobodu u novom sukobu sa velikosrpskim fašizmom jer zločini koji su počinjeni u Srebrenici Vukovaru i drugdje ne razlikuju se od fašističkih zločina u II. Svjetskom ratu ali niti od komunističkih zločina poslije II. Svjetskog rata.
Napadi na Stepinca, napadi na slobodu
Alojzije Stepinac se borio cijelog života protiv svih oblika fašizma i totalitarizma, ne slobode i progona i neravnopravnosti ljudi, naroda i vjera. Zato su napadi na Stepinca napadi na slobodu hrvatskog naroda, napadi koji žele osporiti pravo hrvatskog naroda na istinu, koji hrvatskog velikana žele pretvoriti u navodnog zločinca i fašista.
U novijoj povijesti takve teške laži i optužbe kao što je izreklo srbijansko vodstvo u odnosu na Alojzija Stepinca nisu izrečene. To nisu samo optužbe protiv hrvatskog naroda to su optužbe i protiv Vatikana i Pape, koji su proglasili kardinala Stepinca blaženim, a pri kraju je proces i proglašenja svetim. Te se izjave ne smiju zaboraviti. Treba tražiti ispriku i pojedinačnu i državnog vodstva i pod cijenu prekidanja diplomatskih odnosa sa Srbijom.
Ivica Dačić, mali Sloba, otišao je tako daleko da je Stepinca usporedio sa Hitlerom, ne samo usporedio nego izjednačio. A u noti Ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske otišli su tako daleko u svojim lažnim optužbama da su Stepinca optužili kao jednog od najvažnijih ideologa nacizma.
Srbijanski predsjednik, četnički vojvoda, Tomislav Nikolić optužio je današnju Hrvatsku da je fašistička i da rehabilitira fašizam, te je poništenje presude Stepincu ovako opisao: ” Hrvatska time zatrpava jame u koje su ustaše pokopale Srbe.” A Aleksandar Vučić nazvao je Stepinca “jednim od ključnih ideologa najgore nacističke vlasti na europskom tlu”.
A u noti Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske srpsko Ministarstvo vanjskih poslova između ostalog je napisalo: “Republika Srbija užasnuta je rehabilitacijom nacističke, ustaške NDH.”
Knjiga dr. Akrapa
Zbog svih tih razloga knjiga dr. Gordana Akrapa je pravi odgovor na laži i podmetanja koje eskaliraju o Alojziju Stepincu i hrvatskom narodu i hrvatskoj prošlosti.
Na znanstveni način, koristeći dokumente iz arhiva, dr. Gordan Akrap dokazuje da je uloga i djelovanje Alojzija Stepinca prije, tijekom i poslije II. Svjetskog rata bilo potpuno suprotno od nametnog lažnog javnog znanja koje lažno optužuje Stepinca kao ustašu, nacistu i zločinca.
Ova knjiga predočava javnosti dosad nepoznate dokumente nacističkog Gestapa i komunističke Ozne odnosno Udbe. Ti dokumenti dokazuju da su i Gestapo i ustaše i Udba tretirale Alojzija Stepinca kao neprijatelja i da je on i Crkva bili pod strašnim pritiscima i prijetnjama i za vrijeme stare Jugoslavije i NDH i komunističke Titove Jugoslavije.
Uništavanje dokumenata
Iako, kako tvrdi autor dr. Gordan Akrap, mnogi dokumenti ne postoje jer su komunisti uništili kako bi sakrili istinu o Stepincu i oni dokumenti koji su ostali omogućuju da se utvrdi istina kako su Gestapo, Ozna, Udba i ustaše tretirale djelovanje Alojzija Stepinca.
Dakle, dokumenti Gestapa potvrđuju kolika je laž četničkog vodstva Srbije kada lažno optužuju Stepinca kao ideologa nacizma, kao nacistu i fašistu jer u tim dokumentima piše da je Stepinac bio veliki protivnik nacizma i da su kao takvog tretirali njemački okupatori. U tim dokumentima također piše vrlo jasno da Stepinac nije bio pobornik ustaštva i da su ustaše čak razmišljale da ga likvidiraju kao svojeg velikog protivnika.
Akrap vrlo dokumentirano objašnjava i uzroke zbog kojih se Tito odlučio da hapsi Stepinca i da ga sude kao navodnog ustaškog zločinca. Najprije je Josip Broz Tito pokušao slomiti Stepinca i zatražiti od njega da se odrekne vjernosti Vatikanu i Katoličkoj Crkvi i da formira nacionalnu hrvatsku Crkvu koja bi bila pod kontrolom Tita i komunista.
Kada je Stepinac energično odbio onda su se odlučili na montirani komunistički proces i njegovo kriminaliziranje. To je bilo i vrijeme kada je Tito uveo pravu staljinističku diktaturu u Hrvatskoj odnosno Jugoslaviji. Kada su izvršena masovna ubojstva bez suđenja desetcima tisuća Hrvata. Stepinac se tim zločinima suprotstavio jednako kao ustaštvu i nacizmu, zato je došao na udar Tita i njegovog režima.
Rušenje krivotvorina
Dakle, knjiga Gordana Akrapa ruši krivotvorine koje su se godinama obnavljale i kojima je bio cilj da se svaka ideja hrvatske države proglasi ustaškom idejom i praksom.
Alojzije Stepinac u vrijeme najžešćih progona bio je uvjeren da će na kraju povijesna istina pobijediti da će on na kraju biti u povijesti proglašen nevinim, da će se saznati puna istina o njemu kao velikom humanistu i čovjeku a ne samo velikom svećeniku.
Gordan Akrap možda zato i počinje svoju knjigu citiranjem jedne izjave dr. Alojzija Stepinca, nadbiskupa zagrebačkog, uoči II. svjetskog rate odnosno od 01. veljače davne 1940. godine. U toj izjavi Stepinac je napisao između ostalog: “Istina naime spašava čovjeka, jer Bog je istina!”
Borba za istinu o našoj prošlosti je najznačajnija, ne samo zbog istine o prošlosti, nego zbog sadašnjosti i budućnosti, jer svaka budućnost se gradi na nekoj prošlosti.
Hrvatski narod želi istinu o svojoj prošlosti. Hrvatski narod se mora definitivno obračunati sa nametnutom lažnom hrvatskom poviješću. Mora reći punu istinu o svim totalitarnim sustavima i njihovim ostacima koji i danas djeluju.
U toj borbi za istinu izuzetna je pobjeda istine o Alojziju Stepincu jer je on ključna osoba hrvatske povijesti, jer je jedina značajna osoba koja se uspješno borila protiv svih totalitarizama u kojima je živio hrvatski narod i protiv kraljevskog monarhističkog fašizma i protiv fašističkih zločina i protiv komunističkih zločina.
U tim svojim borbama Alojzije Stepinac se jednako odnosio prema svim totalitarizmima i bio je jednako napadan od svih tih totalitarizma. Zato je strašna laž i podvala ako se Stepinca pokušava, kao što to radi četničko srbijansko vodstvo, optužiti da je bio pripadnik bilo kojeg totalitarizma, fašizma i nacizma.
Knjiga Akrapa sjajan je dokaz iz arhiva Gestapa i Udbe, kojima se na najbolji način osporavaju velike laži i podvale lažnih antifašista, bivših i sadašnjih četnika u državnom vodstvu Srbije.
Srbija je svoje pravo lice pokazala u protutužbi protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde, u kojoj je ustvari u detalje razrađena ta podvala i ta lažna optužba koja svaku ideju samostalne hrvatske države proglašava ustaškom i zločinačkom. Najnovija reagiranja srbijanskog vodstva također potvrđuju da nije odustala od ideje velike Srbije i da nije odustala od desetljetne politike stigmatiziranja hrvatskog naroda i nametanja lažne povijesne krivnje.
Ne zaboraviti na petu kolonu
Ne smije se zaboraviti ni peta protuhrvatska kolona, koja na sličan način iznutra optužuje hrvatski narod da je ustaški i fašistički, koja također lažno tvrdi kako se u Hrvatskoj obnavlja fašizam, kako su Srbi u Hrvatskoj ugroženi, što je strašna laž. Nisu ugroženi Srbi, jer oni kao manjina imaju najveća prava u Europi. Ugroženi su samo četnici i velikosrbi, kojima se hrvatski narod suprotstavlja u njihovim lažima i optužbama i protuhrvatskom djelovanju.
Oni, kao produžena ruka velikosrpske politike, svaki pokušaj u Hrvatskoj utvrđivanja istine o komunističkim zločinima, o komunističkoj diktaturi, o velikosrpskoj agresiji, o četništvu proglašavaju obnovom ustaštva i obnovom fašizma.
Zbog svih tih razloga borba za istinu i obranu istina o Alojziju Stepinca bitna je u ukupnoj borbi hrvatskog naroda za istinu o hrvatskoj prošlosti u kojoj može graditi svoju sadašnjost i budućnost. Zato su glupe izjave onih nazovi političara koji ništa ne znaju, koji u takvoj situaciji strašnih napada na temeljima istine o hrvatsko prošlosti odgovaraju nećemo se više baviti prošlošću okrenut ćemo se budućnosti.
Budućnost koja se ne osvjetljava svjetionicima i svjetlošću prošlosti, koji svaki narod mora sačuvati i obraniti često dovode narode u poziciju da zalutaju i da ima se ponavlja krvava prošlost odnosno da ne znaju pronaći prave putove u budućnost.
Autor: Prof. dr. sc. Zdravko Tomac/direktno.hr
