DUJMOVIĆ: Može li Plenkovićeva filozofija biti dobitna?
U normalnoj zemlji, nakon svih prijevara koje smo doživjeli s prijeizbornim koalicijama, zemlji koja vapi za promjenom izbornog zakona kako bi se, među ostalim, zauzdala ta politička prostitucija, filozofija novog lidera HDZ-a Andreja Plenkovića bila bi dobitna. Dakle, ne idemo ni s kime u klasičnu koaliciju, tamo gdje mi i neki naš partner imamo interesa, tamo idemo zajedno, de facto lokalno, ali na ukupnoj nacionalnoj razini ni s kime ne idemo zajedno. Možemo sami, uz suradnju s pažljivo odabranim kadrovima drugih srodnih stranaka, kako se zapravo ne bi profanirale glavne odrednice cijele te politike – to je srž nove politike HDZ-a.
Provalnik u politici
S druge strane imamo Milanovića koji kombijem kupi po tramvajskim stajalištima sve što se kupiti može, miti ih mandatima i budućim mjestima u javnim tvrtkama koje ovi sami nikad ne bi dosegnuli i tako od politike neskriveno radi veliki bordel, opsesivno uvjeren da je sinergija automatski ključ uspjeha.
U normalnoj zemlji Milanović bi već izgubio: njegov tajni joker, njegov ključni partner, njegov as iz rukava, njegova očekivana ključna karika sutrašnje pobjede, političar je koji je s 28 godina sudjelovao u pljački u kojoj je, kako stoji u presudi, ukradeno provalom u četiri automobila: jedanaest audio i jedna videokazeta, gornji dio trenirke, sunčane naočale i pet stotina kuna.
Staviti sutra u sam državni vrh lika koji je s 28 godina života sudjelovao u krađi gornjeg dijela trenirke s vašeg stražnjeg sjedala, to znači vrijeđati našu zdravu pamet. No, svaki glas za Narodnu koaliciju bit će ujedno i glas za čovjeka čije se društvo ne tako davno šetalo sa šrafcigerom i boljim komadom žice po parkiralištima, noseći doma nečiji gornji dio trenirke kao veliki plijen! Zamislite kad takav lik dođe na vlast! U carstvo javnih poduzeća, proračunskih fondova, ministarskih budžeta!
Koalicija, naime, SDP-a i HSS-a na nacionalnoj razini besramna je iz niza povijesnih razloga, ali kad jednom otmete gornji dio trenirke s nečijeg stražnjeg sjedala automobila, a iz džepa vam kao dio plijena ispadaju kazete Olivera, Prljavog kazališta i zadnjeg splitskog festivala, onda je u halapljivosti samo nebo granica!
I dok je Milanović uvjeren da moral na političkoj pozornici ne postoji, da se sve može kupiti i uz pomoć boljeg PR stručnjaka spakovati i publici prodati, Most upravo na moraliziranju želi dobiti podršku nacije. Nema idealnu jedanaestoricu, nekad je iracionalno prkosan, ali grozničavo pokušava moral, etiku i šaku poštenja ugraditi barem u kapitalne odluke i dao bih se kladiti da Most ne može izgubiti s tim vrednotama.
No, ligu prvaka ne možete igrati s trećerazrednim igračima i vrsni kadrovi za tako uznesite ciljeve su nužni, inače se stvar svede na karikaturalnu razinu.
No, nacija koja između uštogljenog, ali časnog Bože Petrova i Kreše Beljaka, kojem je jednom u životu palo na pamet sudjelovati u provalama automobila, a halapljivost, razuzdanost i ona arhetipska uličarska glad je bila takva da je ukraden i gornji dio nečije trenirke, valjda ima još dovoljno mozga da odabere pravu stranu.
Ćorićeve bombe
I dok, dakle, Milanović sve svoje nade polaže u sinergiju, a Most u moralno čistunstvo, HDZ Andreja Plenkovića odlučio se za krajnji oprez. Najprije, račun koji je HDZ napravio glede zadnje koalicije jasno sugerira da velikih učinaka sinergije uopće nema, a da opasnost da se profaniraju neke vrijednosti stranke u dvojbenim koalicijama raste progresivno. U prijevodu: što će nam trivijalna pučka državotvornost suspektnog Ćorićeva pravaštva kad glede starčevićanstva imamo neizmjerno popularnog (osim toga čovjeka od formata, za razliku od Ćorića) dr. Zlatka Hasanbegovića!
Osim toga, Ćorićev jezik je mala politička bomba i nikad ne znate kad će se raznijeti! Zašto zbunjivati vlastitu publiku i svakih sedam dana objašnjavati da se ne slažete sa šalama na račun prezimena Danijela Srba? I na kraju krajeva, gdje je tu sinergija, jer o tome se radi u konačnici? Adekvatno profiliranje stranke, davanje adekvatnog prostora pa i važnosti dr. Zlatku Hasanbegoviću, davanje prostora, dakle, državotvornosti kroz koju bi trebala biti provučena svaka politička odluka, za HDZ koaliranje sa strankama i likovima poput Ćorića čini bespredmetnim. O BUZ-u i Špiki da ne govorim!
S druge strane, HDZ se grozničavo drži desnog centra svjestan da, ako otklizi previše udesno, gubi izbore. Jer ovo je zemlja u kojoj je Kolinda Grabar-Kitarović jedva pobijedila, premda je ispred sebe imala klasičnog anacionalnog jugonostalgičara. Taj i takav Josipović je dobio više od milijun glasova, a samo u Zagrebu više od dvjesto tisuća! Mi, naime, živimo u Hrvatskoj u kojoj Stipe Mesić vrijedi više od Dražena Budiše, a Milan Bandić stoji bolje od Andrije Hebranga! To je Hrvatska u kojoj živimo i to Plenković vrlo dobro razumije.
Žurim reći da mi Plenkovićeva opreznost kod suradnje s drugim političkim opcijama jedino nije jasna kad se radi o “U ime obitelji” Željke Markić, to prije što ona sama nema ambicija ići u parlament. Ali ideja koju zagovara morala bi ući u parlament i bilo bi logično da bude jedan od glavnih partnera HDZ-u, pogotovo ako govorimo o novom demokršćanskom HDZ-u.
Osim toga, stranka Željke Markić je na zadnjim izborima dobila sama više glasova od HSLS-a, HSP-a AS i Hrasta zajedno, ali kako nije išla ni s kim u koaliciju, tih 24 tisuće glasova je propalo. Nije jasno kako to da u HDZ-u nije prepoznat taj kapital, to prije što bi se u toj suradnji naglasila često spominjana demokršćanska crta kojoj HDZ sada stremi, a koja se za sada uopće ne razabire.
No, čini se da bi Plenković mogao probuditi dosadašnje neodlučne birače. Kad pažljivo usporedite ispitivanja javnog mnijenja između lipnja i srpnja, vidite ono što je Nova TV sakrila u svom prikazu. Naime, jedino je Plenkovićev HDZ zabilježio pozitivan trend i rast od 21,5 na 28,3 posto, što je skok od 30 posto u odnosu na brojke mjesec dana prije. A u tih mjesec dana nije se dogodilo ništa drugo osim smjene na vrhu HDZ-a. Sve su druge stranke u tih mjesec dana zabilježile pad, a vrlo je znakovito da je gotovo prepolovljen broj neodlučnih birača.
Glasovi centra
U egzaktnost brojki kod ispitivanja javnog mnijenja nikad nisam previše vjerovao, ali trendovi se ne mogu negirati. A trendovi govore da je HDZ krenuo naprijed s Plenkovićem, trendovi govore da bi Plenković adekvatnim pozicioniranjem Zlatka Hasanbegovića, ali i Davora Stiera mogao “pokriti” desni spektar, od pravaških glasova do glasova koje je nekad prikupljao Andrija Hebrang, koji je stranci davao toliko važan štih građanskog desnog centra.
U isto vrijeme Plenković bi, ako je vjerovati trendovima iz prvog mjeseca svog dolaska na čelo stranke, mogao čvrsto sjediti na centru i tamo pokupiti čak i glasove koje dosad HDZ nije imao. Sve one silne glasove koje je nekad imao Budišin HSLS, sve one glasove koje je nekad imao početni Savkin HNS, sav onaj nacionalno svjesni politički centar koji je nestao nestankom “velikog” HSLS-a i početnog HNS-a. Klasičan, tipičan centar s nježnim nacionalnim predznakom koji godinama više ne izlazi na birališta.
Plenković je, osim toga, realno jedina novost i jedino osvježenje na idućim izborima jer smo sve druge protagoniste već vidjeli i upoznali i njihovi gabariti su više-manje poznati. Osim suradnje sa suspektnim likovima poput Jamba, Milanović uopće ne razumije da fatalno griješi kad ističe da će njegova politika biti politika kontinuiteta. On, dakle, uopće ne razumije da narod ne želi vlast koja je zadužila zemlju za stotinu milijardi kuna, za čijeg mandata se masovno bježalo van, a ideološki rat je bjesnio na svakoj temi.
Startni znak za početak ideološkog rata bila je najava da će kad oni dođu na vlast Hrvatska pocrvenjeti, da bi sljedeći slogan bio: “ili mi ili oni”. Tko, dakle, želi taj kontinuitet, taj nema problema. Svi drugi će zacijelo pažljivo promisliti.
Autor: Tihomir Dujmović/slobodnadalmacija.hr
