Zašto je Milanović šokiran i je li moguća lustracija
„Šokiran sam kad vidim da su ljudi koji su Franji Tuđmanu nabavljali putovnicu, koji su uživali njegovo povjerenje, Gojka Šuška, (Tomislava) Karamarka, svih HDZ-ovaca koji su bili među osnivačima stranke na kraju prokazani kao udbaški egzekutori. To je strašno i govori sve o HDZ-u kao stranci jer to je očito nešto o čemu se HDZ treba očitovati“, kazao je naš ‘plemeniti’ Zoka.
A da je bilo ‘po njegovu’, da je kojim slučajem uspio njegov opskurni ‘Lex Perković’ ‘osnivači HDZ-a i nabavljači putovnica’ danas bi vjerojatno bili slobodni ljudi. Uistinu bio bi to plemeniti čin, posebno kad se radi o njegovim ljutim političkim protivnicima!
Dakako, glupo bi bilo i promisliti da je s ‘Lex Perkovićem’ naš Zoka pokušao spasiti HDZ-ove ‘prvake’ od ruke pravde, on je 1983. u vrijeme ubojstva Stjepana Đurekovića imao 17 godina i vjerojatno je tada kao svjesni Titin omladinac u znak podrške svojoj majci-Partiji s oduševljenjem klicao ‘druže Tito mi ti se kunemo’!
Ali, pokušajem spašavanja krvavih udbaških sjekiraša u Hrvatskom saboru netom prije ulaska Hrvatske ‘u Europu’ naš Zoka je ako ništa drugo uspio šokirati cjelokupnu europsku javnost uključivo i neke svoje SDP-ovce, primjerice eu-parlamentarca Tonina Piculu.
Zar to nije bilo strašno, šokantno!?
Autor krilatice ‘ili mi ili oni’ bez ikakvih skrupula svoje političke suparnike proziva ustašoidima, crnokošuljašima i sl., a zbog njegova tvrdoglavog zalaganja za donošenje famoznog ‘Lex Perkovića’ sam je zaslužio titular rigidnog ‘udbašoida’ ili ‘četnikoida’!?
U vrijeme tih događanja iz osamdesetih godina prošlog stoljeća Zoka sigurno nije bio, kao danas, nimalo šokiran zvjerskim ubojstvima Stjepana Đurekovića u Njemačkoj niti kasnije od ‘iste ruke’ ubojstvom njegova sina Damira koji se, eto, nesretnim slučajem utopio u kupaonici negdje u dalekoj Kanadi.
I njega stigla neumitna ruka udbaške pravde.
Glupo je bilo očekivati da bi tadašnja komunistička vlast provela temeljitu istragu tih monstruoznih ubojstava kad je u samom ‘pravosudnom vrhu’ stolovao genetski udbaš Anto Nobilo (otac mu je bio pomoćnik Josipu Boljkovcu, nap. a.) obnašajući ‘časnu dužnost’ zamjenika okružnog tužitelja SRH-e kod montiranog suđenja Andriji Artukoviću.
Jer, vrana vrani oči ne kopa!?
Sva sreća što je njemačko pravosuđe okončalo ovu ‘udbašku trakavicu’ i presudilo optuženima u jednom ‘veoma korektnom postupku’ (Zdravko Mustač), jer da se je postupak otegao advocatus diabolis bi sigurno izveo svoju tezu obrane, po prilici ovako u nobilovskom stilu:
-Agenti njemačkih tajnih službi(BND-a) ubili su Stjepana Đurekovića zbog očuvanja tadašnjih dobrih odnosa SR-Njemačke i Jugoslavije a on se nakon ispaljenih hitaca ‘upozorenja’ spotaknuo i glavom udario o sjekiru te si sam raskolio lubanju!
Sljepilo lustracije:
Desno nasađeni optimisti kažu kako je ova presuda na bavarskom sudu prava inicijacija potrebne lustracije…u Hrvatskoj!
Za provođenje rasvjetljavanja prošlosti nisu dovoljne tek činjenice ‘bla-bla’, potrebni su čvrsti dokazi, pisani dokumenti; a njih nema…jesmo li i lustraciju ‘popušili’???
„Apsolutno, apsolutno!
Ja sam izvršio, naravno, uvid u puno toga. Neposredno prije demokratskih izbora Republički sekretarijat za unutarnje poslove je osnovao komisiju za uništavanje pojedinih dijelova arhivske građe. To se tako zvalo. To je bila komisija od tri člana. Na čelu je bio danas osuđeni Perković“, odgovorio je Turudić na pitanje jesu li arhivi u Hrvatskoj ‘pročešljani i očišćeni’, jesu li dakle ostali samo ćorci, ‘sljepići’.
Turudić je rekao da su u toj Komisiji bila još dvojica članova te da je nakon demokratskih izbora ponovno ta komisija počela s radom i ponovno je na čelu bio Josip Perković.
„Prije je bio pomoćnik sekretara, a nakon devedesete transformirao u pomoćnika ministra. Mi ne znamo koje su oni dokumente uništili jer to nije navedeno u dokumentaciji. Uništavali li su se pojedini dijelovi arhivske građe. Za pretpostaviti je da su uništeni važni dijelovi toga“, istaknuo je Ivan Turudić.
Što zaključiti na kraju nego da bi bez lukavo uništenih dokumenata i lustracija bila ćorav posao, pa nam ne preostaje ništa drugo nego matoševski zavapiti:
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva….
Ima Zoka pravo reći…„to je strašno“; pogotovo kad nam i danas ‘gaće kroje’ udbaški egzekutori i njihovi nobilovski fiškali!
Autor: Damir Kalafatić/dragovoljac.com
