OĆE DETE NAMORE
Mislio sam, naravno naivno, da više nema spora i polemike s tezama Samuela Hanntingtona, autora proročanske knjige “Sukob civilizacija“. U svojoj znamenitoj knjizi izašloj 1996. godine, autor koji je, usput rečeno, 58 godina predavao na Harvardu, podijelio je svijet na divergentne civilizacijske dijelove, zasnovane na religijskim različitostima: kršćanstvo, islam, hinduizam i konfucijanizam. Apsolutno kompetentan o temi o kojoj piše, autor i koautor 17 knjiga bio je 1977. g. i 1978. g. angažiran u Bijeloj kući u Nacionalnom savjetu za sigurnost.
Liberalna ljevica lagano se podsmjehivala Hanntingtonu sve dok se nije dogodio 11.rujan. Iako im je nakon rušenja blizanaca smijeh zastao u grlu, brzo su se oporavili i do danas su ostali intelektualni lišaj otporan na sve ideološke kreme koje su trenutno dostupne u političkim samoposlugama. Uvijek se prisjećam Davora Butkovića i ostalih ”butkovića” koji su iskazivali svoj progresivno-dijalektički prijezir prema samoj pomisli bilo kakvog animoziteta između kršćanskog i islamskog svijeta. I jedna i druga religija u biti su miroljubive, tolerantne, skoro pastoralne, ali kapital, profit, multinacionalne agresivne kompanije mute bistru vodu između dvije religije i naroda koji tim religijama pripadaju. Činjenice tu negiraju bog zna kakovu ulogu. Ako se činjenice ne uklapaju u liberalno-ljevičarske teorijice, to gore po činjenice. Iz dana u dan dešavaju se islamistički napadi na tzv. zapadno kršćanstvo ili na ono što je od njega još ostalo. Svećenik, 86-godišnji Jacques Hamel zaklan je u crkvi u Saint-Etienne-du-Rouvrayu u Francuskoj. Zaklao ga je 19-godišnji musliman. Ironija je što je pokojni Jacques poklonio muslimanskoj zajednici zemljište za gradnju džamije. Nakon što je zaklan stari svećenik, ubojica i njegov partner popeli su se na oltar i na arapskom održali vjerski obred. Ako je to Samuel Hanntington gledao odozgora, mogao je samo kimnuti glavom i promrmljati otprilike ”što sam vam rekao…” Naravno da događaj zbog svog bestijalnog naturalizma nije mogao proći bez komentara Svetog oca. Papa Franjo od prve je ustvrdio da se “svijet nalazi u ratu“. Objasnio je kako se ne radi o ratu religija nego o ratu “interesa, novca, prirodnih resursa…“ Poentirao je tvrdnjom da “sve religije žele mir. Rat žele drugi“.
Nino Raspudić u svojoj kolumni od 29. srpnja u Večernjaku daje nam sjajne primjere jedne od religija koja želi mir. Godine 1993. pripadnici Armije BIH ušli su u fojnički samostan želeći mir ubivši fratre Nikicu Miličevića i Leona Migića. Također iste godine u Gučoj Gori kod Travnika, nakon što je Armija BIH ušla u samostan, vođa mudžahedina popeo se na oltar i poučavao – ezan. Sve to tri godine prije nego je Hanntihgton napisao svoju tobože kontroverznu knjigu. 2002. g. Na Badnjak povratničku obitelj Anđelić kod Konjica pobio je vehabija Muamer Topolović. Ima li uopće smisla spominjati 11. rujna, Pariz, Bruxelles, Nicu, London, ISIL i njegove sječe glava “nevjernicima“. Treba samo pročitati knjigu novinara BBC-ja Andrewa Hoskena koji je s lica mjesta analizirao planove “Islamske države“ do 2020. g. Nemilosrdno istrebljenje svih onih kojima vjera ne počiva na islamu. I zato pomalo čudno zvuče riječi Svetog oca da ”sve religije žele mir“. Zvuče kao voda na mlin smušenim kvazi ideolozima iz EU koji se uporno, magarećom tvrdoglavošću, opiru stvari nazvati pravim imenom. I naši domaći profesionalni ljevičari napokon se slažu s papom Franjom. Notorna Slavenka Drakulić u Jutarnjem od 30. srpnja postavlja pitanje za koji sama ima spreman odgovor: “Terorizam ili možda ne?“ Slavenka, mudra kako ju je Bog već učinio, nabraja klanje katoličkog svećenika u Francuskoj, zatim nesretnu sudbinu mladog Iranca koji je upucao devet ljudi i predgrađu Muenchena pa se jadan zbog toga morao ubiti. Baš svirepo! Pa napad sjekirom od strane muslimana u vlaku u Bavarskoj. Zatim nam prezentira tragičnu sudbinu kamiondžije iz Nice koji je u znak protesta pokosio 84 osobe, a njega su bezosjećajni policajci odvojili od njegovog sedamdeset trogodišnjeg ljubavnika. Kaže naša progresivna književnica: “Usamljenog luđaka češće se naziva teroristom ako je musliman, što jača sumnju u muslimane“. Ona traži brzu analizu na licu mjesta. Kolje li i puca terorist ili usamljeni bolesnik? Proglašavanjem svakog islamskog vjernika koji smakne desetak ljudi teroristom dovodi do novog terora uvođenjem izvanrednog stanja i što je najstrašnije suspendiranjem “svetih“ građanskih prava. Ne daj Bože da se ovo što se dešava u neoliberalnoj Europi slučajno prelije u Lijepu našu. Pa da neka rigidna HDZ-ova vlada uvede opet ne-daj-Bože izvanredno stanje. Nema onda gay parada (jer islamisti ne vole homiće), nema više antifašističkih prosvjeda protiv “povampirenog ustašluka“. Ako neki ISIL-ov povratnik-spavač ikada digne nešto ili nekoga u zrak, znajte odmah da to nije terorist. Prije će biti “usamljeni vuk“, psihički poremećen, asocijalan zlostavljač svojih 5 do 6 žena, tajni obožavatelj Zlatka Hasanbegovića koji na taj način protestira protiv onih koji niječu antifašizam kao armirani beton na kojem je nastala RH.
Slavenka Drakulić uvjerena je da u atentatu bombom serijske izrade ne treba odmah vidjeti seriju atentata.
U Hrvatskoj ništa novo. Kako bi rekao moj legendarni vodnik prve klase u Bitoli “Status quo vadis.“ Boris Miletić je, u općoj konformističkoj letargiji, odlučio malo nas prodrmati. Balkanska“ Švajcarska.“ Puna zaposlenost. Dionice rastu iz dana u dan. Sir pun rupa k’o inače. I da bi niskotlakaše digao u normalu, Boris objavi sliku putovnice Republike Istre. Je li to baš Republika Istra ili Demokratska Republika Istra, još nije do kraja razjašnjeno. Uostalom, poruka je jasna. Istarska koza. Sve čisto k’o boza.
Istra je posebna. Istra je svijet za sebe. Boris je poludio na govor mržnje u Srbu. Mrzitelji pjevali “Lijepa li si…“ Zna Boris autora. Neće taj u Arenu sve dok su živi Bajaga, Lepa Brena, Ceca, Bora Čorba. Mrzitelji lansirali zlobnu priču o svećeniku Jurju Gospodnetiću kojeg su hrabri, ali gladni partizani nabili na ražanj i živog ga ispekli. Boris zna da je to laž. Istarski svećenici Božo Milanović i Josip Pavlišić su bili aktivni u NOB, ali ih nitko nije nabio na ražanj. Boris pojma nema o pokoljima 27.srpnja 1941.g. Hrvata u selima Obljaju, Koritima, Luci, Ugarcima i Crnom lugu, o paljenju rimokatoličke crkve sv. Ilije Proroka, o zaklanih 62 Hrvata u jednom danu od čega petero žena i devetero djece. Ma, hajte’ molim vas!!! Pa da je to istina onda bi afirmirani istoričari tipa Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Dragana Markovine i Vjekoslava Perice o tome pisali u Zborniku “Heroji NOB-a“ Osim toga, ako su toliki “narodni neprijatelji“ zaista i bili malo priklani to je zbog toga što drugovi četnici još nisu imali svoje Državno sudbeno vijeće, pa nisu mogli Savu Štrbca, osobnog frenda Zokija Pusića, imenovati sudijom. No, sa Savom ili bez Save isto bi im se pisalo. Hrvatska je jedinstvena. Kao i obično. Istra je spremna za punu državnost. Samo da se Istarski ipsilon finalizira. Međimurski župan Posavec uvjeren je da su Međimurci sposobni ući sami u EU kad bi im se ”morti” pripojili Varaždin i Koprivnica. Dalmacija regija davno ne da miran san na oči njihovim orjunašima. Dosta je Zagreb muzao devize koje Dalmacija sama sa svojih deset prstiju svako godine zaradi. U tom kolu jedino nema Dubrovnika. Oni su još za vrijeme rata pokušali osnovati Dubrovačku republiku. Na nesreću, uz dubrovačke rodoljube, pojaviše se i pripadnici HOS-a pa zajedno rastjeraše miroljubive Crnogorce na Srđu. Ipak, Dubrovnik je republika i to demokratska sve dok joj je na čelu dužd Vlahušić koji se nešto spominjao i kod neuspjelog odcjepljenja za vrijeme rata. Kad svemu ovom dodate uvijek aktualnu granicu koja je i danas ucrtana u glavama naših komšija, Vulina, Dačića, Nikolića, Šešelja (a to je Karlobag, Ogulin, Karlovac i Virovitica) što nam ostaje? Ostatci ostataka. – reliquiae reliquiarum. A ako se Istra sa nadahnutim Borisom Miletićem ipak odvoji s kim će onda Boris sklopiti postizbornu koaliciju. Mora izabrati između Forca Italija, Sjeverna liga ili Kalabrijska ujedinjena mafija. Problem je u tome što se i Kalabrijska mafija isto tako želi odvojiti od Italije…
Približavanjem 5. kolovoza i proslave pobjedonosne Oluje Milorad Pupovac izvješćuje nas o zahtjevu krajiških Srba, izbjeglih po Oluji iz RSK, da im Hrvatska nadoknadi penzije koje su primali od RSK-e. Mislim da je taj njihov zahtjev krajnja dRSKost!
Hrvatska FB javnost digla se na rahitične noge. Poludili, iznenađeni i uvrijeđeni na Jovana Ivića studenta filozofije iz Beograda. Jovica je inače unuk glavnog ideologa čuvene “balvan revolucije“ u Hrvatskoj 1990.g. Pošto ”dete” voli more, evo Jove u Primoštenu. Jova je napredni student. Informisan. Kao što su to inače moderni nomadi ili kako mi kažemo turisti. Čuo je on da su u slobodarskom Primoštenu izbacili dr. Franju Tuđmana iz grada. Skinuli ploču s njegovim imenom. Otac domovine završio na gradskom otpadu. Za razliku od Vukovara, ovdje nitko nije završio na sudu zbog skidanja ploče s imenom ozloglašenog diktatora koji je najurio Jovine iz “zapadnih srpskih pokrajina“ kako Jovanče naziva Dalmaciju. Mladi Jovan, sa djevojkom Jovanom, tulumario je po gradovima u Dalmaciji i na društvenim mrežama ponudio svoje impresije. Usput nam dajući na znanje i ravnanje da će “sljedeći napad Srbije biti daleko žešći negoli onaj iz devedesetih“. Jova je inače ljetovao u vili svoje majke Sande. Što je normalno i uobičajeno. Kao da Pero Čorić i Tepeš ljetuju u svojoj vili u Vrnjačkoj Banji. Zna Jova da je tajnica njegovog idola i dede Milanka Opačić bila “gospođa ministarka“ i da je napisala briljantan Obiteljski zakon koji je od prve pao na Ustavnom sudu. To ga je ohrabrilo u saznanju da “u zapadnoj srpskoj pokrajini“ ipak vlada neki zakržljali vid demokratije. No, između ostalih p……. je Stipe Petrina, poznat po svojoj hrabrosti. Kad je dreknuo na opasnog Tuđmana koji i ako je umro nije za podcjenjivanje. Stipe je urbi et orbi dao svima do znanja da s njim nema z………“ Nezamislivo je da nakon ovih javnih drskih provokacija Jovana Ivića nije intervenirao nitko iz MUP-a ili DORH-a. Taj mladić svojim istupima vrijeđa hrvatsku državu…“ Dobro da Stipe nije angažirao za taj slučaj Zorana Ercega, bivšeg snimatelja Ratka Mladića koji se neki dan “usliko“ na fejsu i poručio nam: ”Ponosan sam što kao hrvatski ratni veteran mogu odati počast stradalim hrvatskim ratnim veteranima iz prijašnjih vremena. Imamo istog neprijatelja – preživjelu ustašku ideologiju“. Bravo Zoki! U pravu si! Od ustaša preživjela je samo ideologija. Svi drugi završili su u 1700 jama. Do sada pronađenih. A u kojoj si ti to ratnoj postrojbi HV-e bio i borio se protiv “ustaške ideologije“? Tebi više ne može pomoći ni Josip Klem. Zaključno: uzbudili smo se na Jovana zbog njegovog egzibicionizma i prijetimo MUP-om i DORH-om, ali Aleksandar Vulin, Vučić, Dačić, Toma grobar i ostali mogu nam slati protestne note zbog Stepinca, Glavaša, Oluje, Bljeska, Gotovine. Mogu nas ismijavati “univerzalno“ sa svojom jurisdikcijom. Šaljemo policiju na one koji protestiraju protiv povijesnih falsifikata u Srbu. Dajemo, kao Jadranka Kosor, milijune za spomenike onima koji žive ljude nabijaju na kolac. Sve ono što ne opraštamo bezopasnom studentu itekako opraštamo, čkomimo, mučimo kad se jave Nikolić, Vučić, Vulin, Dačić, Zoran Erceg, Vedrana Rudan, Milorad Pupovac, Milenka Opačić, Rade Šerbedžija, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović, Jelena Lovrić i tko bih sve nabrojao. Ima ih više od gledatelja Žikine dinastije. Prema tome, dragi druže Petrina, nemoj se junačiti nad ideologiziranim studentom. Ti si sebi digao spomenik za sva vremena maknuvši dr. Franju Tuđmana iz Primoštena. Hrabro, nakon njegove smrti. On je bio čovjek od krvi i mesa. Sa svim svojim manama i vrlinama, ali kako je to rekao lord David Owen. “ ON – Tuđman je bio ratni pobjednik koji je stvorio državu. I točka!” A mrzio je Tuđmana više nego svi iz gradskog vijeća opčine Primošten zajedno. Zato molim i predlažem Petrini, Ercegu, Anti Tomiću i ostalim da se pridruže inicijativi “Mladih“ da se hrvatske vlasti ispričaju onima koji su bili žrtve od strane hrvatskih snaga te da se ispričaju izbjeglicama. Napokon, inicijativa vrijedna razmišljanja. Prvenstveno bi se zbog vremenske distance trebalo ispričati svima onima koji su poginuli “oslobađajući“ 1991.g. srpski Vukovar.
Lustracija. Da ili ne? Dok se udruga književnika zalaže za lustraciju, ilustratori knjiga zalažu se za ilustraciju.
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
