U čemu je tajna popularnosti fra Zvjezdana Linića?
Vijest da je fra Zvjezdan Linić, poznati svećenik i karizmatik, voditelj Kuće susreta Tabor u Samoboru završio u bolnici, munjevito se proširila Hrvatskom i dijasporom. Iz povjerljivih izvora doznajemo da se fra Zvjezdan osjeća dobro i da se radi toga već dogovorena hitna operacija odgodila za drugi tjedan.
{jathumbnail off}Zanimljiv je ovaj interes za „jednog svećenika“, ta nisu li svećenici u Hrvatskoj nepopularni likovi, ako radi ničega drugoga onda zato jer ne podnose krizu zajedno s narodom, sredstva za život osigurana su im na temelju čvrstih ugovora Hrvatske i Svete Stolice a ako im se k tome pronađe i kakva devijacija, postaju dobrodošla medijska žvaka koja se razvlači dok god ide. Dakle, svećenik u medijima a donekle i u kolokvijalnom govoru, ili nije tema uopće ili nije tema u pozitivnom kontekstu.
No, ipak ima svećenika o kojima se govori lijepo. Ne prate ih skandali, pronevjere, pedofilija. Među takve zasigurno spada i fra Zvjezdan Linić. Ne samo da se o njemu govori u pozitivnom kontekstu već se može reći da uživa popularnost širokog kruga ljudi. Što ga čini popularnim? Rekao bih tri stvari. Odavno je shvatio vrijednost i ulogu medija u vjerovjesništvu (evangelizaciji). Zatim, njegov predani rad s ljudima. Teško je reći na koji je način dopro do većega broja ljudi?! Mediji dopiru do tisuća ljudi, (ovaj tekst npr. će pročitati nekoliko tisuća ljudi) ali kad se uzme u obzir broj seminara i duhovnih obnova koje je održao u posljednjih četiri desetljeća, radi se o nebrojenom mnoštvu a ta ga činjenica svrstava u red „najvećeg hrvatskog evangelizatora“ svih vremena.
Zadnje spomenuti ali ne i najmanje važan razlog njegove popularnosti je njegov duboki osobni odnos s Bogom. Iz tog odnosa crpi: snagu za propovijedanje i susrete s ljudima u raznim potrebama, radost i svoj poznati zarazni osmijeh koji mijenja atmosferu u prostoru u kojemu se nalazi. Kao tinejdžera koji je banuo jednog petka na Kaptol 13, na molitveni susret taj me osmijeh i zagrljaj privukao Crkvi, (Kristu sam već bio u tom trenutku donekle privučen) pa sam ostao dvije godine u zajednici mladih i učio od „velikoga“, sve dok me životne okolnosti nisu odvele u drugi grad. Od tada je prošlo dosta godina ali smo na određeni način ostali povezani. Ako ništa drugo, „čujemo se“ meilom. Tako je supruzi večer uoči odlaska u bolnicu u neko gluho doba noći uzvratio zahvalu za čestitku za rođendan. Uz blagoslov za sve što radimo za Njegovo kraljevstvo. Da, ti nam blagoslovi puno znače, gotovo kao da nas blagoslivljaju naši roditelji jer, duhovno roditeljstvo je, a on je i supruzi i meni poput duhovnoga oca, nešto stvarno. Vjerujem da nešto slično mogu posvjedočiti mnogi koji su prošli neki od njegovih seminara ili duhovnih obnova.
Jednom se fra Zvjezdan po povratku iz Australije morao liječiti u jednoj zagrebačkoj bolnici. Iznenadili smo ga posjetom ali je on još više nas svojim pristupom i opet osmijehom, pa smo se pitali tko je tu zapravo bolestan. Takvi su „veliki“, dođeš ih utješiti a oni utješe tebe. Fra Zvjezdan je pravi sin svetoga Franje, gdje je nemir, donosi mir, sumnju tjera vjerom a očaj nadom. Zapravo, u tome je „tajna“. Dobro mu to ide sve ove godine a dao Bog i nakon ove epizode.
Dražen Bušić/dnevno.hr/hu-benedikt.hr
