Novi krvavi, brutalni rat kakav pamtimo od 1991.-1995. godine.

Već ga je započela, u tijeku je artiljerijska medijska priprema. I to pamtimo, kako su Srbi od druge polovice osamdesetih pripremali teren za klanje.

SANU je donio Memorandum (jedan od autora Ljubomir Tadić otac je Josipovićevog velikog druga, bivšeg predsjednika Borisa Tadića), srpski mediji su donosili gomile laži i izmišljotina o ugroženosti Srba, buđenju hrvatskog fašizma, zvjerstvima ustaša…

Smijali smo se na tu količinu gadarija i laži: „Pusti budale…“ Pa su krenuli ‘mitinzi istine’, pa srpski političari nisu birali riječi o novoj NDH, pa su slali emisare po Hrvatskoj, pa četnike koljače.. A nas je domaća peta kolona umrtvila, Hrvatska je bila razoružana, Mesić se smijao: „ma kakav rat“, pa smo se uvjeravali „Europa to neće dopustiti…“ Rasplet znamo i koliku cijenu „bratstva i jedinstva“ je Hrvatska morala platiti.

Znamo što su „osloboditelji“ radili u Vukovaru i svugdje gdje su mogli, od Dubrovnika do Karlovca, u Sarajevu i Srebrenici… I znamo što bi sve radili da nisu vojnički poraženi. Znamo i olako zaboravljamo.
Scenarij je sada isti, Memorandum 2 je na djelu, ciljevi i autori isti.

Točka broj šest srpskog Memoranduma dva glasi:
6. Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu protiv Srbije… pa osma točka:
8…..do ujedinjenja srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;

Da li se sjećamo do čega je to dovelo u devedesetima?

Srpski mediji sad to opet provode, opet vrište, pratim to svakodnevno (pogledajte samo jednu od naslovnica, datum 8.8. 2016).

Termini su isti: ustaše, fašisti, srpske zemlje i srpske zapadne pokrajine, srpsko more, Knin tužan bez Srba, srpska braća su ugrožena… Objavljuju istraživanja da su im Hrvati najveći neprijatelji. Sve prema planu, koordinirano. Sadašnja četnička vlast i političari, četničke vojvode Vučić i Nikolić, Dačić, Vulin, sve patoški manijaci, još su siroviji i beskrupulozniji od tadašnjih Miloševića i Kadijevića… A svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje i želi.

Što sad ima Hrvatska? Nema vlast i opet ima petu kolonu, politička i medijska legla financirana iz proračuna, novcem hrvatskih građana, Hrvatska ih sve plaća da je gade i blate!? Pogledajte tko im je posebno na meti, nadmoćni intelektualci kao što su Miro Kovač i Zlatan Hasanbegović, vrijeđaju se Predsjednica, branitelji…

Sve ih se mora ušutkati, opet umrtviti Hrvatsku, pa krenuti… Ismijavaju se inicijative da Hrvatskoj treba redovna vojska, a radni, vitalni dio nacije potiče se na iseljavanje, trube nam „NATO, Zapad, EU…“… kao da su Zapad i EU zaustavili ratove u Siriji ili Ukrajini.

Kao da nam ta EU nije čim je zagustilo u migrantskoj krizi podigla žilet-žice prema Mađarskoj i Sloveniji. Da, na žalost, treba nam redovna vojska kad ti je komšija agresivno pleme koje se povlači „tko nas, bre, zavadi“ samo pred silom.
Hrvatska umrtvljeno šuti, kao što je Krleža davno pisao „fašistički gorila brusi svoje noževe, a Zagreb hrče…“

Lakše je šutjeti i praviti se da ništa ne vidimo i čujemo, ne tiče nas se. Dok nas ne udari…

Ali onda pogledam sinove, jedva tinejdžere, kao nečije druge sinove koje su ‘osloboditelji’ likujući poubijali u Vukovaru i Srebrenici.

Gledam svu tu našu mladost rođenu poslije Domovinskog rata i pitam se, je li moguće da će i oni morati proći kroz krvavi popravni iz povijesti u koji smo ih mi gurnuli jer ništa nismo naučili.

Ne, nije šutnja zlato. To je samo lijepa fraza za kukavičluk. I mi imamo ono što zaslužujemo.

Zato više nisam mogao ovo odšutjeti. A jako dobro znamo da se povijest ponavlja onima koji iz nje ništa nisu naučili.

Izvor: kamenjar.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save