Kameleoni i labradori poželjniji su od hrvatskih obavještajaca
MI2 Devedesetih su jugoslavenske tajne službe popunile hrvatske stranke. Intruderi su zaposjeli najviše državne pozicije, neki od njih kao lažni komunistički disidenti, lažni emigranti i lažni domoljubi. Sve te obmane umotane su u povijesno pomirenje Hrvata.
Ali, kada se nedavno u HDZ-u pojavio hrvatski obavještajac Vlado Galić, pomirenja nema!
Labradorci i kameleoni
Labradori su mirni, privrženi i inteligentni lovački psi, a labradorci su srbijanski vodiči za slijepe Hrvate – nepogrešivo vode u provaliju.
OA Labrador pokrenuta je devedesetih od strane intruderske KOG – beogradska Kontraobavještajna grupa u RH. Bombaši te pete kolone u RH minirali su židovska svetišta i židovske institucije radi kompromitiranja RH. Neki mediji iznose sumnju da je Goran Radman pripadao (ili pripada) grupi Labrador. Ovih je dana Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokrenulo protiv Radmana dva postupka. Ravnatelj HRT je osnivač i direktor tvrtke Nautar, koja se bavi promidžbom, reklamama i propagandom! Radman je član NO-a Hypo banke! Radman je dugi niz godina bio direktor u tvrtki Microsoft Hrvatska. Tako smo na neko vrijeme dobili osobu koja personificira spregu stranog kapitala, softverske okupacije, medija i sustava oglašavanja – četiri poluge kreiranja izbornog rezultata. Iskreno se nadam da Radman ne pripada beogradskom KOG-u, jer i bez toga djeluje zastrašujuće.
Teško je pobrojati sve oblike nutarnje agresije u Hrvatskoj. Labradorci pripadaju široj skupini prijetvornih kameleona, koji često djeluju i kroz neke nevladine udruge i civilno društvo. OA Kameleon iz 1998/99. slovi kao protuobavještajna zaštita koja se bavila sumnjivim djelovanjem međunarodnih organizacija u Hrvatskoj, poput OESS-a i UNHCR-a, kao i praćenjem nevladinih udruga poput HHO i Glas 99. Prekrižite međunarodne organizacije, ne zato što ih nije trebalo recipročno nadzirati, nego je riječ o neradu i nedostatku motiva – Josip Perković i društvo bavili su se svojim nutarnjim neprijateljem, u Jugoslaviji i nakon Jugoslavije. Nego, gdje su se zametnuli odjeli KOG-a za specijalni rat? Jesu li se istopili u RH, ili i dalje nesmetano sramote Lijepu Našu? Država se zadovoljila protjerivanjem bombaša. Beograd je u svojim opsjenama išao tako daleko da je svoju operativu u Hrvatskoj kvalificirao kao “kontraobavještajnu grupu”.
Tko popunjava crne liste
Ivić Pašalić izjavio je za Vladu Galića da je dobar momak, što se interpretira da Galić nije inteligentan. Pohvale znaju biti kontraproduktivne. Glupo je danas prozivati Vladu Galića zbog Kameleona. Totalna okupacija Hrvatske mirnodopskim sredstvima preokrenula je naš odnos prema ideji Kameleona. Neki su prozvani djelatnici SIS-a izbjegli proces, zahvaljujući svojim konvertitskim sposobnostima iliti ljudskim manama, a danas se sami prijavljuju i guraju na nekadašnju crnu listu. Najedanput svi Hrvati tvrde da su znali što nam kuhaju strane centrale kroz civilno društvo. Teško je provesti lustracije, ali se HDZ mora konačno odreći svojih vlastitih kameleona, koji su digli poviku na Galića. Ako mogu birati, radije bih na Pantovčaku vidio Antu Gotovinu i Vladu Galića nego Ivu Josipovića i Sašu Perkovića. Kada bih stvarno mogao birati, pretvorio bih HDZ u stranku opasnih namjera. Ali, tek nakon internih lustracija! Nakon što su udbaši načinili tolike crne liste, vrijeme je da odstranimo udbaše. Vladi Galiću možemo prigovoriti pretjeranu lojalnost Gojku Šušku i Anti Gotovini.
Galić nije mogao učiniti puno – njegov nadređeni izbačen je iz policije zbog kriminala. I glavni zagrebački operativac-terenac izbačen je iz policije zbog kriminala. Kao, dobro poznaje podzemlje! Iako to demokracije ne žele priznati, svaka stranka treba sposobne umirovljene policajce poput Marijana Kraljevića Kinga, ali se događalo da u hrvatske tajne službe uđu oni policajci koje je policija odbacila zbog kriminala. Kada su 2000/2001. Jozo Radoš i Mladen Ružman proveli kadrovsku sječu u SIS-u (u ime Dražena Budiše!), najavljen je odlazak kriminalaca, a kriminalci su ostali. Umjesto njih, odstranjene su autonomne osobe, koje nisu bile obuhvaćene političkim strankama, interesnim skupinama i stranim mrežama – takve osobe u ovakvoj su državi uvijek izložene i nezaštićene. Danas je Radoš kandidat HNS-a za parlament EU! Zakloni nas, Bože, rekli bi u Duvnu! Možemo reći da službe nisu kontrolirale podzemlje, nego je podzemlje kontroliralo službe! Tko ih kontrolira danas?
Povratak “apostola”
Tko je glavni u HDZ-u? MI2, kažu nam Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. Zašto imam osjećaj da su otraga Josip Perković, Josip Manolić, Vladimir Šeks i Stipe Mesić? Zašto je baš svatko dobrodošao, samo je problem Vlado Galić iz SIS-a, koji je praktično delegat Ante Gotovine – sudjelovao je u njegovoj obrani. Mišljenja sam da Milijan Brkić, Alfa i omega današnjeg HDZ-a, krivo razmješta obavještajce na analitičke pozicije. Kvalitetni analitičari su Slaven Letica i Miro Tuđman, a nikako osobe koje su pisale vojnu sigurnosnu procjenu za Grički top. Ako je Franjo Tuđman uzeo Leticu za svog prvog savjetnika, zašto sličan obrazac ne koristi Tomislav Karamarko. Letica je dvadeset godina stariji i skoro toliko godina pametniji. Tuđman se morao odreći Letice zbog političke eliminacije Jovana Raškovića, ali danas znamo da je Letica povukao ispravan potez. Tko su Karamarkovi Zvonko Lerotić i Zdravko Tomac, nekakvi pričuvni socijaldemokrati, koji mogu poslužiti kao lakmus-test za nove teze o Hrvatskoj i BiH?
Nesreća je što se HDZ 90-tih prebrzo dokopao vlasti, pa opijeno glavinja već treće desetljeće. Možda nije baš najbolja usporedba, ali je ovdje zgodno zapitati se kakvo bi bilo kršćanstvo da je odmah prve godine postalo glavna vjera rimskog imperija? Lažna tranzicijska konverzija SRH/RH iz komunizma u demokraciju, zapravo je prelazak iz komunističke tiranije u liberalni fašizam. Traje svega 22 godine, pa je nemoguće sakriti ružne činjenice o “utemeljiteljima Hrvatske”. Današnji frenetičan povratak Tuđmanu oživljava prilično sumnjiv tranzicijski “apostolat”: Manolić, Perković, Šušak, Mesić, Šeks i njima slični. Jedanaest Juda i samo jedan Hrvoje. Pavao, Barnaba i društvo putovali su godinama, od Antiohije do Efesa, Soluna, Rima i Cipra, a HDZ-ovci su jedan dan vikali po trgovima i drugi dan zasjeli na vlast. Kao i nekada davno u Galileji i na Sredozemlju, moralo je u Hrvatskoj proći barem pedeset godina, pa da HDZ može narodu prodati svoje “apostole” kao dobre ljude i dobre kršćane. Danas bismo čitali kako je Manolić spasio Hrvate kod Bleiburga. Pamtim kao danas, kada se Perković bacio ispred Brune Bušića i primio na sebe izdajničko zrno! Ne vjerujete? Čut ćemo se za desetak godina, ako toliko poživim.
Tvrtko Dolić/tvrtkodolic.bloger.hr
