Charles Babbage i Božanski Programer
“Promatramo najveće i najbolje ljudske sposobnosti, veličamo ih u svojoj mašti do neograničene mjere kako bi postigli nesavršeni primjer Beskonačne Moći koja je stvorila sve oko nas.”
Charles Babbage
{jathumbnail off}Prema nekim popularnim emisijama svi su bili Biblijski literalisti do objave “Podrijetla vrsta”. To je obična glupost. Kada proučavate zapise značajnih osoba toga vremena shvatite da su uspjesi industrijske revolucije počeli utjecati i na rasprave o organskom podrijetlu. Shvaćanje prirode, ili barem podrijetla prirode, počelo se mijenjati prema slici progresivne, industrijalizirane Viktorijanske Britanije. Michael Ruse zapisuje u “Darwinovoj Revoluciji”;
“Pedesetak godina prije nego što je počela naša priča, britanci su imali sjajne uspjehe u iskorištavanju sila prirode. Koristili su se poznatim zakonima koji su omogućavali da strojevi obavljaju posao bez ljudskog uplitanja, brže i efikasnije no što su ikada mogli sanjati. Industrijski napredak nastavio se i kroz razdoblje koje nas zanima. Primjerice tridesetih i četrdesetih godina 19. stoljeća došlo je do razvoja željeznice koja je neizmjerno ubrzala putovanje kroz Britaniju. Sve je to naravno imalo i utjecaj na razmišljanje viktorijanskih ljudi… Savladali su prirodu; koristili su njene zakone kako bi koristili mehaničke naprave bez ikakvog ljudskog uplitanja. Dakle Bog, koji je pokazao svoju ljubav kroz takav napredak, mora i sam biti u mogućnosti napraviti istu stvar. Bog je vrhovni industrijalac. Ako mi možemo automatizirati procese, Bog sigurno može stvoriti vrste automatski i time pokazati svoju snagu.”
Jedan važan faktor u tome je bio i Charles Babbage, matematičar, filozof i izumitelj koji je prvi osmislio koncept računala kojeg možemo isprogramirati. Godine 1873. Babbage je izdao seriju radova o prirodnoj teologiji koji su bili insprirani Paleyevim konceptom Božanskog dizajnera.
“S obzirom da je razmišljao u terminima svog omiljenog stroja, Babbage je zamislio Boga kao znanstvenika i programera, koji se koristi prirodnim zakonima kako bi stvorio svemir. Umjesto da se “stalno upliće, mijenja zakone koje je prije odredio; i tako sam sebi uskraćuje najveći atribut svemoćnosti.”, napisao je nebeski program u vremenu stvaranja. Takvi detalji poput stvaranja novih vrsta i čuda su dakle potprogrami koje poziva iz nebeske biblioteke(vjerojatno su stvari kao grijeh, zarazne bolesti i nepotrebni organi su bugovi u sustavu). Babage pretpostavlja da je Bog stvorio “jedan opći i razumljivi zakon, iz kojeg sve ostale vidljive forme, i u organskom i anorganskom svijetu nastaju, koji su nužna posljedica uporabe tog zakona na materiju”, takav zakon bi bio odgovoran za “sve kombinacije i modifikacije materije”.
Oduševljeno citira Herchelovo pismo u kojem on kaže;
“Mnogi će bez sumnje smatrati da su vaše spekulacije presmione, ali dobro je odmah se suočiti sa poteškoćama. Što se mene osobno tiče, mislim da je neadekvatno prilikom promišljanja Stvoritelja prepostaviti da su Njegove kombinacije iscprljene prilikom prijašnjih djela, iako nas u ovome, kao i svim drugim Njegovim djelima vodi analogija u kojoj pretpostavljamo da djeluje kroz niz međusobnih uzroka, posljedica je nastanak novih vrsta. Kada bi razmišljali o tome, shvatit ćemo da se radi o prirodnom, a ne čudesnome procesu.”
Dakle ono što vidimo u mislima Herschela i Babbagea jest pomak od čudesne prema darwinove slike prirodnih zakona. Ipak za Babbagea; “što je veći broj posljedica nekog zakona, i što ih bolje možemo predvidjeti, veće je i znanje i inteligencija koju pripisujemo biću koje je stvorilo zakon”. Tako da činjenica da je podrijetlo organskih tvari vezano uz zakon samo svjedoči slavu Božju. Složio se sa Herschelom da djelovanje zakona na materiju pruža dokaz za postojanje Boga, “dao je odjednom svakome atomu bitne karakteristike, proizveo i podredio agente”. Dakle Bog djeluje i kao proizvođač i kao programer.
No što sa očitim kršenjem prirodnih zakona koja su zanimale filozofe? Babbage je nalazio odgovor u svojem radu o strojeva za računanje. Kao što Ruse zapisuje;
“osmislio je genijalnu analogiju prema svom radu na strojevima za računanje, pokazavši da bi mogao isprogramirati stroj da pokazuje prirodne brojeve od 1 do 100000001, a zatim bi se stroj počeo drugačije ponašati i ispisivati brojeve od 10001002. Babbage je tvrdio da je ista stvar i sa Božjim zakonima- potpuno su pravilni, ali imaju ugrađenu sposobnost i nužnost da izvršavaju neočekivane stvari … Drugim riječima, Babbage je postavio argument zakona, tvrdeći da što se nešto čini neobičnijim to više pokazuje raskoš Božjeg zakona.”
Babbage se zatim pozabavio Humeovim argumentom protiv čuda iskoristivši matematičke vjerojatnosti, primjetivši da filozof “nije baš upoznat sa doktrinom”.
Jedna zanimljiva pjesnička slika Babbageove teološke opservacije je ideja da Newtonova fizika akcije i rekacije znači da jednom izrečena riječi ne bi nikada bila izgubljena. Dakle “zrak je prostrana knjižnica, čije stranice su ispunjene sa svime što je čovjek ikad rekao, žena šapnula” pa su “zemlja, zrak i ocean vječni svjedoci svega što smo učinili”.
Kritiziravši trgovce robljem koji bacaju svoju ljudsku robu u more primjetio je;
“Kada čovjek nestane sa planeta, pitajte bilo koju česticu zraka koja će lebdjeti nad zemljom i čut ćete o okturnom ponašanju tiranina. Pitaje bilo koji val koji se sudara sa obalom i reći će vam o žuboru vode koji se javio nad svim njegovim žrtvama: suočite ubojicu sa svim tjelesnim atomima njegovih robova i u mirnom trenutku iščitat će prorokove riječi – Tada Natan reče Davidu: Ti si taj čovjek!”
Preuzeto (katoliksdnakace) sa bloga Quodlibeta.
