Pilula za dan poslije – drugi pogled
U hrvatskim bolnicama dnevno se abortira u prosjeku dvadesetero djece. Taj podatak više nikoga ne dodiruje i prema tome nije nešto što zaslužuje medijsku pažnju a kamoli naslovnicu. No kada tinejdžeru za vrijeme spolnog odnosa pukne kondom, a njegova partnerica zbog toga na noge podigne ne samo kompletan Kliničko bolnički centar nego i Ministarstvo zdravlja, naslovnice su zajamčene.
{jathumbnail off}Ovu nedavnu bizarnost kada je 18-godišnja djevojka histerično uletjela na hitni odjel splitske bolnice tražeći pilulu za dan poslije mediji su popratili na sebi svojstven način po već uhodanoj matrici: seks, kondomi, vjerska uvjerenja, puno galame i eto priče za naslovnice.
Pa je tako cijela Hrvatska imala priliku čitati o 18-godišnjoj heroini kojoj su uskraćena elementarna “reproduktivna prava” i zatucanoj liječnici specijalizantici koja zbog zatucanih vjerskih uvjerenja ne radi odgovorno svoj posao za koji je plaćena.
I to je uglavnom ono što smo saznali. No kao i obično nismo saznali istinu. Odnosno, saznali smo poluistinu, dobili polu-informacije, ništa neobično kad su hrvatski mediji u pitanju.
Ovim kratkim člankom želimo ponuditi nekoliko informacija koje bacaju nešto drukčije svjetlo na pilulu za dan poslije, a koje se vješto skrivaju od javnosti kojoj se, umjesto objektivnih i argumentiranih znanstvenih i etičkih aspekata, uporno serviraju manipulacija i ideologija.
Možda nakon toga bude i jasnija reakcija liječnice Katarine Dvornik.
Što je “pilula za dan poslije” i kako djeluje?
Prema široko rasprostranjenoj definiciji “pilula za dan poslije” ili “pilula za jutro poslije” (morning after pill) tableta je namijenjena za hitnu kontracepciju, koja se koristi nakon nezaštićenog spolnog odnosa kako bi se spriječila neželjena trudnoća. Ovakvom definicijom već se u samom startu manipulira s pojmom trudnoća koja bi trebala početi ne više trenutkom začeća nego tek kad se embrij implantira u maternicu, negdje oko 7. dana nakon začeća. Naime takva je definicija prvi put donesena 1972. od strane American College of Obstetricians and Gynecologists.
Ovakav pokušaj redefiniranja i manipuliranja terminom trudnoća čini se da više sliči na interesni dogovor za stolom, nego što je plod utemeljenog znanstvenog promišljanja. A da se radi proizvoljnoj odluci, znanstveno i medicinski teško održivoj, potvrdila je i većina od 112 članova znanstvenika iz Louisville Obstetrical and Gynecological Society koji su jasno dali do znanja kako je početak trudnoće vezan uz trenutak začeća (Informed consent and the redefining of conception: A decision illconceived?, objavljeno 1999. u The Journal of Maternal-Fetal Medicine).
Zanimljivo kako je istu stvar potvrdio i profesor Baulieu, “otac” abortivne pilule RU 486, izjavom kako se “prekid trudnoće nakon začeća može smatrati pobačajem”.
Sama “pilula za dan poslije” kemijski je preparat, sastoji se od hormona progesterona (1,5 mg levonorgestrela) i uzima se unutar 72 sata od spolnog odnosa. Radi se o 15 puta jačoj dozi nego što je kod obične kontraceptivne pilule.
Da bi se dobro razumjelo kako pilula djeluje potrebno se kratko podsjetiti kako i kad dolazi do oplodnje. Ovo je izrazito važno i zbog polemike koja je nastala povodom izjave Njemačke biskupske konferencije o piluli za dan poslije, o čemu će više biti riječi u nastavku.
Dakle, u pravilu je žena za vrijeme menstrualnog ciklusa plodna 5-7 dana. Spermiji u tijelu žene mogu preživjeti oko 3 dana, dok jajna stanica može preživjeti samo jedan dan. Dan prije ovulacije smatra se najplodnijim danom, dok se sami dan ovulacije smatra trećim po redu.
Istraživanje objavljeno u prestižnom časopisu New England Journal of Medicine koje je pratilo relaciju između spolnog odnosa i post-ovulacijskih učinaka, pokazalo je da je do začeća došlo samo onda kad se spolni odnos dogodio u periodu koji je išao od petog dana prije ovulacije do dana ovulacije (uključno), dok nijednoj od 192 trudnoće razlog nije spolni odnos nakon ovulacije (Timing of sexual intercourse in relation to ovulation-effects on the probability of conception, survival of pregnancy, and sex of the baby).
Druga studija provedena na 881 žene pokazala je mogućnost začeća i kad se spolni odnos dogodi poslije dva dana od dana minimalne bazalne temperature (koja neposredno prethodi ovulaciji). To dakle znači da spolni odnos koji se dogodi na dan ovulacije ili sljedeći dan ima značajnu vjerojatnost rezultirati začećem (Daily Fecundability: First Results from a New Data Base, «Demographic Research»).
Postojeća istraživanja pokazuju da pilula za dan poslije može djelovati i kontraceptivno, sprječavajući ovulaciju ako je uzeta u dane prije sazrijevanja jajne stanice, no ako se uzme neposredno pred ovulaciju, do začeća će ipak doći u velikom broju slučajeva.
Dakle, pilula za dan poslije može biti i kontraceptivna, no njezina kontraceptivna učinkovitost na sprječavanje ovulacije je vrlo niska (između 49% ako je uzeta odmah, i 8% ako je uzeta sa kašnjenjem od 72 sata), dok je njezina učinkovitost vrlo visoka kada djeluje postfertilizacijski, dakle abortivno, sprječavajući da se embrij ugnijezdi u maternicu. U tom slučaju učinkovitost je 90 % (ako je uzeta odmah) i 16% (ako je uzeta nakon 72 sata). Rezultati su to znanstvenog istraživanja objavljenog u Fertility and Sterility (2007) pod naslovom Levonorgestrel emergency contraception: a joint analysis of effectiveness and mechanism of action.
Istraživanje provedeno na 99 žena također je potvrdilo da pilula za dan poslije „ima malo ili nimalo učinka na post-ovulacijske događaje“, dakle nakon što dođe do ovulacije, ne može više spriječiti oplodnju, već jedino može spriječiti ugnježđenje embrija u maternicu. (Effectiveness of levonorgestrel emergency contraception given before or after ovulation–a pilot study, (2007) «Contraception»).
Prema tome, kako proizlazi iz ovog dosad rečenog, pilula za dan poslije prvenstveno djeluje na način da sprječava razvoj embrija, onemogućujući mu nidaciju (ugnježđenje) u maternicu. Ne radi se dakle o kontraceptivnom nego prije anti-nidacijskom učinku. Znanstvena očitost takvog anti-nidacijskog učinka opovrgava, prema tome, i samu terminologiju koja se koristi za ovaj proizvod: ne radi se o kontraceptivnom mehanizmu (budući da se, kako smo vidjeli, sprječavanje začeća događa u malom postotku slučajeva), već o izrazito abortivnom mehanizmu koji se manifestira nakon što je došlo do začeća, kad je već započeo razvoj novog ljudskog života.
Stoga ne trebaju čuditi riječi uglednih znanstvenika objavljenih u časopisu Contraception (2006): «Ne možemo zaključiti da pilula za dan poslije nikad ne priječi trudnoću nakon oplodnje» (Mechanism of action of emergency contraceptive pills).
U svjetlu ovih podataka jasno je kako je reklamiranje i propagiranje “pilule za dan poslije” kao “hitne kontracepcije” obmanjivanje i grubo falsificiranje stvarnosti.
Utječe li “pilula za dan poslije” na smanjivanje pobačaja?
Propagandu pilule za dan poslije prati još jedan mit: da ona smanjuje broj pobačaja. Stvarnost govori nešto sasvim drugo.
Najbolji primjer jest najopsežnije istraživanje dosad provedeno kako bi se vidjelo može li distribucija pilule za dan poslije smanjiti broj pobačaja. Istraživanje je provedeno u Škotskoj, u grofoviji Lothian. Istraživače je zanimalo hoće li se smanjiti broj pobačaja ukoliko svim ženama u grofoviji besplatno ponude 5 paketića pilule za dan poslije. Od 85.000 žena u dobi od 16 do 29 godina, njih 22.603 je zatražilo pilulu. Istraživanje koje je trajalo preko dvije godine na kraju je pokazalo kako se broj žena koje koriste pilulu za dan poslije peterostruko povećao, ali se broj pobačaja nije nimalo smanjio, što je drastično pobilo očekivanja i predviđanja autora istraživanja. (Advanced provision of emergency contraception does not reduce abortion rates, (2004), objavljeno u Contraception).
Do istog zaključka došli su autori članka u časopisu Obstetrics and Ginecology nakon što su analizirali čak 23 znanstvene studije vezane uz pilulu za dan poslije: njihov zaključak je bio: «Porast dostupnosti hitne kontracepcije povećava njezino korištenje, ali nijedna studija nije pokazala učinke na stope trudnoće i pobačaja» (Population Effect of Increased Access to Emergency Contraceptive Pills: A Systematic Review).
U Švedskoj se broj paketića za hitnu kontracepciju u četiri godine povećao za 700% a stopa pobačaja ne samo da se nije smanjila nego se i povećala preko 10%. (Statistics Health and Diseases, 2006.)
Nakon što je u Francuskoj još 2002. godine omogućen maloljetnicima pristup hitnoj kontracepciji bez recepta i roditeljske dozvole, broj pobačaja kod djevojaka između 15 i 17 godina povećao se sa 10.245 (2001. god.) na 11.517 pobačaja (2004.god.)
U Engleskoj je 2000. (godinu prije nego je dopuštena maloljetnicima pilula za dan poslije na njihov zahtjev i bez pristanka roditelja) zabilježeno 13.334 pobačaja kod djevojaka od 16 i 17 godina. No 2005., pet godina nakon ulaska pilule u škole, broj se povećao na 14.237. pobačaja. (National Statistics, 2006).
Osim ovih, postoje i pokazatelji kako laka dostupnost piluli za dan poslije može dovesti prije svega kod žena, osobito adolescentica, do jedne vrste lažne sigurnosti te do porasta promiskuiteta i spolno prenosivih bolesti. Upravo je to pokazalo istraživanje provedeno nad grupom švedskih studentica, prema kojem je u pet godina korištenje pilule za dan poslije naraslo sa 22 na 52%, a u istom razdoblju broj spolnih partnera je narastao sa 5,4 na 7,4 a spolno prenosive bolesti povećale su se za 50% (Increased sexual risk taking behaviour among Swedish female university students: repeated cross-sectional surveys, (2006), «Acta Obstet Gynecol Scand»).
Manipulacija i banalizacija ljudske spolnosti
Ovi, naizgled suhoparni ali vrlo ozbiljni znanstveni podatci, nužno nameću pitanje: kako to da se unatoč ovim nedvosmislenim znanstvenim činjenicama u javnosti uporno plasiraju tvrdnje kako se samo radi o bezazlenom kontraceptivnom sredstvu bez velikih posljedica? Kome je u interesu ovakvo očito falsificiranje istine i znanstvenih činjenica te manipulacija terminima jezičnim inženjeringom?
Šutnja i ignoriranje ovih činjenica svjedoče o snažnom utjecaju ideologije na znanstvenu raspravu ne samo po ovom pitanju, nego i po pitanju ljudske spolnosti općenito. (Dovoljno se sjetiti polemike oko zdravstvenog odgoja).
Samo u ideološki obojenom i politički korektnom sustavu, pod krinkom perverzno shvaćenih “reproduktivnih prava” moguća je histerija kojom se “razapinje” liječnica jer je odbila propisati “lijek” koji, osim što ima izrazito abortivna svojstva, uzrokuje mučninu u 23,1% slučajeva, povraćanje u 5,6%, glavobolju u 16,8%, vrtoglavicu u 11,2%, bolove u trbuhu u 17,6% i ostale kolateralne učinke u 13,5% slučajeva.
Dr. Katarina Dvornik je kao očito kvalitetna i dobro obrazovana liječnica, sve ove podatke i činjenice znala i po njima postupila.
No, u konačnici, cijela ova galama koju su mediji napravili zapravo je samo još jedan primjer ideologiziranog pogleda na ljudsku spolnost, sve više banaliziranu i dehumaniziranu. Ne treba posebna pamet da bi se prepoznalo licemjerje i hinjena filantropija onih koji, pod tobožnjom brigom za zdravlje, u piluli za dan poslije i ostalim “tekovinama” seksualne revolucije vide seksualno oslobođenje, a onda naglo zašute kada treba progovoriti o posljedicama i nesretnim sudbinama “seksualno oslobođenih” ne dan poslije, nego godinama poslije.
Baci li se pogled na propagandne materijale i portale koji promoviraju pilulu za dan poslije, lako se primijeti kako je ona prvenstveno namijenjena tinejdžerima. I umjesto da im se pomogne da vlastitu spolnost žive na odgovoran način, da se ne odnose prema njoj kao genitalnoj gimnastici za “ubiti” vrijeme, gura ih se u još veću površnost i neodgovornost, ulijevajući im lažnu sigurnost da ako se nešto i “dogodi”, pilula i čaša vode sve će riješiti. A kad pilula i voda problem ne riješe, ti isti seks-apologeti licemjerno će zazivati spolni odgoj kako bi se naučilo mlade spolno odgovornom ponašanju.
No ta se odgovornost ne sastoji u medikalizaciji i lateksizaciji spolnosti, gutanjem pilula i navlačenjem prezervativa, već u otkrivanju dubokog smisla, snage i ljepote vlastite spolnosti.
Pilula za dan poslije i Crkva
Kako smo na početku rekli, polemiku oko pilule za dan poslije izazvala je i nedavna izjava Njemačke biskupske konferencije. U medijima je to interpretirano kao da je Njemačka biskupska konferencija dopustila uporabu pilule za dan poslije u slučaju silovanja.
O čemu se zapravo radi i kakva je točno pozicija Njemačke biskupske konferencije i Crkve općenito?
Nakon slučaja silovanja jedne djevojke kojoj su dvije njemačke katoličke bolnice odbile dati pilulu za dan poslije, njemački kardinal Meisner je poručio kako je uporaba kontraceptivne pilule koja bi u slučaju silovanja spriječila začeće opravdana. No odmah je pojasnio da ukoliko se pilula koristi za sprječavanje već stvorenog embrija da se ugnijezdi u maternicu, u tom je slučaju njena uporaba neprihvatljiva.
Kardinal time nije rekao ništa novo niti je njegova izjava u suprotnosti sa službenim učiteljstvom Crkve po ovom pitanju.
Katolički bioetičari općenito smatraju da u predviđanju silovanja nije nedopušteno uzimati pilulu za sprječavanje začeća jer je to jedina moguća obrana protiv nasilnika kao napadača. Ali nikada ni u kojemu slučaju nije dopuštena abortivna pilula jer ona ubija začeti plod.
Dekan Bioetičkog fakulteta u Rimu prof. Gonzalo Miranda, još 1996. podsjećajući na redovnice koje su bile silovane u Bosni te u kontekstu tadašnjeg događaja kada je jedna Amerikanka u nepovratnoj komi rodila dijete nakon što ju je silovao bolničar, kazao je kako je „u slučaju teškog i predstojećeg rizika silovanja dopušteno dati pilule ženama s teškim mentalnim hendikepom, kao što je dopušteno da ih uzmu i redovnice koje se nalaze na rizičnom području“.
Takav stav potvrdio je nedavno i Predsjednik Papinske Akademije za život Ignacio Carrasco de Paula u intervjuu danom povodom izjave njemačkih biskupa: „Zadaće Crkve je formirati savjest. Ono što nauk Crkve u ovom slučaju kaže je: u slučaju silovanja može se učiniti sve što je nužno da bi se izbjegla trudnoća, ali već nastalu trudnoću ne smije se prekidati. Je li neki lijek kontraceptivan ili abortivan, to trebaju reći liječnici i znanstvenici, a ne Crkva“.
Dakle, pilula za dan poslije nikad nije bila opcija njemačkih biskupa. Dapače, stav Njemačke biskupske konferencije u potpunosti je istovjetan sa službenom izjavom Papinske Akademije za život o piluli za dan poslije. Budući da na žalost ta izjava nije prevedena na hrvatski, ovdje vrijedi donijeti jedan dio s kojim i zaključujemo ovaj članak:
„Pilula za dan poslije je preparat na hormonskoj bazi i koja, uzeta unutar 72 sata nakon spolnog odnosa, za kojeg se pretpostavlja da bi mogao biti plodan, razvija pretežno “antinidacijski” mehanizam, tj. sprječava da se eventualno oplođeno jajašce (a to je ljudski embrij), sad već razvijeno do stadija blastociste, smjesti na stijenku maternice, pomoću mehanizma koji mijenja samu stijenku. Konačni će, dakle, rezultat biti izbacivanje i propadanje tog embrija. Jedino u slučaju da je takva pilula uzeta nekoliko dana prije ovulacije, ponekad bi mogla djelovati s mehanizmom koji blokira ovulaciju (u tom bi se slučaju radilo o tipičnoj “kontracepciji”).
[…] Jasno je da dokazano “antinidacijsko”djelovanje pilule za dan poslije, u stvarnosti, nije ništa drugo nego pobačaj ostvaren kemijskim sredstvima. Niti je intelektualno dosljedno niti znanstveno opravdano tvrditi da se ne radi o istoj stvari. Uostalom, čini se poprilično jasnim kako je namjera onih koji traže ili nude pilulu izravno usmjerena na prekid eventualno započete trudnoće, točno kao u slučaju pobačaja. Trudnoća, naime, počinje začećem a ne implantacijom embrija na stijenku maternice, kako se naprotiv pokušava implicitno sugerirati. Iz toga proizlazi da se, s etičkog gledišta, ista apsolutna nedopuštenost koja se odnosi na abortivne prakse, odnosi i na širenje, propisivanje i korištenje pilule za dan poslije“.
mr.sc. Josip Markotić/bitno.net/hu-benedikt.hr
