Nije bilo dovoljno što je MUP, odnosno Visoka policijska škola u Zagrebu prema naredbama Ostojića (i Orepića) proizvoljno proglašavala diplomske radove nevaljalim i plagijatorskim, dakle, samo nepodobnim kadrovima, mahom Hrvatima ili članovima HDZ-a, a medijski najeksponiraniji slučaj je onaj Milijana Brkića, bivšeg glavnog tajnika i aktualnog zamjenika predsjednika HDZ-a.

Nakon toga se u protu-brkićevsku kampanju uključio i Yutarnji list sa svojim najpismenijim “topnikom” Denisom Kuljišem, ali i ostali jugoslavenski i velikosrpski portali poput Indexa, Autografa i t.d. No, potom se to stišalo i pravosudna su, odnosno upravna tijela taj predmet uzela u svoje ruke, kao što i priliči pravnim državama.

No, posljednji se napis u Yutarnjem listu napisan od strane Slavice Lukić, koja nije našla shodnim (ili probitačnim?) preuzeti prezime svojega supruga Milorada Pupovca, može nazvati samo “bljuvotinom”, koja za cilj ima daljnju denuncijaciju i napad na Milijana Brkića, zamjenika predsjednika HDZ-a.

Navodi Slavica: „Među argumentima koje smo naveli u žalbi ključan je taj da 2011., u vrijeme kad je Milijan Brkić obranio diplomski rad, nisu postojale materijalno-pravne pretpostavke koje bi definirale što je to plagiranje završnog diplomskog rada – rekao je dalje Farčić.“ Potom gospođa Pupovac slavodobitno zaključuje: „Drži li, međutim, vodu Farčićeva teza da u vrijeme kad je Brkić diplomirao nije postojala zakonska zabrana plagiranja diplomskih radova?

U to vrijeme, a i danas na snazi je Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Taj je Zakon u primjeni od 2003. U 82. članku stavku 3 toga zakona stoji sljedeća odredba: “Akademski ili stručni naziv ili stupanj oduzimaju se ako se utvrdi da je stečen protivno propisanom uvjetima za njegovo stjecanje, grubim kršenjem pravila studija, ili na temelju doktorskog rada (disertacije) koji je plagijat, ili krivotvorina.“

Ono što pak Slavica Lukić prešućuje, odnosno nema dovoljno obrazovanja i temeljne pismenosti kako bi uopće spomenuti Zakon pročitala od početka do kraja, odnosno kako bi zaista provela više od desetak minuta “novinarskog istraživanja”, jest da Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07,45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15) u čl. 48. st. 4. propisuje: “Visoka učilišta za potrebe vojnog i policijskog obrazovanja osniva Vlada Republike Hrvatske sukladno uvjetima koje predviđa ovaj Zakon ili kao ustrojbene jedinice nadležnih ministarstava.“ Nadalje, u istom čl. st. 7. navodi se: „Uredbom Vlade Republike Hrvatske uređuju se posebnosti studija iz stavka 4. ovoga članka, posebice njihov ustroj, prava i obveze nastavnika i studenata s obzirom na njihove vojne ili policijske zadaće.“

Dakle, i laik može iščitati da Visoka policijska škola ne potpada pod Ministarstvo obrazovanja, već Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno da je Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju „lex generalis“ u odnosu na Visoku policijsku školu koja svoj studij uređuje „lex specialis“-om, što postaje bjelodano kad se pročita čl. 3. Statuta Visoke policijske škole koji glasi: „Visoka policijska škola je ustrojstvena jedinica Policijske akademije Ravnateljstva policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske koja svoju djelatnost obavlja kao javna visoka škola.“ Također, čl. 5. st. 2. Statuta donosi mogućnost samostalnog uređenja izvođenja studija: „Visoka policijska škola može posebnom odlukom Povjerenstva Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za Visoku policijsku školu ustrojiti i izvoditi i druge studije, za koje će se posebnim Ugovorom između Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i drugih tijela državne uprave regulirati prava i obaveze.“

Također, glede težine sankcije koja će Milijanu Brkiću biti izrečene glede navodnog plagiranja, ona je propisana Pravilnikom o postupku oduzimanja stručnog ili akademskog naziva ili stupnja od 29. siječnja 2014. godine, pa nije naodmet upoznati se i s tim propisom, kad se već piše za najveći i najčitaniji dnevni list u Hrvata. S druge strane, treba se sjetiti i temeljnog pravnog načela još iz rimskog doba: „Nullum crimen, nulla poena sine praevia lege poenali, sine lege scripta, sine lege certa et sine lege stricta.“

No, za sve ovo saznati potrebno je malo „ugrijati stolicu“, obrazovati se i istražiti, kako se javnost ne bi dovodila u zabludu (namjerno ili nehajem). Ali, što se samoupravljači i boljševici trebaju zamarati nekakvim banalnostima kao što je zakon?

Cilj je i suviše jasan; prisiliti Milijana Brkića da se povuče, kako bi u HDZ-u potpuno zavladao „umjereni desni centar“, odnosno kako bi se bez previše otpora iznutra moglo pristupiti koaliciji SDP-a i HDZ-a nakon parlamentarnih izbora 11. rujna. Uz asistiranje Milorada Pupovca, naravno!

Kad se Brkića makne, Zlatko Hasanbegović ostaje bez znatne podrške i potpore te onda slijedi i njegovo uklanjanje, a potom i marginalizacija svih komunizmom neopterećenih ljudi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Pisanje Slavice Lukić savršeno se uklapa u iznimno primjetnu novu ljubav Yutarnjeg lista i djela „novog“ HDZ-a, koji zagovaraju “demokratizaciju” najveće hrvatske stranke po uzoru na već viđeno u vrijeme Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Navodna “demokratizacija” imala bi za cilj spriječiti bilo kakav pokušaj suočavanja s prošlošću i lustracijom, a to bi se u potpunosti ostvarilo t. zv. velikom koalicijom HDZ-a i SDP-a pod vodstvom Andreja Plenkovića i Tonina Picule (kad ovaj preuzme SDP).

Naravno, Slavica Lukić jako dobro razumije da će, kao i u mandatima Ivice Račana, Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića, u vlasti biti mjesta i za njenog životnog “druga” Milorada Pupovca. Kako bi do realizacije tog plana i došlo potrebno je već sada “neutralizirati” snage u HDZ-u nesklone takvom raspletu. Stoga su na udaru Milijan Brkić i Zlatko Hasanbegović.

Josip Gajski/hrsvijet.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save