Jim Caviezel o vjeri, ‘Pasiji’ i novom Gibsonovom filmu ‘Uskrsnuće’
Poznati glumac Jim Caviezel na Badiji, u prekrasnim prostorijama franjevačkog samostana, za laudato.tv najavio je snimanje novog filma Mela Gibsona o Uskrsnuću Isusa Krista i poslao snažne poruke o važnosti života. Prenosimo cijeli razgovor.
Razlozi posjeta Međugorju, franjevačkom samostanu na Badiji
Kada sam snimao film ‘Pasija’ pokušavao sam pronaći svoje mjesto… Ljudi me često pitaju kako ste se pripremali za ulogu Isusa. Otišao sam u Baziliku sv. Pavla izvan zidina. Na tom mjestu je sv. Pavlu odrubljena glava. 10.000 kršćana također je doživjelo takvu smrt. Toliki mnogi pobijeni ljudi, no, to me nije obeshrabrilo, nisam se osjećao nelagodno. Bio sam nadahnut jer sam dobio ulogu Najvećega, Sina Božjega.
Ljudi koji su stvarno slijedili Krista do smrti omogućili su ljudima poput mene da snimamo filmove kojima možemo slobodno i otvoreno slaviti i ljubiti Boga u određenim vremenima. U drugim vremenima to nije bilo dopušteno, ali su ti ljudi ipak pronašli svoj mir, pronašli su smisao. Došao sam na Badiju, u samostan koji ima svoju povijest, a kojega su zauzeli komunisti i ubili svećenike. Kao i u Kristovo doba. Ljudi su dali svoje živote za Isusa. Sada vidimo mnoge ljude i u mojoj zemlji koji su naizgled slobodni, ali nisu istinski slobodni. Problem samoubojstava. Problem droge.
Mnogi ljudi pokušavaju pronaći smisao, što sam i ja uvijek pokušavao u poslu koji radim, filmovima, što me je također potaknulo da prihvatim ulogu Isusa u filmu ‘Pasija – Muka Isusa Krista’. Ovdje noću volim svjetla u visini; vidite Mjesec, jako je romantično.
Na otoku smo, odemo plivati, idemo na Svetu Misu. Vraćam se jednostavnosti. Vraćam se doma. Miru. To je za mene naša Crkva. Nema drugoga mjesta gdje bih želio biti. Dio moga poslanja, kao glumca, jest reći: ‘Sudite me po mome djelu.’
Ima li u njemu istine? To je vjera koja živi 2.000 godina. Živjet će i dalje. Bit će izazova, loših vremena, ali u tim lošim vremenima djeluju najveći sveci. Blagoslovljen sam što mogu raditi za Istinu, ali i dalje trebam naći mjesto u osami, u Milosti, kako bih bio bolji suprug, bolji otac, bolji građanin. Pronaći takvo mjesto, družiti se s ljudima kao što je fra Jozo, svjedočiti milosnim darovima koji su im darovani.
Poruka mladima
Poručio bih mladima da prouče povijest. Pogledajte svoje prethodnike. Koja je korist ako osvojite svijet, a izgubite dušu. Veoma je jednostavno. Povijest, naši preci, pokazuju nam da se povijest ponavlja, iznova i iznova. Hoće li to biti Islamska država ili nacisti, sekularni mediji, s time se sada suočavamo. Kažu da je više istina, jedna je Istina. Činjenice su vrlo jasne.
Poručio bih mladima da prouče povijest. Pogledajte svoje prethodnike. Koja je korist ako osvojite svijet, a izgubite dušu. Vrlo je jednostavno. Povijest, naši preci, pokazuju nam da se povijest ponavlja, iznova i iznova. Hoće li to biti Islamska država ili nacisti, sekularni mediji, s time se sada suočavamo.
Kažu da je više istina, jedna je Istina. Činjenice su vrlo jasne. Seksualni odnos izvan braka, a tek spolne bolesti. Koliko mladih osoba počini samoubojstvo. O tome se ne govori, ne zanima ih Istina. Mene zanima Istina. Ljudi se bore, duboko u sebi, bilo da je riječ o egzistenciji, smislu. Stalno susrećem u poslu ljude koji su jako imućni, a tako bijedni. Zašto? Imaju tolike stvari, automobile, kuće. Sve, a ništa.
‘Bog je živ! Bog je stvaran!’
Gledam u povijest Crkve, staru preko 2.000 godina. Ako računate i Stari zavjet, može se reći i 5.000 godina. U svakom slučaju, duga je njezina povijest. Trajat će i dalje.
Isus je rekao: ‘Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju…’ (Mt 16,18) i ‘što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.’ (Mt 16,19)
Isus je također rekao da Crkvu ni ‘vrata paklena neće nadvladati’. Kada sam prvi put posjetio Međugorje naučio sam mnogo toga od svog prijatelja Ivana Dragičevića.
Prije svega, rekao je: ‘Bog je živ! Bog je stvaran.’ Zašto je to važno? Sve dok ljudi ne pronađu Boga u svom životu, istinskoga, živoga Boga, jedinoga Boga, neće imati mir. Taj mir ne dolazi od ljudi i takva ljubav ne dolazi od ljudi. U današnjem svijetu ljudi silno žele biti voljeni. Želim ti se svidjeti. Ali čovjek koji živi u svijetu, ne rađa ljubav. Bog je taj koji je stvara. Želiš li se svidjeti mnogim ljudima ili bi radije bio voljen od Jednoga? Jako je jednostavno. A kad ljudi spoznaju Ljubav, mogu se pojaviti napasti Zloga. Npr., usamljenost. Sotona želi tvoju usamljenost. Želi te izolirati jer te tako lakše može uništavati. Zašto? Jer ne želi Crkvu koja je dom, Crkvu koja je obitelj, koja je poticala i uvijek potiče na život i zajedništvo.
Bilo da radim, snimam film, bilo da sam doma ili se suočavam sa smrću, znam da uvijek imam Krista sa sobom. Čak i kada sam sam. Doživio sam to, znam da je On sa mnom. Posebno kada smo snimali film ‘Pasija’, posebno tada. Kada smo ponekad prolazili teške trenutke, čak i tijekom snimanja filma kao što je ‘Pasija’, zapitali smo se gdje je Bog u svemu tome. Tako svijet priča. Siguran sam da se i naš Gospodin tako osjećao pod teretom križa, ali kada je razmišljao za koga to radi, a podnio je križ zbog nas, kada je razmišljao koliko nas ljubi, ne bismo uspjeli bez Njega. Divim mu se. Isus jest Bog, Bog i Čovjek. Volim ga poput brata, Oca; po Ocu On me ljubi.
Crkva je obitelj, a Euharistija je središte
Ono što volim kod naše Crkve je to što nas poučava o obitelji. Središte je svega. Imamo Euharistiju, svi smo dijelovi, a Euharistija je središte. Cjelokupna obitelj, sveci, Nebo. Sve je važno. Silno sam blagoslovljen jer moja supruga i ja imamo troje posvojene djece.
Za neke su neželjena djeca. Dvoje od njih imalo je tumor na mozgu, jedno je dijete imalo rak. Mnogi me ljudi i u mom poslu pitaju što je s djecom koju su roditelji odbacili. Ja ih imam troje i volim ih. Svi smo ‘posvojeni’ na neki način. Možda vaša obitelj i nije baš bila dobra, možda članovi vaše obitelji nisu kakvi bi trebali biti, ali što je sigurno, u ovom poslu, možete pronaći ljude s kojima ćete se zbližiti; možemo govoriti i o duhovnom posvojenju, novoj obitelji. Riječi su svetoga Pavla: ‘Kad bijah nejače, govorah kao nejače…’ (1 Kor 13,11). Danas su takvi dani iza mene. Sada sam otac i taj mi se zadatak više sviđa. Razgovaram s mladim ljudima…
Ako si dijete, postat ćeš tinejdžer tijekom vremena, no kada budeš imao 25 godina, to neće značiti da si odmah muškarac. Potrebno je zaslužiti to pravo da budeš muškarac. Mnogo je nekih tatica, ali malo je pravih očeva. Da bi netko mogao biti pravi otac, mora biti pravi muškarac. Mnogo je muškaraca u pedesetima, četrdesetima, tridesetima, ali nisu postali pravi muškarci. Možeš imati 25 godina i preuzeti odgovornost. Svjedočimo i problemu abortusa, roditeljstva bez ljubavi. U svijetu možemo vidjeti da otac govori kako on zaslužuje jedno, a majka pak drugo. Često se razdvajaju. No, brak je kompromis. Kontinuirani. Morate umrijeti sebi.
Duh Sveti vraća zajedništvo, povezuje ljude mnogo jačim vezama. Nebo odista postaje stvarno. Ono što mi se također sviđa u Međugorju jest što nas uči kako ne moramo čekati da umremo da bismo doživjeli Nebo. Nebo se događa i sada. Imamo Svetu Misu, tu je i snaga krunice. Preko Marije do Isusa.
Molitva u obitelji drži obitelj zajedno. Uspostavlja mnogostruke veze, povezuje moju suprugu i mene, nju i našu kćer, moju kćer i mene, mene i sinove. Molitva uspostavlja mnoge, mnoge veze koje drže obitelj zajedno i koje je teško polomiti. Svijet molitve svijet je mira. Počinje u obitelji.
Bez Međugorja ne bi bilo ”Pasije” i novog filma ”Uskrsnuće”
Smiješno je. Prije dvije godine imao sam osjećaj kako bih mogao raditi nešto drugo. U mladosti sam mislio da trebam postati glumac. Ma ne, ne mogu biti glumac. Tada sam se molio, slavio Svetu Misu, i postalo mi je jasno što trebam činiti. Čini mi se kako je to, na neki način, slično mladiću koji želi postati svećenik.
Iznimno je jak doživljaj moći glumiti u filmu ‘Kristova Pasija’, koji je postao film za sva vremena. Smatrao sam kako je to završeno. Snimanje je završilo prije više od desetljeća. Najednom, nazvao sam Mela Gibsona i pitao ga hoće li nakon ‘Pasije’ snimati film o Uskrsnuću Isusa Krista. Ako se film radi, mora biti jasno da ga ja ne mogu snimati bez Krista. Srećom, on dobro zna što mogu glumeći ulogu Isusa.
Za takav film potrebno je mnogo, mnogo moliti. Nikada ne bih mogao snimati ‘Muku Kristovu’ da nije bilo Međugorja. Ne bi bilo filma, ne bi bilo moje uloge Isusa u tom filmu bez Međugorja. Uloga Isusa koju sam glumio jest Isus. U Međugorju sam se za nju pripremao moleći krunicu. Nikada nisam molio krunicu prije Međugorja.
Nakon Međugorja, rekao sam to mnogo puta, bez Međugorja ne bi bilo filma ‘Pasija’. Mel Gibson bi možda završio film, ali to ne bi bila ta uloga Isusa.
Uskrsnuće je iznimno važno jer se Uskrsnuće sada događa. Neki misle da se Uskrsnuće odnosi na pisanice, zečeve koji okolo trče, no, Isus je uskrsnuo.
Isus je došao da bi nam pokazao put. Poslao je Duha Svetoga i to je sve promijenilo! Bog nam je pokazao put, ali ljudi moraju vapiti Bogu i tražiti pomoć!
Ne mogu ništa učiniti, ne mogu glumiti ulogu Isusa bez Duha Svetoga! Ne mogu igrati ulogu Isusa, a da mi Njegova Majka ne pokaže put. Ne mogu to učinit bez Neba i svetaca koji mi pomažu. Sveti Franjo i padre Pio; fra Jozo i vlč. Sudac. Svi veliki sveci, svi posvećeni na Zemlji…
U redu je ako je osoba sveta na Zemlji. U redu je biti sveta osoba već sada. Važno je sveto živjeti jer je to sve što imamo. Krist živi u nama.
Kada sam glumio ulogu Krista, nisam mu rekao: ‘Ja ću glumiti Tebe.’ Ako sam ja među gledateljstvom, mogu se zapitati: ‘Zašto bih gledao nekoga tko samo glumi Isusa? Želim vidjeti Isusa.’ Stoga sam rekao: ‘Isuse, prosvijetli me Duhom Tvojim!’
Kako je to učinio? Molitva krunice, meditacije… Promišljanje o Blaženoj Djevici Mariji potaknulo me je da svakodnevno idem na Svetu Misu, primam Presveto Tijelo njenoga Sina te da se ispovijedam svaki dan u vrijeme dok sam radio na ulozi Krista. Zašto? Htio sam odmaknuti svaki grijeh, najviše što sam mogao. Nosio sam relikvije svetaca na sebi, na odjeći.
Dok sam glumio, bio sam uvijek u molitvi. Svećenik je izložio Presveti Oltarski Sakrament koji se može vidjeti u odsjaju moga oka. Krunica je vrlo bitna jer me usredotočila na ono što je važno, ono što sam radio. Sve me je to osnažilo. Kada se pričešćujem, moj je DNA sjedinjen s Isusovim. Potpuno u meni, posvuda, što se ne bi dogodilo bez Međugorja. Ne bi se dogodilo bez fra Joze, vlč. Sudca, ljudi s kojima sam razgovarao.
Najveća poruka ovoga filma jest dopusti Njemu, dopusti Isusu da igra tvoju ulogu. Ne trebaš ti glumiti Isusa, prepusti se Njemu. Ako to učiniš, dobit ćeš mir jer će svijet postati mjesto molitve zbog toga.
Neovisno o tome koliko može biti teško, kada mislite da vaš život ne vrijedi, da je samoubojstvo možda jedino ”rješenje”, možda vam i ne daju holivudsku slavu, jer ste toliko nepoznati da vam nitko i ne zna ime, Oscari vam možda nikada neće doći u ruke, no, ne zaboravite da Bog ima nagradu za vas na Nebu jednoga dana! To će vas mnoštvo na Zemlji brzo zaboraviti ako niste na vrhu, navijat će za vas sve dok ne padnete i potom će prestati. Ali Bog nikada ne zaboravlja! U Njegovoj slavi, vjerovanjem u Njegova Sina, zauvijek je zapisano vaše ime. Reći ću vam prijatelji, ne bih trgovao svojim imenom ma koliko ”malo” bilo jer je zapisano iznad zvijezda. Unatoč svim poznatim imenima i ”slavi” koju oni na vrhu imaju, radije bih bio nepoznat na Zemlji, a proslavljen na Nebu! Bog Vas blagoslovio!
Razgovor vodio: fra Jozo Zovko
Prijevod: Ivana Nikolić
Izvor: Laudato.tv
